07

nedjelja

ožujak

2010

sCARED TO DEATH...

Pokušajte si zamisliti ništa.

Tog dana cijeli svijet bio je na nogama. Svi se plakali, neki su se smijali…i svi su bili u panici. Taj dan bio je kraj svega što su poznavali. Taj dan bio je kraj njih samih. Kraj svijeta. On je spavao. Nije bio svjestan ničega oko sebe. Niti njihove energije. Spavao je mirno i spokojno u svojim snovima. Oko njega trčali su ljudi. Na ulicama je vladao opći kaos. Ljudi su trčali, otimali, razbijali. Smijali se kao da im je ostalo samo još par sati da počine grijeh, prije negoli nestanu. Apsurdno je što su svi pohrlili napraviti zadnju oholu stvar, nego se sabrati, i oprostiti sa svima. Čuo se smijeh…zloban smijeh. Čuo se plač. Čuo se pakao. Miris dima, znoja, krvi, parfema, miješao se u zraku. Uvijao se iznad svih njih i omatao oko njihove odjeće. Lica su im bila iskrivljena. Užasnuta. Nije bilo opuštenoga… osim njegovoga. On je spavao na stepenicama stare kuće… nije imao doma, nije imao obitelji. Nije imao što za izgubiti. Nije imao medije koji bi ga izvijestili o nadolazećem događaju. Sve što je imao nalazilo se na njemu. Grčevito je stiskao mišiće, kako bi se ugrijao. Ali nije se budio. Navikao je. Ljudi su trčali, spoticali se i padali. U pitanju su bile samo sekunde. Otvorio je oči, i vidio samo bljesak. Samo bljesak…i ništa. Bio je prvi čovjek koji je vidio ništa. Bio je jedini čovjek koji je vidio ništa. Ustao je polako, i ponovno pao. Što li je ovo? Oko njega nalazilo se ništa… samo bjelina. Magla. Bjelina, i ništa više. Nema tla, nema ničega. Nema nikoga. Jesam li mrtav? Pomislio je… je li sve ovo moja mašta? Ustao je i krenuo u vjeri da ipak postoji čvrst oslonac. I nije propao. Stajao je na ničemu. Ima li njegov san veze s time? Prije negoli je otvorio oči, sanjao je da svijet nestaje. Je li moguće? Što li je san a što java sada? Bio je zbunjen. Bio je uplašen. Gdje se nalazi. I zašto je sam. Uvijek je bio sam. Ali sam među gomilom. To je ipak bilo lakše.
Pružio je ruku pred sebe. Ništa.. nema ničega. Negdje mora biti NEŠTO. Vjerovao je duboko u sebi. Hodao je. Ima nešto. Hoda po NEČEMU. Spustio je ruku do nogu, i osjetio ništa. Ponovno je pao.
Da li je sada niže nego onda? Kako zna pada li ili stoji na mjestu, kada je sve isto? Tolika pitanja dovodila su njegov um do vrhunca spoznajna svijeta. Je li moguće da je on ostao jedini, samo zato što nije bio svjesno svjestan kraja svijeta?
Jedini nije vjerovao u to? Nije vido… i sada je tu. Ostao. Među NIŠTA. Na NEČEMU je. Sigurno. Pružio je opet ruku prema dolje i osjetio dno. Evo ga. Osjeti ga. Smiješak mu se pojavio na licu. I mali napredak, je napredak. Krenuo je dalje. Ustao je ponovno. Hodao je i pružio ruku-ovdje je zid- pomislio je. I osjetio je otpor. Čudio se i divio veličini svojega uma. Sada kada je sve moguće. Da je bar samo prije doživio takav šok koji bi srušio sve brane koje su ga dijelile od ovoga. Sve brane koje su ga vezale za materijalno… za debeli, teški beton.. sada se kretao lebdeći. Zašto hodati, zašto biti ovisan o podu i zidovima. Letio je u sred ničega. Ali zašto se uopće kretati, kada možeš biti ono što jesi. Zašto biti vezan za tijelo.. i to je materijalno. Odjednom, više nije bilo njega. Ostao je samo njegov duh. Samo njegova bit. Zašto da budem ja ja u svom kavezu duše. Kada mogu biti sve što želim, pomislio je opet i opet. Mogu biti sve oko sebe. I tako je razbio i te granice, i stopio se s NIŠTA. Osjetio je kako je filmskoj vrpci došao kraj.. a on stoji, i gleda. Ne.. nit gleda. Niti osjeća. On je postao veliko NIŠTA, koje nije moglo umrijeti…koje nije moglo živjeti. Postao je samo ništa.




Image and video hosting by TinyPic Just me... Into the nothing...


