24

subota

travanj

2010

Hello my hate

Da bi se uklopili ne treba vam nimalo pameti... ali, da bi opstali treba vam...

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad je potrebno zatvoriti se unutar svojih zidina.. Oduvijek sam voljela divne, stare građevine, dvorce, zgrade.. Predivne, odišu tako tajanstveno, predivno, magično.
Zatvorite me unutar tih zidina, i vidjeti ću cijeli svijet iza zatvorenih očiju.
Zatvorite me u te zidine, i pokazati ću vam put.
Zatvorite me u te zidine, i vidjeti ćete moj osmjeh.
Jer u njima sigurno ima unutarnje dvorište, uz vjernog prijatelja, koji je uvijek tu...
Poput nježnog leptira, koji sleti na tvoju ruku tek dok je potpuno mirna..
Kao mrtva...
I jedino se miču žile ispod kože, kojima prolazi eliksir života
Koji mu priča tvoju priču...

Image and video hosting by TinyPic

Zatvorite me unutar tih zidina, i ispričati ću vam priču...
I otvoriti ću vam vrata
I uvući ću vam se pod kožu...

Image and video hosting by TinyPic

Zatvorite me unutar tih zidina...i ja ću pronaći svoju slobodu
Zatvori me unutar tih zidina... jer tako je lijepo unutra
Samo ti držiš ključ... Želiš li zatvoriti vrata iznutra sa mnom?
....
Can I keep you?

Hoćeš protiv njih? Onda budi bolji od njih.
....

Image and video hosting by TinyPic

Zatvori me unutar zidina, makni me od njih, čuvaj me.. jer više ne mogu slušati te urlike
To vrištanje
Makni me...
I'm scared to death... Preplašena sam na smrt...

Relax, take your time.

Image and video hosting by TinyPic

Nelly
xxx


18

nedjelja

travanj

2010

Lemon tree

Well.. naletjela sam na ovaj tekst, koji je nastao... moglo bi se reći davno.. sanjala sam ovo jedne noći...i prenjela na papir, jer me se jako dojmilo.. znam da je komplicirano napisano..i komplicirano je bilo. Radi se o prijevari, o zamjeni identiteta, o savršenom planu kojim je taj par uspio pobjeći od Pravde... ali kako...što se dogodilo nakon mog bjelog bljeska i buđenja.. ne znam ni ja. Ali ono što znam, možete me zvati ludom.. ali znam da su postojali jednom... i da imam neke veze s time... Luda? niste osjetili...
"to je nemoguče"
"samo ako vjeruješ u to"
<3


Image and video hosting by TinyPic

Dobra večer moja draga publiko. Večeras ću vašu unutarnju prazninu i ovisnost o zabavi popunjavati ja. Tko li sam ja? Ja sam putnik kroz vrijeme. Različita vremena, različite ljude. Ja sam Pravda. Ja sam Čvrsta Ruka. Ovisno kako me zovete. Moja biografija je čista, osim jedne mrlje. Jedne o kojoj ćete čuti upravo večeras. Naćulite uši i slušajte. Dvije osobe uspjele su pobjeći mi. Pobjeći Pravdi. Talent? Ili sreća? Jača sila od mene, ili… slučajnost?
Bilo je to u vrijeme nedaleko vašega. Bilo je to vrijeme kada ste još bili djeca, razigrana, zlatno doba rocka. Kada je zemlja cvala u svom punom sjaju. I pokušavala se osloboditi tih zlatnih okova, da bi se u današnje vrijeme slobodno valjala po blatu. No to nije bitno. Bilo je u to vrijeme… kada su mladi bili slobodniji, bili su vođe cijelog društva. A mladi kako i sami znate, nagle su prirode. Vođeni ljubavi, nagonima, i instinktom. je li upravo to njihova vrijednost? Kada su se držali svojih stavova, bili su nepobjedivi. Neuništivi. Poput njih dvoje… i tu naša priča počinje.
Bila je lijepa, kose boje meda. Uredno svezane u rep, bistrih očiju poput tamošnjih neokaljanih voda. Tajnovita, a opet tako otvorena duša. Voljela je svim svojim srcem, i osmjeh joj nije silazio s lica…jer je bila ispunjena.. pa neki to zovu Ljubavi. Najgora neprijateljica Pravde. Bio je jak poput stijene, čvrstog karaktera, i velikog srca. Svjetlo smeđe kose, par pramenova nestašno mu je padalo preko toplih očiju boja karamele kroz koje je gledao svijet. I on je na svom tronu držao Ljubav. On je na svom tronu držao Nju. Funkcionirali su savršeno, bili su sretni. Ali nisu bili anđeli, jer kako bi dospjeli na moj popis? Nešto su napravili. Moja dužnost je bila da ih privedem sebi, suđenje je završilo, i pravda je nastupila. Imali su dvoje djece. Malenu djevojčicu, sliku i priliku majke. Veselih obraza, i znatiželjne naravi. Imala je brata, uzvišenog držanja, ozbiljnog, koji je uvijek pazio na nju. Savršena obitelj rekli bi mnogi. Djeca nisu živjela s njima. Par dana nakon mog poslanja nestala su. Nisu me zanimala djeca, zanimalo me njih dvoje.

