29
četvrtak
svibanj
2008
NEMA RIJEĆI..SAMO NADA
Nema rijeći..
samo nada..
nada da će Bog oprostiti takav čin..
tek sada, dan nakon mi je sve sjelo..
tek sada..
da više neću doći srijedom u 7 i vidjeti tebe kako sjediš tamo..
odmah pored Dinke..
nećeš mi više crtati curicu..
znam, nisam te puno poznavala..
ali, žao mi je...
kome nije..
jer..taj dan..
znala sam, osjećala sam..
da će se nešto dogoditi..
žao mi je..
takav je život..
i ide dalje, s nama ili bez nas..
zapamtila sam rijeći s pogreba-srest ćemo se u zemlji Božijoj...
nadam se..
nema rijeći, samo nada...
Da vam nikada nije palo na pamet samoubojstvo.. vas sljedeći dan pokopaju, život ide dalje..bez vas.. što ste napravili?
Nelly
xxxx
komentiraj (130) * ispiši * #
24
subota
svibanj
2008
KRAJ...ILI POČETAK??
Evo dragi moji.. novi postek kod mene.. heh..
ima jedan papir na mojim vratima koji svi čitaju.. željela bi ga podjeliti sa svima vama pa evo:
Život je…
Život je prilika, iskusi ju.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, njeguj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!
ovu slikicu gore sam sama napravila=) ak hoćete avatar, javite kakav i ja ga napravim..papa
komentiraj (148) * ispiši * #
17
subota
svibanj
2008
LJUBAV JE NAŠA SJENA NA ZIDU SA LICEM BOGA…
9. DAN SMRTI
Mateo
Otvorio sam oči kad je sunce provirilo kroz moj prozor... Lana! Bila mi je prva misao, ustao sam se i nazvao ju
-uđi!- viknula je
-kome kažeš da uđe?- pitao sam je
-ma ana i ja smo se dogovorile danas da skoknemo do onog novog trgovačkog centra- odgovorila je
-aha, znači dan ćeš provesti s njom?- nisam dočekao odgovor, čuo sam lomljenje stakla na pločicama
-mateo!- rekla je prestrašeno
-što?- pitao sam
-zbogom- ništa mi nije bilo jasno... Što zbogom, baš kad sam je to htio pitati sam čuo pucanj i tup udarac, srce mi je stalo, a u ustima sam doslovno osjetio okus krvi od straha
-lana, ljubavi, što se događa?! Lana, što je bilo? Jesi dobro? Lanaaaaaaa!!- vikao sam, ali nije odgovarala... Uskočio sam u auto i jedva ga upalio, ruke su mi drhtale kao nikad u životu, forsirao sam ga na najveću brzinu, ali ni onda nije bilo dovoljno brzo. Cijelim putem sam ju zvao, ali nije odgovarala. Napokon našao sam se pred njenom kućom, vrata su bila otvorena, potrčao sam u kuhinju kad mi se cijeli svijet srušio u sekundi. Lana, najljepše i najnevinije biće ležala je na podu u krvi, prišao sam joj, i s nevjericom gledao u ranu, bilo nisam osjetio, a nije ni disala. Nazvao sam hitnu i možda prebrzo objasnio što se dogodilo, žena s druge strane ništa nije razumjela, izderao sam se i rekao joj adresu te poklopio. Činilo se je kao vječnost dok sam čekao da dođu, oživljavao sam ju, davao joj umjetno disanje... –hajde, kvragu, moraš!!!- vikao sam, ali nije reagirala. Napokon došla je hitna, mislio sam da će joj oni pomoći, ali kad mi je prišao bolničar sa neobečavajućim izrazom lica...
-ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne,!!!!! Ne, vračajte se onamo i vratite ju!! Svi, sve stručnjake dovedite..!! Što čekate??!!!- derao sam se na njega, a on me je pokušavao smiriti, napokon mi je htio dati injekciju da se primirim, odbijao sam, ali mi je prišao još jedan te sam nasilno uspavan. Probudio sam se u bolnici, brzo sam ustao s kreveta i uhvatio prvu sestru na hodniku
-gdje je lana?!- upitao sam je
-tko, gospodine, odakle ste vi došli?-
-gdje... Je... Lana...?- pitao sam ju naglašavajući svaku riječ
-ne znam o čemu pričate!- rekla je
-dovraga, recite mi gdje je??!!!- izderao sam se i primio ju za ramena, po njenom izrazu lica sam shvatio da joj nanosim bol te ju pustio
-da li ste vi pobjegli sa svog odjela?- pitala je mirno
-sad ćemo vas vratiti- rekla je ljubazno se smiješeći, uhvatio sam se za glavu, mislio sam da će me odvesti do lane kad sam čuo da govori u telefon
-dobar dan! Psihijatrija? Da, je li vam pobjegao neki pacijent?- pa ne mogu vjerovati!!! Ona misli da sam lud.. Pogledao sam u ruke, a one su se tresle, uložio sam sav napor da se primirim, završila je razgovor
-gospođice- rekao sam što smirenije –oprostite zbog onoga maloprije, ali dovezli su ovdje djevojku, ustreljena je, mene su..- namrštio sam se –nasilno uspavali, zanima me gdje je?- ruke sam stavio u džepove, da bih prikrio kako se tresu. Na njenom licu sam vidio tugu, pozvala me je u sobu, nisam imao druge nego poći za njom
-slušaj...- započela je, a ja sam ju samo gledao. –lana više nije u bolnici- rekla je
-pa gdje je?- opet sam postajao histeričan
-mrtva je!- rekla je, gledala je u pod, a meni je bilo lakše, jer nisam morao podnositi njen pogled na svom licu. Uzdahnuo sam i izvadio ruke iz džepova, više se nisu tresle, gotovo je. Pomislio sam.
-hvala!- rekao sam i izašao iz sobe-
-gospodine?- zazvala me je
-da?- okrenuo sam se
-trebate li kakvu pomoć ili uslugu?- pitala je
-ne, hvala-
-svejedno, uzmi moj broj, pa me nazovi kad god hoćeš- rekla je i pružila bijeli papirić, uzeo sam ga a ispod broja je pisalo ˝jesi za večeru?˝ pogledao sam ju s gađenjem, nadam se da sam ju ubio tim pogledom. Zgužvao sam papirić i bacio ga, uputio sam se prema izlazu. Želio sam što prije izaći, nisam još dugo mogao suzdržavati osjećaje.
Znam da sam trebao otići do njenih roditelja, znam da sam trebao im izraziti sućut, znam da sam mogao otići do svoje mame i da bi me utješila, znam da sam trebao naći lanu, ali još više sam znao da ne želim da me vide. Ne ovakvog. Odvezao sam se do šume, izašao iz auta i krenuo u nju. Dugo sam hodao, ne znam koliko, kada sam došao dovoljno daleko, od grada, od lane, od svake ljudske duše, zaurlao sam iz sveg glasa, gledao sam prema nebu i vikao, vrištao, bez predaha. Kada sam napokon ušutio, čuo sam svoju jeku, bio je to urlik prepun očaja, tuge, bijesa-agonije!!! Srušio sam se na vlažno tlo i suze su mi počele kliziti licem, nisam ništa osjećao, nisam o ničemu razmišljao, nisam se kretao, jedino što se na meni pomicalo bile su suze. Bio sam u ˝transu˝, bio sam izvan svega, gledao sam u drveće, ali vidio sam samo bijelu svjetlost, glava mi je bila ispunjena maglom i to mi je prijalo. Sjedio sam tako sve dok mi nije ponestalo suza, a one ostale mi se skorile na licu, pomakao sam se nakon par sati nepomičnog sjedenja. Sav sam se bio pokoćio, ali bol mi se sviđala, jer znao sam da je to ništa u usporedbi sa boli koja mi razdire dušu. Nisam mislio o noj, nisam htio, bilo mi je prebolno. Sjetio sam se tako i toga da ju je netko ubio, da na ovom svijetu živi njen ubojica. Pomislio sam da ču ga ubiti na mukama, ali odustao sam, nisam ništa osjećao, nisam mislio ništa, vratio sam se u grad. Otišao sam do njenih roditelja i izrazio im sućut, zatim me je mama uhvatila za ruku. Pogledao sam ju ozbiljnim izrazom lica
-jesi dobro?- pitala je. Prebrzo i prenasilno sam istrgnuo svoju ruku iz njene i odmaknuo se gledajući ju sa okrivljujućim pogledom.
