|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedan na jedan, "ja" vs. ja
Website Counter
Quod me nutrit me destruit
Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22
DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)
Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:
Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer
And I need you now somehow
And I need you now somehow
Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth
And I need you now somehow
And I need you now somehow
Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life
Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you
Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender
"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)
"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)
"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)
"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)
"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)
"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)
"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)
"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)
"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )
"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)
Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.
Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.
Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.
Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.
Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...
Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.
Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.
Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.
Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)
…kad sam tako mala, uplasena i nesigurna.
…kad samo stojim na mjestu i promatram vrijeme sto prolazi, zivot koji tece.
Vec neko vrijeme razmisljam, zasto uopce zapocinjati nesto lijepo, kad ce prije ili kasnije zavrsiti?
Kazu mi da se bojim vezati, moje frendice. Nakon svega sto sam prozivjela, nakon pakla kroz koji sam prosla, nije ni cudo. Gospodine Dante, u koji bi krug svrstali nasilnike i ludjake?
Voljela bih zaboraviti proslost, makar na sekundu. Voljela bih da neki dogadjaji nisu ostavili traga na mojoj kozi, ako nista, da barem ne ostavljaju trag na mojoj buducnosti.
Hajde, zatvori oci, nije tako tesko! Ah…kad bih barem mogla…prepustiti se…
Prva je osoba s kojom istinski uzivam. Kad sam s njim, moje maske nesvjesno padaju, jedna za drugom. Ruse se kao kule od karata. Jednostavno nemam potrebu glumiti, jednostavno barem na trenutak zelim biti ja.
Ipak, idem lagano, sporije nego ikad prije. Otvaram se polako, kao skoljka.
I bojim se, tako se prokleto bojim da mu se nece svidjeti moja unutrasnjost.
Zasto mislim da bi mogao razumjeti, zasto mislim da bi mogao shvatiti?
Zato sto studira psihologiju?
Saberi se DiT…
Dok me jednom rukom njezno miluje po licu, a drugom usipava secer u moj nes, nadajuci se da cu popiti makar gutljaj, shvaca li me uistinu?
Kako mu objasniti da se ne bojim debljanja, da se ne bojim kalorija, bojim se osjecaja punog zeludca? Gubitka samokontrole, gubitka onog ponosa i snage.
Sve je tako prokleto relativno, hrana je jedino sto jos mogu kontrolirati, molim vas, ne uzimajte mi to pravo…
Volis li ga DiT?
Mrzim to pitanje. Sto uopce znaci „volim te“? Ovaj samar je zato sto te volim! Ova modrica na tvojoj nozi podsjetnik je na to. Ne zaboravi DiT, volim te!
S njim je drukacije. Nikad mu to nisam rekla. Kao ni on meni.
Ali…dok mu polusnena lezim u krilu, a on mi rukama prolazi kroz kosu, dok me ljubi onako njezno kako samo on to zna, dok me gleda onim pogledom punim topline, jedno znam-stalo mu je do mene.
A ja?
Da mu se nesto lose dogodi, ne bih mogla dalje. Da mu netko nesto ruzno napravi, ubila bih ga golim rukama. Kad sam s njim, jedino sto osjecam je beskrajna sreca i povjerenje. Ako je to ljubav, onda…da, mislim da ga volim.
U ovom trenutku trebala bih uciti matematiku. Sutra imam usmeni, a ni osnove ne znam.
Trebala bih…ali necu.
Jer sam umjesto jabuke pojela buhtlu s cokoladom. Zasto? Ne znam ni sama, ali jedno znam-osjecam se tako bezvrijedno i jadno.
Jer umjesto dosadnih brojeva ipak biram filozofiju.
Citam Hesseovu Sidartu i otplovljavam u neke druge dimenzije. U neki drugi svijet, gdje postoji samo ljubav i lijepa knjizevnost.Nista mi drugo i nije potrebno.
Iluzija?
Mozda, ali…
U svijetu bez iluzija covjek je stranac.
Ljubim Vas
Sjedim na podu u dnevnom boravku. Drhtave prste i uplakano lice obasjava mi svjetlost svijece koja samo sto ne izgori. Sram i ona glupa praznina jedino je sto u ovom trenutku osjecam.
Zasto? Zasto sam i ovaj put svjesno odbacila samokontrolu i krenula putem primitivnog prezderavanja i popunjavanja emocionalnih praznina hranom? Zasto sad, kad je samokontrola konacno dio mene same? Zar je strah od nepoznatog, strah od promjena dovoljan razlog?
Dovoljan razlog da jucer u 11 navecer navalim na cokoladu, suhe smokve i zitarice? Naravno da nije, to je samo bijedan i totalno los izgovor. Slaba sam, to je jedini razlog. Tako prokleto slaba i nesposobna nositi se sa sadasnjosti koja je takva kakva jest.
Za dva sata moram biti tamo. Nasmijesena i sretna, savrseno isfenirane kose i pazljivo nanesenog sjajila. Podocnjacima koji su se pojavili na mom licu kao rezultat neprospavane noci uzrokovane djelovanjem laksativa ne smije biti ni traga.
I opet ce biti tako divna i tako krasna, mala savrsena barbika.
Prokleto sam dobra glumica. Sposobna sam uvjeriti cijeli svijet i sebe samu da je sve savrseno.
Ona je lijepa, ona je pametna. Ona blista, jednostavno zraci!
Dajte, molim vas!
Litre i litre vode jedino je sto ce danas uci u mene. Koja salica zelenog caja. Kava. Nikotin.
Samo to, nista vise. A sutra, kada trbuh opet bude savrseno ravan, a zeludac potpuno prazan, nastavit cu dalje, kao da se nista nije dogodilo.
Nastavit cu vjezbati.
Nastavit cu jesti posni sir, tunu, voce i povrce.
Nastavit cu uciti.
Da, ona ce sigurno upasti na pravo. Pogledaj ju samo! Cvrsta je, odlucna i inteligentna cura!
Hoce, hoce…
A sada cu po tko zna koji put nabaciti masku, savrseno izvjezban osmijeh i zapravo potpuno prazan pogled.
Ali drugi to ne vide. Jer ne zele, jer im zapravo i nije stalo…
Jos samo ovaj put, obecajem.
Ljubim Vas