Nekima ljudima je suđeno da budu sami....

Martin Gray-nevjerovatan čovjek.. zbilja čudesan.. i piše nevjerovatne stihove... moji najdraži, pročitajate i razmislite o njima..

Svatko dobro zna u sebi glas koji govori, jednostavno i jasan glas kojega suviše često guše. Jer taj je glas zahtjevan, jasan kao ravna crta. Taj glas, taj izvor kojega gušimo, on je taj koji govori ispravno, omogućuje nam da postižemo ravnotežu i da se oslobodimo samih sebe. Ali mi se bojimo biti ono što jesmo.

Bio sam naučio upoznati samoga sebe, bio sam samom sebi otkriće.

Čovjek mora biti cjelina. Sačinjen je i od instinkta i od razuma. Mora prihvatiti i tijelo i duh. Drvo je sačinjeno od kore i soka. Istrgnite koru i drvo će uginuti. Ako mu sok presahne i kora će istrunuti, a drvo će umrijeti. Onaj tko želi biti samo sok ili koji poznaje samo koru nije uistinu čovjek.

Prošlost čovjekova može sličiti korovu u polju ili biljki penjačici na zidu. Prošlost može ugušiti mladice, rastvoriti najtvrđe kamenje. Prošlost može biti zlo za čovjeka. Čovjek ne može zanijekati ili izbrisati prošlost. On je nosi uvijek urezanu u sebi. To je njegova osobna jedinstvena povijest. Ali on se mora na nju osloniti. On mora naći uporište u tom iskustvu da bi se udaljio od prošlosti ne izjedajući je i ne zaboravljajući je.

Čovjek nikada nije toliko sam kao usred gomile.

Samoća je zrcalo: u njemu se otkrivamo takvi kakvi smo bili, takvi kakvi jesmo. Samo onaj koji nije iscrpio izvor koji je u njemu može iz toga izaći kao pobjednik. Samoća otkriva pravoga čovjeka.

Onaj tko zna često je sam. Ali ta samoća je cijena koju mora platiti za ono što zna. I treba je prihvatiti uzdignute glave i jakoga srca.