< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Jedan na jedan, "ja" vs. ja


Counter

Website Counter


Quod me nutrit me destruit

Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22

DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)



Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:

Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you



Čitam:

Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender

Samo mali djelic onih koje volim:

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)


"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)


"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)


"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)


"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)


"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)


"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)


"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)


"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)


"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )


"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)

nedjelja, 08.07.2007.

Trazim se...

Danasnji bih dan tako voljela izbrisati. Kako iz kalendara, tako i iz sjecanja.

Tesko je, tako je prokleto tesko…

Odkud da pocnem, kad mi je u glavi i u srcu jedna velika zbrka?
Zapisi iz najskrivenijeg kutka srca vec odavno nisu samo moji, i ponekad je tesko biti iskren kad znas da dosta ljudi ima pristup tvojim mislima.

Udebljala sam se 2 kile. Pogled u ogledalo izaziva, gadjenje, zgrazanje, tugu i bijes. Jos samo danas dozvolila sam si popunjavanje emocionalnih praznina hranom, jos samo danas zatvorila sam se u svoja 4 zida i nekontrolirano plakala.
Sutra…sutra ce sve biti u redu, znam da hoce. Pojest cu posni sir i jogurt. Vjezbati cu. Obuci cu svoju rozu haljinicu, nabacit cu savrseno izvjezban osmijeh i zabacivat cu svoju dugu, gustu kosu dok se veselo budem presetavala po cvjetnom i ispijala kavice.
A onda, onda cu poceti uciti. Iako zapravo nema smisla, jer jedan sam faks vec upisala. Cak ako i nekim cudom upadnem na ovaj drugi, nekako mi nema logike brljaviti po dva fakulteta dok jos nisam pravo upoznata niti s jednim.
Sljedece godine mozda, ove jos ne. Zelim jos jednu godinu provesti kao mala neopterecena curica.

On i ja smo odlicno. Evo, vec nesto vise od 3 mjeseca. Iako se toliko puta pitam radimo li ispravno, jer totalno smo drukciji od ostalih. Znam, nisam se prepustila do kraja. Pitanje je hocu li ikad i moci, s obzirom na sve. A opet, sretna sam. Nema svadja, ljubomornih ispada i nesigurnosti. Samo puno lijepo provedenog vremena, iskrenog osmijeha i onih pogleda koji sve govore. Ne tako davno mislila sam da vise nikad necu imati povjerenja u ikoga, a eto, njemu vjerujem u potpunosti. Ne znam kako ni zasto, ali uvjerena sam da me nikad nece povrijediti. Bar ne namjerno.
Voljela bih da je sada ovdje, jer zagrljaj mi je potreban vise od icega. Samo jedan cvrsti zagrljaj, nista vise. I osjecaj da je netko tu, da nisam sama. I da ce uvijek biti, bez obzira na sve.

Pred nekih 15ak minuta zavrsila sam jedan telefonski razgovor. Nakon dugo vremena, nazvao me bivsi. Znala sam da je on, ne znam kako, ali znala sam. Cesto pomislim na njega. Ne sa tugom, vise sa nostalgijom. Pitam se, je li moglo biti drukcije? Da sam odmah rekla dosta, da sam odmah rekla jedno definitivno zbogom kada je prvi put digao ruku na mene.
Sat i pol razgovora. Bilo mi ga je drago cuti, jos bi mi bilo draze da sam cula kako je sretan.
Nije, nazalost. Kaze da zivi u proslosti, da svaki dan moli Boga da mu me vrati. Ima neku curicu, koju svjesno ili nesvjesno zove mojim imenom.
Zao mi je, stvarno mi je iskreno zao, ali prosla su vremena kada sam mislila kako je upravo on i samo on smisao mog zivota. Prosla su vremena kada sam nocima natapala jastuk neutjesnim suzama zbog njegovih prevara, udaraca i lazi. Jedno sam naucila, danas znam da vrijedim vise, znam da mogu bolje.
Neka mu je sa srecom, i njemu i njoj. Ja sam svoju nakon dugo vremena nasla.

Sto dalje? Ne znam ni sama. Zivim dan za danom. Trudim se uzivati u malim stvarima. Period od posljednjih tjedan dana i nije mi bio bas najuspjesniji, ali...
Brisem suze i idem dalje.

IMPERARE SIBI MAXIMUM IMPERIUM EST.

Ljubim Vaskiss

wave



| komentari (13) | print | # |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se