Image and video hosting by TinyPic

Ležali su na podu pored peći koja je smirujuće pucketala. Njeni roditelji u drugoj sobi uzbuđeno su pratili televiziju.
- jesi sigurna za to?- upitao ju je.
- Naravno da jesam- odgovorila mu je odlučno i poljubila ga. U tom trenutku čaša ljubavnog vina prelila se preko njihovih usana, opet i opet.
- Oblači se.- dobacila mu je odjeću i otišla u drugu sobu.
- Jesmo spremni?- začula je glas prijateljice. Bile su tako slične, sličnih frizura, slične građe. Samo što je jedna nosila naočale dok druga ne. Pored nje stajao je muškarac, sličan njenoj ljubavi. Bili su obučeni u plavo, žena je imala plavi šal oko vrata, vani je bilo hladno.
- Sada ćemo- odgovorila im je i izašla. Otišla ga je potražiti, dok je on upravo prošetao kroz sobu njenih roditelja. Svi su se sada našli u istoj sobi. On , Ona, i dvoje prijatelja u plavom. Isti par u različitoj odjeći osim ako se ne zagledate bolje i pronađete razlike. Dečko u plavom prošao je kroz onu istu sobu s njenim roditeljima, i začuo se tatin glas.
- Što nisi bio prije par minuta par centimetara niži? Još uvijek rasteš.- i smijeh.
- Učinilo vam se od tog pića- odgovorio mu je uglađen pristojan glas, i izašao. Osmjeh i briga bila su na sva četiri lica.
- Idemo.- i krenuli su. Muškarac u plavom na motoru. Dvije prijateljice i On krenuli su posebno.
- Kuda ćemo prvo?- upitala ga je Ona.-
- Idemo to potpisati, i izvan države.-
Treća osoba u plavom samo je slušala. Kako su vozili tako se približavala Njemu, a Ona je ostajala sama na čelu. Polako, budio se osjećaj ljubomore.
- makni se od njega više! – povikala je na prijateljicu i približila se Njemu. Svejedno, prijateljica u plavom ugurala se nakon par minuta opet između njih. On je zaostao za njima polako, i vratio se na motoru.
- odakle ti taj motor?- upitala ga je.
- Zar je bitno? Imao sam sreće što nisam zaostao.- odgovorio je živčano i uskoro su stigli na cilj. Unutar prostorije čekala ih je gospođa. Zidovi su bili svijetle boje, možda nekad rozi, ali su izblijedjeli. Svjetlost je dolazila kroz prozor sa desne strane, i ispod njega bilo je poredano cvijeće. Na sred prostorije nalazio se stol, i par stolica. Starih, trošnih, maslinaste boje. Možda su i one promijenile boju s vremenom.
- Potpišite ovdje, i ovdje.- pokazivala im je gospođa. Nakon potpisa žena u plavom upita- hoćemo li djecu moći izvesti i izvan države?-
- Koje zemlje?- ljubazno upita gospođa.
- Egipat, španjolska, meksiko?-
- Nažalost ne, što čete tamo?- gospođa je povikala. – ne smijete izvan zemlje.- osjetila se nedoumica i strah u njenom glasu. Ona je osjećala tu napetost već prije. Znala je da je to pitanje bila pogreška. Pogleda je u Njega, koji joj je odbrusio pogledom. Osjetila je ubod u svojem srcu i uhvatila ga za ruku. Ali dobila je hladan odgovor.
- Što ćemo sada?- upitala ga je zabrinuto.
- Što bi mi sada? To su moja djeca! Ionako ću te ostaviti za godinu dana.- promrmljao je sebi u gradu.
- Molim?- upitala je na rubu suza. Ali on je samo hladno gledao naprijed. Zahvalio se gospođi i izašao van. Dvije osobe su ga pratile. Ona i žena u plavom.
Vozili su do obližnjeg hotela gdje su već imali narudžbu. U međuvremenu pojavio se i muškarac u plavome. To im je bilo mjesto sastajanja. Nju je non stop nešto izjedalo. Ono što je vidjela u Njegovim očima, nikada tamo nije bilo. Ono što je rekao nikada On ne bi rekao. Pa je ipak, to rekao. Počela se pitati nije li ona žrtva dvostruke prijevare? Unajmili su sobu i otišli na počinak. U kasnim satima obukli su se, i izašli iz apartmana. Nakon par minuta, dolaze žena i muškarac u plavom i traže ključ iste sobe. Ujutro ju uredno ostavljaju i napuštaju. Čovjek na recepciji par puta te noći ostao je zbunjen, te je razbijao glavu da shvati što se tu događa? Strah je prolazio kroz njegove kosti, ali ga je znatiželja gurala naprijed. Što li je to? Nisu stvarali probleme, ali zato su mu djelovali još opasniji. Tko li je taj par?

