|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedan na jedan, "ja" vs. ja
Website Counter
Quod me nutrit me destruit
Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22
DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)
Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:
Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer
And I need you now somehow
And I need you now somehow
Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth
And I need you now somehow
And I need you now somehow
Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life
Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you
Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender
"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)
"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)
"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)
"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)
"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)
"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)
"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)
"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)
"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )
"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)
Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.
Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.
Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.
Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.
Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...
Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.
Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.
Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.
Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)
Ne, nisam mogla ni sanjati da ce biti ovako tesko. Borba same sa sobom. Ja i anna, jedan na jedan. Borba sa vlastitim ja.
Iako je, realno gledajuci, proslo relativno malo vremena, mogu reci da sam i ovaj put pala. Nisam uspjela. Bilo je svega, od nekontroliranog prezderavanja, riganja, preko neke normalne prehrane do izgladnjivanja.
Ipak, ne odustajem. Jer nisam navikla na poraz. Nisam jedna od onih sto dizu ruke prerano. Ja, ustvari, nikad ne dizem ruke. Ne od sebe.
Sutra pocinje korizma. Odricem se zderanja. Da, zderanja, jer neumjernost u jelu(i picu) je jedan od sedam glavnih grijeha.
Kupila sam si jabuke i narandze, zdinstala plodove mora za sutrasnji rucak. Opskrbila se litrama vode i zelenog caja. Uredno objesila trenirku na orbitrek.
Sutra cu napraviti taj prvi korak. Po sto i prvi put, ali hocu. Dizem se rano i idem hodati/trcati. Zatim slijedi pilates i vjezbe snage u kucnoj atmosferi uz zagrebacki radio. Zeleni caj i jabuka.
Od sad pa nadalje sa sobom uvijek nosim neku vocku. Kad me ulovi drhtavica uzrokovana praznim zeludcem i prekomjernom dozom cigareta. Zasad se neuspjesno odvikavam od istih.
Toliko toga vam imam za reci, ali mrtva sam umorna.
Do nekog opsirnijeg posta, saljem vam lijepi pozdrav!
Ljubim Vas
Nakon neprospavane noci popracene rijekom suza, shvatila sam da ovako ne mogu dalje.
To vise nisam ja, i iskreno, neznam kada sam tocno skrenula s pravog puta.
Ne zelim najljepse godine provesti na vagi i s griznjom savjesti u slucaju da pojedem jabuku vise. Znam da ce anna zauvijek biti dio mene, odavno sam to prihvatila. Znam da nikad necu moci normalno jesti, znam da cu uvijek jesti malo, ali takodjer znam da cu ipak JESTI!
Svoj perfekcionizam usmjerit cu na nesto puno vaznije. Na svoju unutarnju ljepotu.
Uciti cu, citati, sto vise putovati. Biti uvijek tu za prave prijatelje, a onim ostalima jednostavno okrenuti ledja.
Necu vise tolerirati tudju dvolicnost i druzenje iz ciste koristi.
Sada znam da se mogu osloniti samo na dvije osobe, a jedna od njih je i moja Holy. Sve ostalo samo je predstava ciji dio vise ne zelim biti. Gotovo je, zastor je spusten, pljesak je izostao.
Imam 48 kg na svoju visinu od 168 cm. To je to, svojevrsna granica. Moje tijelo ne moze vise. Unistila sam si zdravlje i bila sam na pravom putu da unistim i ono malo sto je ostalo.
Prvi mi je korak otici na detaljan lijecnicki pregled. Da tocno vidim koliko sam jako uprskala. Zatim se upisati u teretanu ili u najgorem slucaju vjezbati doma. Dotjerati ovo mrsavo tijelo vjezbom do savrsenstva.
Jesti. Malo, ali zdravo. Voce, povrce, suseno voce, bijelo meso i ribu. Zitarice. Pekarni reci pa-pa.
Priustiti si tu milku s karamelom u vrijeme PMS-a, ali samo jednu.
Skinuti lazni osmijeh s lica. Zajedno s njim skinuti i masku.
Nauciti plakati.
Biti ce tesko i spremna sam na padove, svjesna da se na kraju uvijek dizem.
Bog mi je dao sve, a moja nezahvalnost nema granica.
Realno gledajuci lijepa sam i pametna.
Imam dovoljno financijskih sredstava da si svaki dan kupim kutiju-dvije cigareta, popijem dve-tri kavice, a jos mi ostane i za neku sitnicu.
Imam dovoljno, a nadam se da cu si svojim trudom jednog dana moci priustiti i vise.
Oni koji me vole ostat ce i dalje uz mene i sve moje promijene raspolozenja, uspone i padove.
Oni ostali mogu mi odmah okrenuti ledja.
Ljubim Vas
Ponekad, u nedostatku pametnijeg posla, citam svoje stare postove.
Pitam se, kad sam postala tako depresivna?
Ona prava ja cista je suprotnost ovom blogu.
Ako ikad na cesti zamijetite dugogosu brinetu u visokim smedjim cizmicama i velikim suncanim gucci naocalama kako veselo prica na mobitel, dok salje poruku s drugog, slobodno me pozovite na kavu. I koliko god se trudili, necete primjetiti da zivim samo na jabukama i da mrzim svaki visak na svom tijelu. Moje drzanje granici sa samodopadnoscu. Osmijeh mi ne silazi sa lica. Mozemo razgovarati o apsolutno svemu, od filozofije preko mode do trenutog stanja u Iraku.
Sto se tako naglo mijenja kad ostanem sama u svoja 4 zida? Kad se izvucem iz visokih cizmica i uskih traperica? Kamo nestaje osmijeh?
Ponekad pomislim da mi je toliko dobro u zivotu pa radim problem tamo gdje ga nema. Dovoljno se je samo jednom osvrnuti oko sebe i vidjeti da masa ljudi ima puno vece i stvarnije probleme. Starci su mi pruzili sve, druga je stvar sto ja uvijek zelim vise. Uvijek zelim bolje, uvijek zelim savrseno. I taj ce me perfekcionizam stajati glave.
Trenutno mi broj jedan mora biti ucenje. Naravno, ako zelim upisati pravo, o cemu sanjam cijeli zivot.
Ucenje podrazumijeva sjedenje u blizini frizidera. Kad ucim, uvijek mi je hrana pred ocima.
Neznam kako, ali to ce se morati promijeniti.
Svoje dragocjeno vrijeme, zivce i trud necu vise ulagati u osobe koje to ne zasluzuju.
Ne moras se druziti samnom ako ti ne odgovaram. Boze moj, pa nisi jedina osoba koju imam.
Ne volim lazna prijateljstva i odnos u kojem te svaki drugi dan zivciram, a svaki treci sam ti zakon nema smisla.
Za mene je prijateljstvo bezuvjetno davanje i primanje. Ocito netko od nas ima krivu percepciju prijateljstva.
Njemu necu dopustiti da me vrati na pocetak. Daleko sam dogurala da bih sad sve bacila u vodu.
Danas sam pojela dvije jabuke. Planiram jos tunu u vodi s paprikom.
Vjezbanje se podrazumijeva.
Bacam se sad na spremanje stana, kratko spavanje, ucenje i vjezbanje.
Nema vise "ne mogu".
Hocu, mogu, zelim i MORAM!
Ljubim Vas