-oprosti, nisam mislila, naravno da nisi dobro! Oprosti!- ispričavala se, vratio sam se natrag i rekao hladno
-samo me pustite na miru- te otišao kući. Legao sam u krevet i zaspao.
SAMO TI I JA ZNAMO ŠTO SI OBEČAO…
SAMO TI I JA ZNAMO DA TI VJERUJEM…
NISAM ŽELJELA..
BILA SAM UVJERENA DA ĆEŠ TO OBEČANJE PREKRŠITI..
SVEJDENO, NISI ME SLUŠAO..
OBEĆAO SI NEMOGUĆE..
OSTVARIO SI NEMOGUĆE….
=)
komentiraj (113) * ispiši * #
06
utorak
svibanj
2008
ZAVRŠENA JEEE!!!
Evo ljudovi da vam objavim jednu super vijest.. ZAVRŠILA SAM KNJIGU.. lol..
gotovaaa jeee... ne mogu vjerovati... nakon godinu dana.. ajmeee.. to mi je jednaod naj stvari koje su mi se dogodile.. nemojte sad mislit da nisam normalna, meni ta knjiga puno znaći... posvetila sam ju posebnim osobama.. i napokon sebi pokazala da mogu nešto dovršiti do kraja.. a eto..
pozzam vas..
evo vam nastavak.. i dajte, pa ne mogu objavljivati postove svaki dan.. strpljen spašen..lol...
voljam vas sve...
.-GDJE SAM?- PITALA SAM GA
-NEZNAM NI JA!- REKAO JE, A NJEGOVE ZELENE OĆI BRZO SU OPET PREGLEDALE PROSTORIJU, KAO DA NIJE IMALA KUTOVE, UGLOVE, KAO DA JE BILA OKRUGLA. VRATILA SAM POGLED NA TOG DEČKA, IMAO JE MALO DUŽU, SMEĐU KOSU, BRONČANU PUT, I NESTVARNO ZELENE OČI. BILE SU ZELENE POPUT TRAVE, LISTA... BIO JE ZBUNJEN I UPLAŠEN KAO I JA.
-ŠTO SE DOGODILO?- PITALA SAM GA PONOVNO
-NEZNAM, JEDINO ČEGA SE SJEČAM JE...-UZDAHNUO JE I POGLEDAO U STRANU, BORIO SE SA SUZAMA-...OVAKO..-PONOVNO JE PROGOVORIO SA MUKOM-JA I MOJA DJEVOJKA SA MOJIM NAJ FRENDOM I NJEGOVOM DJEVOJKOM SMO BILI U RESTORANU U KOJI SMO ČESTO ODLAZILI, IZNENADA SAM ČUO GROZNU BUKU, A KAD SAM POGLEDAO U SMJERU ODAKLE JE DOLAZILA VIDIO SAM TROJICU MASKIRANIH KAKO PUCAJU PO SVEMU ŠTO VIDE. SJEDILI SMO ODMAH DO STUBA I JA I MOJ FREND SMO GURNULI LARU I IVU PREMA STUBAMA DA POBJEGNU, ZA ČAS SU SVI POČELI BJEŽATI STEPENICAMA, TAKO I NAS DVOJE, A ONDA SAM VIDIO DVIJE DJEVOJKE KAKO SE PENJU UZ STEPENICE, PREMA TIM KRIMINALCIMA, TERORISTIMA, ŠTO SU VEĆ BILI...OBIJE SU BILE PREDIVNE I IMALE SU PLAVU DUGU KOSU, PRVA MI JE PRIŠLA, A DRUGA JE DOŠLA DO MOG FRENDA. STAVILA MI JE RUKU NA LICE I POGLEDALA ME U OČI, NIŠTA MI NIJE BILO JASNO, A NI SADA NIJE NIŠTA BOLJE. REKLA JE OVOJ DRUGOJ –SLATKI SU, POVEST ČEMO IH SA SOBOM- NISAM SE STIGAO NI PROTURIJEČITI, A VEĆ SMO NEKIM ČUDOM BILI VANI ISPRED ZGRADE, VIDIO SAM LARU, VIKAO SAM ALI KAO DA ME NIJE ČULA SAMO JE PLAKALA. NAKON TOGA UGURALI SU NAS U TAJ NEKI BIJELI KAMION I PROBUDIO SAM SE OVDJE.- ZAVRŠIO JE I OPET POGLEDAO U STRANU