Priča ima svoj smisao.. ako ga niste shvatili, molim Vas nemojte ni omalovažavati... znalo se događati nekoliko puta.. :) Možete pitati za objašnjenje, pa ćemo razgovarati, i možete reći da se ne slažete. Ali Vas molim da ne pljujete. Hvala.
Vaša Nelly

05

petak

ožujak

2010

iF i DON'T GO CRAZY TONIGHT...

Well.. If I don't go crazy tonight, I'll go crazy... mah, kao d aje to moguće, već sam luda da luđa ne mogu biti. No dobro. Znam da nisma dugoo pisala, i sva ta sranja.. just, nemam vremena, a ni volje da ne serem sad tu..iam vremena, neam volje.. neam volje ni za pisanje.. pa ovaj post neće biti umjetnički... ovih mjeseci više sma usmjerena na filozofiju... i tkaos e to izmjenjuje.. It'll be long journey... so lets begin..
u zadnje vrijeme lakše se otvaram ljudima.. posljedica čega? Ne znam ni ja. Zadnja knjiga koju sma pročitala bila je "Koji kurac uopće znamo? " i toplo bi ju preporučila svim malim filozofskim umovima..XD Svidjela mi se jako.. nakon nje je došao Aristotel, ali teta u knjižnici već mi je zaračunala 20 kn kazne, koju btw. još nisma otišla platiti. Kad smo već kod 20 kn, danas sma vidjela prejebenu bilježnicu u knjižari. Siva, sa starkama i krilima..i prejebena je, zaljubila sma se u prvi pogled, i htjela ju kupiti, al ostalo bi mi smao 20 bijednih kuna onda, jer je bilj 25 no... i nisam bila sigurna jel će mi biti dosta ak bum morala častiti frendove "kafom" na koju smo išli.. zanimljivo kako ljudi uvijek idu na kavu, ali barem u mojem slučaju, nikad ju ne piju. Ali nema veze.. i tako ja se odvojila od te bilježnice, još su dvije ostale, i neke crne s lubanjama. Jednu sivu sma spremila na dno, planiram sutra po nju. I zaboravih mami kupit poklon za rođ koji je sutra. No divno, nekako ću s eizvući. Čak i ja osjećam tu jebenu recesiju... Ali nebitno.. i tako ja odem napokon do trga i čekam frendicu. I dođe ona, nakon što sma se smrznula ko ne znam ni ja što... i idemo prvo do doktora da podigne neki recept za neke tablete... kod kojeg doktora? I tako ja po prvi put u svom jadnom malom životu sma ušla u ginekološku ordinaciju..xD začuilo me kako sma uspjela razumjeti sve latinske textove pisane po zidovima... Bilo je začudo i ugodno, pobrinuli su se da prostor bude ugodan i topao, s mnoštvom priznanja na zidovima da se osjećate u dobrim rukama. Svaka čast onome koji je osmilio prostor.:) iako ne bih rekla svaka čast sestri, jer smo morali čekati 20 minuta na njen jadan potpis, dok je ona razglabala sa nekom prijateljicom. Moglo bi se reći da sma se uplašila, iapk je to ono... ali već nakon minute sam s eosjećala ugodno... i tkao napokon izađemo, ono fkt napokon i odemo do X-a... e tu počinje ono važno...
Dakle, dođemo do X-a.. uđemo, i sretnemo njenu frendicu i nekog lika.. njenog dečka, od te njene frendice..xd zbunjola da, al ne bi o imenima.. zapravo ni ne znam njegovo ime, nije s epredstavio, nisma imala potrbu pitati. I dobro,s jednemo, pričamo. Oni se zajebavaju. Ja sjedim, i šutim. Nisam imala potrebu ništa reći, i bili su zanimljivi te sma ih slušala. Nisam ni primjetila da se držim drugačije od njih dvije. Obje cigareta u rukama, raširile se ženske..xd i deru. Ja sjedim u kutu, prekriženih nogu, naslonjene glave na ruku i promatram ih. I tako oni pričaju o liku koji je pijan spavao s pijanom ženskom koja mu nije rekla d aima mengu, on nije skužio pa je sišao dfolje sav krvav.. I o nekom kojemu je ženska izdrkala na crnu majicu, pa je sav bitan došao u tajm pod flurescentno svjetlo na početku i ono..fail. i Dođe poznata faca, i sjedne pored nas. I sad.. znam lika, znam mu ime.. znam da smo se upoznali, i gdje... ali da me ubiješ ne znam tko me upoznao s njim. Znam da je on nečiji brat. tj. bila sma s frendicom vani, i nekim likom.. i taj tip je bio brat od tog lika.. znam d akompliciram..xD nevermind, ali još uvijek se ne mogu sjetiti tko me upoznao s njime. i počne on psovati drugome kaj je napravio, da sad neće moći svirati.. A tip fkt lud, ima pirs na koži između palca i kažiprsta.. zato što nitko kao nema.. Xd i na kraju je okrivio nas tri(ponavljam da ja liku ni ime nz) da smo ga odvukle da to napravi.. No dobro, i tmao se on natezao ig rizo s tom ženskom, i zajebavali se i sve.. i sad počne pričati tja tip kojeg znam ali nz od kud..xD i priča o promociji njihovog albuma, i ponudi ovima dvoje da im s epojebu javno za vrijeme koncerta, u krvi... i kao svaki od njih bio dobio 1500 kn i bspltnu cugu. I kaže drugi da bi s 500 kn kupio novi pirs, s 200 metke, i s ostalim poubijao sve tamo..:D nda..i kaže da bi imali maske, a odg na to- marš u pm neću to jebat.. :D