Image and video hosting by TinyPic

09

petak

travanj

2010

Here I'm with you and that's 'till the end my friend..<3

Dva dijela posta. Prvi je ulomak iz mog dnevnika pisan kasno u noći. Slobodno preskočite... Ništa spešl..za jednu osobu, meni je bitno samo da ona pročita...

Image and video hosting by TinyPic

Prvi dio :
Ok sam. I guess. Must be.. For them? Oh God! -.-' Whatever.
Nisam tu zbog tog. Već zbog nje. ^^ I don't know... Sada mi pošalje poruku.. awww, <3. Love her. Bad thing? Let's begin..
Nicole <3
Ne znam ni ja. U zadnje vrijeme malo toga znam. Ako i to. Ali danas sam shvatila koliko ja tu osobu volim. Povrijedila me je par puta, a opet... osjećam po prvi put u životu da me netko zaista voli. Ne znam kako ni zašto. Neke osobe su tu duže itd. I znam da ih vrijeđa to kaj im ne vjerujem...i da me voli i opčenito. Ali ne mogu. >.< S njom je drugačije. Unatoč svemu, obožavam ju. Ni ne zna koliko. Ona je prva osoba kojoj sam rekla sve bez nelagode. Ona je prva i jedina kojoj sam JA u stanju pričati satima, o sveu. Opušteno. Lagano... Samo pričati. Prva kojoj sma mogla reći volim te bez nelagode.. Bez straha.. Tako jednostavno i iskreno.. I ponoviti to 100 puta u danu, i zbilja misliti to svaki put kad kažem. Čini me sretnom, na neki friki način. Kad mi je loše, razgovor s njom pomogne. nikad mi razgovo nije pomogao. >.< pomogne mi to što osjetim da me sluša i da joj je stalo.. I don't know. Osjećam da bih mogla eksplodirati. Želim ju ugušiti u zagrljaju. XD. Bojim se da ju ne izgubim. Na bilo koji način. I kad padnem, za nju sma tu. Znam, ZNAM da nije u redu i fer prema nekima...ali ne mogu si pomoći. Volim sve. I oduvijek sam loša u pokazivanju osjećaja. Znaju to, volim... ali sma.. ne znam..nepovjerljiva i suzdržana. Ljubav je ljubav. Niky je jedina uspjela razbiti moje nepovjerenje i "natjerati" me da pokažem koliko je vrijedna i koliko mi znači. Mnogo puta mi to ne uspije zbog drugih stvari..Ali zna da dajem sve od sebe, i da sam spremna napraviti čudo, opet i opet. ^^ Bilo bi odurno da kažem-predugo sam čekala prijatelja koji će cijeniti sve što dajem.. Jer ne znam i ne mogu reći da to određeni nisu cijenili.. Ali mislim da je Nicole prva koja mi je umjesto hvala pružila zagrljaj. To trebam. To želim.. Volim. Nelly
xxx