-A ŠTO JE BILO S TOBOM?- PITAO JE NAKON NEKOG VREMENA. JOŠ UVIJEK SAM BILA U NJEGOVOJ PRIČI, MOGLA SAM ČUTI KAKO LJUDI VRIŠTE, KAKO HISTERIČNO SILAZE NIZ STEPENICE. ON ME JE PRENUO IZ TE PRIČE SA SVOJIM PITANJEM. SAMNOM? ŠTO SE DOGODILO SAMNOM? ČEGA SE ZADNJEG SJEČAM? - LANA, LJUBAVI, ŠTO SE DOGAĐA?! LANA, ŠTO JE BILO? JESI DOBRO? LANAAAAAAA!!- PROGOVORILA SAM
-ŠTO?!- PITAO JE ZBUNJEN
-TOG SE ZADNJEG SJEČAM, RIJEČI MOG DEČKA- SJEČANJE MI SE POČELO VRAČATI –TREBALA SAM SE NAČI S FRENDICOM I PRIČALA SAM S DEČKOM NA TELEFON KAD JE NETKO POZVONIO, VIKNULA SAM DA UĐE A KAD SAM SE OKRENULA VIDJELA SAM...-NISAM SE MOGLA SJETITI TKO JE TO BIO, ZNALA SAM MU LICE, ALI NISAM ZNALA TKO JE TO BIO –NEKOGA KAKO STOJI SA PIŠTOLJEM UPERENIM U MENE, REKAO JE DA KAŽEM ZADNJE RIJEČI SVOJOJ LJUBAVI, REKLA SAM ZBOGOM I PUCAO JE U MENE, ZADNJE ŠTO SAM ČULA BILE SU TE RIJEČI KOJE SAM MALOPRIJE REKLA-
GLEDAO JE U MENE ZGRANUTO, TE ZELENE OČI ČINILE SU MI SE SVE VEČE I VEČE, I MATEO IMA ZELENE OČI, ALI NJEGOVE SU UGODNIJE, OVE ME SMETAJU, NEUGODNE SU, NE MOGU GLEDATI U NJIH, KAO DA ME OPEKU SVAKI PUT KAD IH POGLEDAM. NEKO VRIJEME SAMO SMO ŠUTILI
-KAKO SE ZOVEŠ?- PITAO JE
-LANA, TI?
-ADAM, DRAGO MI JE-
-I MEN...- VRATA SU SE OTVORILA I DVA VISOKA ČUVARA SVA U BIJELOM SU NAS OTPRATILI DO NEKE PROSTORIJE. PROSTORIJE JE BILA OGROMNA, KAO NOGOMETNO IGRALIŠTE, SVA BIJELA, A ISPRED NAS STAJALA JE DJEVOJKA, BILA JE PREKRASNA, BLIJEDA, SA PLAVOM KOSOM
-TI!- PROGOVORIO JE ADAM S PRIJEZIROM. VJEROVATNO JE TO DJEVOJKA KOJA GA JE DOVELA OVAMO, PRETPOSTAVILA SAM
-ČESTITAM, DOBILI STE!- HA? ADAM I JA SMO SE ZBUNJENO POGLEDALI. DJEVOJKA U BIJELOM MAHNULA JE RUKOM PREMA ČUVARIMA I ONI SU U TRENU IZAŠLI IZ PROSTORIJE
-ŠTO SMO DOBILI?- USUDILA SAM SE PITATI, ODJEDNOM MI JE POSTALO JAKO HLADNO
-DOĐI, SJEDNI OVDJE- POKAZALA JE NA NEŠTO ČEGA NIJE BILO, SVEJEDNO SAM SE PRIBLIŽILA I VIDJELA DA POKAZUJE NA BIJELI STOLAC KOJI SE NIJE NI PRIMJETIO KAD JE SVE BIJELO. KOLIKO JOŠ NAMJEŠTAJA TU IMA A DA GA NE VIDIM.
