< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Jedan na jedan, "ja" vs. ja


Counter

Website Counter


Quod me nutrit me destruit

Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22

DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)



Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:

Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you



Čitam:

Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender

Samo mali djelic onih koje volim:

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)


"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)


"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)


"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)


"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)


"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)


"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)


"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)


"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)


"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )


"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)

utorak, 13.11.2007.

Da se mogu ko nekad vratiti na pocetak...

Palim prvu cigaretu iz danas trece otvorene kutije bijelog marlbora, a drhtavim rukama nespretno otklanjam ostatke razmazane maskare s uplakanog lica. Prazan pogled usmjeren u imaginarnu tocku na zidu.
Negdje u daljini cujem smijeh. Onaj iskren, djecji. Naivni.

Imam osjecaj da se moj naizgled savrsen zivot rusi kao kula od karata. Osjecam neprekidne nalete hladnog vjetra, onog sto ti se uvuce pod kosti i ciju hladnocu osjecas jos satima poslije.
Nesposobna sam nositi se s vlastitim problemima. Tako sam prokleto...slaba.
I koliko god se trudila, nista mi ne polazi za rukom.

53 kile. Iznenadjuje me cinjenica da se previse ne zamaram time. Kao da sam se pomirila sa svojim velikim, debelim, masnim tijelom. Neka. Ono je samo odraz mojeg unutarnjeg ja. Da, raspadam se iznuntra. Ne, nista me vise ne veseli.
Gubim kontrolu. Sve ono sto me je naizgled cinilo nepobjedivom i hrabrom odjednom je nestalo. Sve moje zelje, nade i snovi, sve iluzije, ideali i heroji.
Hrana je bila zadnja stvar koju sam mogla kontrolirati u ovom ispraznom zivotu, moram se pomiriti s cinjenicom-izgubila sam na jedinom podrucju gdje sam igrala kako treba.

Praznina.

Nema suza, nema griznje savjesti. Samo jedno veliko NISTA.

I pitam se, ako me sitnice poput pretrpanog rasporeda, debelog odraza u ogledalu i raspadanja obitelji mogu dovesti do psihickog ludila i totalnog raspada sistema, sto li ce tek biti kasnije?

Jer znam, uvijek moze biti gore. Pitanje je, koliko moja sjebana psiha jos moze podnijeti?

Voljela bih pomaknuti sat unatrag. Vratiti davno izgubljene trenutke, vec izbrisana sjecanja. Voljela bih, kao nekad, uci u nas birc nasmijana i sretna. Savrseno isfenirane kose, potpuno ravnog trbuha. Biti ona stara DiT.

Savrsena...

Mozete li, molim vas, izbrisati imena urezana na zidu? Jer previse boli, previse podsjeca na nesto cega odavno nema.

Jedino sto me u ovom trenutku sprijecava da zauvijek zatvorim oci jest on. Ispunjava me pomisao da necu leci u hladan krevet, vec cu zaspati u njegovom zagrljaju.
Zasticena od sebe same.
Slusat cu otkucaje njegovog srca, njegov pravilan ritam disanja. Gledat cu njegovo andjeosko lice i pitati se cime sam ga zasluzila.

I otkrit cu vam jednu tajnu. U nekom savrsenom svijetu, u idealnim uvjetima, postojali bismo samo on i ja. Daleko od sviju, od svega sto nas trenutacno okruzuje.
Ponekad, pod utjecajem raznoraznih legalnih i ilegalnih supstancija, razmisljamo da skupimo hrabrosti i ostavimo sve. Da spakiramo kofere i kupimo jednosmjernu kartu za izlet u nepoznato. Da srusimo sve mostove sto ostaju iza nas, jednom zauvijek.
I sto cesce razmisljamo o tome, ta nam se ideja vise ne cini tako djetinjasta, smjesna i nerealna.

Da, zbog njega bih se odrekla svega. Lagodnog zivota. Prividne sigurnosti.
Anoreksije.

Mozda je upravo to rjesenje.

Vrijeme ce pokazati...

Ljubim Vaskiss

wave



| komentari (36) | print | # |

<< Arhiva >>