Image and video hosting by TinyPic

Drugi dio posta:
Ok... nema veze s prvim dijelom...:D Ovih dana sam.. hmm.. jača.. ^^ i puna energije.. i vrijeme ofc pomaže.. pokušavam ju upiti iz svega.. ^^ Svi imaju svojih uspona i padova...

U zadnje vrijeme manje se bojim... Govorim što mislim.. Kažem im svoje filozofije i stavove...
Mama obično kaže da prekinem s tim.. ali to jesam ja. Ja sma mali vrckasti filozof unutra..^^ Moglo bi se reći da sma mnogim ljudima "otvorila" oči..a svoje sam držala zatvorena..u sobi punoj svjetla, držala sma zatvorene oči i vikala da se bojim mraka...
Kažu da ne možeš pomoći nikome ako ne pomogneš prvo sebi.. Well, njet istina.. možeš pomoći..ali onda se oni hrane tvojim mesom. Hrane se tobom, a ti padaš i padaš i runeš. Ako prvo sebi pomogneš i čvrsto staneš na noge, pomogneš svejedno i drugima.. i kreneš dalje.. well, u svakom slučaju isplativije..:D
Negdjeprije pitala sma se što je život...? Zapravo to pitanje se može shvatiti na mnogo načina.. što znači biti živ? Disati, osjećati, trebati nešto? Pomicati se, rasti? Zašto? Svaka od tih stvari vukla bi za sobom raspravu... S druge strane.. kada već jesmo živi, ako uzmemo to u obzir da dišemo, rastemo, osjećamo, trebamo... itd. Kako MI znamo da smo živi unatoć tome? Osjećate li sebe? Kko dišete.. Kako osjećate.. Osjećate bol? I to znaći da ste živi? Eh...lame.
A opet, tako je ogromna razlika između pojma -život i pojma-živ. Ako se zadovoljimo s tim što znači živ (iako se meni to ne sviđa jer nije analizirano do samog temelja...ali stigne se, to nije danas pitanje)..dakle, čak i ako uzmemo da znamo što znaći biti -živ, što je život?
Vaše teorije? Zanimaju me...
Sama definicija života. Ne pridjevi. To nije definicija života. Ne možete reći- život je sranje. Dakle, ja ću uzeti sranje u ruke i reći imam život? Zamislite lom kada bi to bilo vaše sranje, pa bi imala vaš život u svojim rukama.. xD
Želim definiciju... možda je to gruba riječ za život... ali ipak.. what is life?
Nije laka riječ... Niz događaja između rođenja i smrti? A poslije? A prije?
Ne možete samo tkao nastati iz ničega. Ok, tijelo vam nastaje iz spermija i jajne stanice.. a duša? Iz čega je ona nastala? Ne može nastati iz ničega.. Znači da ste već negdje postojali..kao dio nečega. Je li i to bio život?
Zanimljiva pitanja.. budu mi se još motala po glavi, pa u sljedećem postu možda napišem kaj sam izmotala..:D
Mozgajte..razvijajte se..^^ i najbitnije, volite.
Ja volim. Sve.. <3
Nelly
xxx


Image and video hosting by TinyPic

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se