Vratila se u formu.. istina je da se umjetnost rađa iz boli..

Blijedo lice bulji u istu sliku već neko vrijeme..
Polako joj blijedi pred očima
Blijedi slika
Blijedi list papira.. prazan je..samo crte bez zapisa..
Ljubičasta olovka leži na njemu.. poput mrtvaca i lijesa..
Da, ona olovka za koju je on rekao da je baš fora..
Blijede oni, blijedi slika..
Sve riječi i stranice koje je napisala za tebe trenutačno joj blijede pred očima..
Je li oslabjela? Je li posustala..
Iscrpljena.. Umorna.. Slomljena..
Koga je zavaravala? Kome je lagala?
Sebi.. Da, sebi..
Suze kapaju i polako čiste tu mutnu sliku.
Kap po kap, suza po suza.
Sluša zvuk kapanja na stol..
Tup,tup,tup..
S tim zvukom ide spavati svaku noć..
Koga je zavaravala? Od koga je skrivala lice svaku noć i gušila suze u jastucima?
Kroz tišinu se probijaju note..
Note njegove najdraže pjesme..
Ritam padanja suza se ubrzava...
Po navici okreće glavu u stranu.. Kao što je uvijek radila kad nije željela da ju gledaš..
I tek onda shvaća da te nema ovdje..
I nikada te više neće ni biti..
Ponovno gleda u istu sliku.. Nema više riječi..
Nema više snage..
Nema više ničega što bi mogla napisati
Sve je već rekla..
I besmisleno je ponavljati.. Sve je rekla, a ipak još toliko toga je u njoj..
Srce zateže.. Guši se..
Guši li se zbilja ili jednostavno odbija disati?
Bolovi se šire svakim otkucajem napukloga srca..
Stavlja glavu na ruku...
Polako legne.. Slika blijedi pred očima..
Suze,bol, ti.. Oslabili su je..
I ona polako umire..
Blijedi poput praznog papira, poput svih onih riječi uzalud napisanih,
Poput tvog glasa, poput tvog lika, poput nota..
Poput one ljubičaste olovke..