i dobro.. ja sjedim i gledam u njih, skužih da je tip sotonist, i drugi je imao potrebu podijeliti s nama informaciju da ima pivsku škembu koju je pokazao onda svima ofc, i pitao kako se kaže škemba od tekile..xD to nas je bacilo u rzamišljanje.. I tako slušam ja njih i šutim, u međuvremenu me Iva pita da li imam dečka. I kažem joj da nemam, i pita me zašto. Mrzim kad me ljudi pitaju zašto. Ni sama ne znam na to odgovor. I ne želim na to odgovarati. Nda.. i onda vidim poznato lice pored sebe, plavokosog anđela..^^ sjedi zamišljen i gleda u prazno..xD i nastavim gledati u njega ali ne reagira. I dobro.. i on hoda okolo i ne kuži. I pošto su svi oko mene pušili, ofc da sam futala po dimu. Kaj mrzim -.- i odjednom kaže meni tip- što si tako mlohava? I pogledam ga onak watafak? i kažem molim? i on meni- šta si se stisla, i prekriži noge kao ja i gleda me onak pogledom- kaj si ti fina guza? i sad ono...:S ne znam što d amu kažem, jebote, to sam ja. ako ja volim sjediti prekriženih nogu a ne kao drvosjeća kojoj puca peta(znati će seka.. xD) koji je tvoj problem? onak... i smao gledam u njega zbunjeno i ons e nasmije i kaže šalim se i pruži mi šaku. I sad to neki njihov pozdrav, i dotaknem svojom njegovu i kaže mi- ajde udari, budi muško. I sad opet onak wtf? i udarim ga i on kaže- e tako.. i to me onda opet potaklo na razmišljanje dok su oni trafljali opet o nekim scenama sex-a i krvi. Došla sam do zaključka da nisma za društvo..i željela otići odande... Jednostavno nisma djevojka koja je tako razuzdana.. sramim se novuh ljudi.. bojim se novih ljudi.. ne mogu reći da mi je s njima bilo neugodno, baš naprotiv.. bila je savršena energija.. samo ne znam. nisam imala potrebu išta reći, smao sma uživala gledajući ih. Nisam ona koja pokreče radnju u društvu.. možda samo kada smo jedan na jedan..i to ako je osoba još nesposobnija od mene kaj je teško za postići.. hh, nda.. i opet me to dovelo do pitanja zašto nikad neam nikoga.. well.. svi mi kažu da moram biti samouvjerena, i barit nekoga.. nisam djevojka koja će bariti nekoga. sram me je i strah doći do dečka.. išta.. i onda s epovučem, i tako oduvijek.. ok, u meni je problem.. ali zar je tako teško doći do mene i reći bok? meni je to teško... teško mi je.. heh... toliko da mi je u životu najbitnija ljubav, i od 3. razza osnovne želim nekoga ono.. kao dijete pa sve do sada.. a nikoga nemam. i znam da neću imati ako nastavim ovako..ali ja ne mogu drugačije, ne znam. to nisam ja. zar ne postoji više dečko kojem bi se svidjela cura koja sjedi sa strane i ne nameće svoje sisurdare njemu pod nos? eh... mislim da i stari dizajn ovog bloga koji kaže Hope mora otići... jer nade u meni više nema. Ostalo je samo ništa.. veliko ništa. Ne nadam se više.. bol će s vremenom nestati.. već sad nestaje.. i tako dok sma razmišljala sjedne plavokosi anđeo nasuprot mene i dalje zamišljen.. i odjednom trepne i pogleda me.. i gleda i kaže heeej, i namsije se onim smješkom koje gobožavam.. kojeg kada vidim bi plakal od sreće, jer je on sretan.. i zagrli me.. ^^ to me je smirilo i to dosta nakon svih potresnih misli koje su mi proletjele kroz glavu, i tog događaja... i tako smo malo pričli dalje.. i otišla sma doma.. i opet sma razmišljala.. i ne znam... sve je ništa. Moram se pomiriti s time. S vremenom...
Znam da je post bzvz, i shit..ali to je prvi put da sma iznjela sve iz sebe što imam za neki dan... ^^ i to je veliki napredak..
ljubi Vas Nelly
xxx

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se