-HLADNO TI JE?- UPITALA ME JE
-DA- ODJEDNOM JE BIJELA BUNDA PALA NA MENE NIODKUD, DJEVOJKA SE OKRENULA PREMA ADAMU TAKO DA NIJE VIDJELA MOJ ZBUNJENI POGLED
-A TI, SLATKIŠU, DOĐI BLIŽE- OBRATILA MU SE
-ZOVEM SE ADAM- REKAO JE I DALJE STOJEČI NA MJESTU
-DOĐI OVAMO- PONOVILA JE. KRENUO JE PREMA NJOJ I SJEO NA NEŠTO NEVIDLJIVO, SIGURNO NA STOLAC KAO I JA, ALI IZDALEKA JE IZGLEDALO KAO DA SJEDI NA -NIČEMU!
-ZOVEM SE PAVIJA.- REKLA JE KRUŽEĆU OKO ADAMA, A ONDA SE OKRENULA PREMA MENI
-PRIČEKAJ MALO, POSLIJE ČU TEBI SVE OBJASNITI, A MOŽDA I SKUŽIŠ KAD BUDEM PRIČALA NJEMU- REKLA JE I SJELA U KRILO ADAMU. POČELA GA JE LJUBITI, A ON JE ZBUNJENO GLEDAO U NJU.
-PRESTANI- NAPOKON JE PROGOVORIO
-UBIT ĆU TE, OSIM AKO...- REKLA JE OŠTRO I POLJUBILA GA U USTA, UZVRATIO JE ALI OČI SU MU BILE ŠIROM OTVORENE I UPLAŠENE, NA TRENUTAK JE POGLEDAO U MENE, PA NATRAG U NJU.
-ŠTO?- USPIO SE NEKAKO IZVUČI IZ NJENOG ZAGRLJAJA. PAVIJA SE USTALA I ODŠETALA.
-NEMOJ GLUMITI DA TI NISAM PRIVLAČNA, A I TI SI MENI. VI STE UBIJENI, OBOJE. TI ADAME SI USTRELJEN, JA I MOJA FRENDICA SMO TE VIDJELE I ODLUČILE SPASITI OD POTPUNE SMRTI, TI- OKRENULA SE PREMA MENI-LANA SI USTRELJENA, ISTO SAM TE UZELA K SEBI JER BI MI TREBALA JOŠ KOJA POMOČNICA.-
-MOLIM? DAJ DOSTA SA ŠALAMA- REKLA SAM OŠTRO, A ONA SE SAMO NASMIJALA
-VIDIŠ, ZATO SI MI SE SVIĐALA, UVIJEK SE MOŽEŠ NALJUTITI I TO JE TAKO SIMPATIČNO, BAŠ SI DJETINJASTA.- REKLA JE KROZ SMIJEH. JA, DJETINJASTA, AJOJ, ŠTO SI ONA UMIŠLJA TKO JE
-TKO SI TI DA ME PROŠUĐUJEŠ I JA SAM DJETINJASTA? TI SE TU IGRAŠ KRALJICE!- ODVRATILA SAM JOJ. OSMJEH NA LICU JOJ JE NESTAO
-ZAŠTO MI NITKO NIKAD NE VJERUJE- REKLA JE I NASTAVILA –OVAKO, KADA NETKO NAMJERAVA UBIJATI, MI TO ZNAMO, JA TO ZNAM. JA SAM RECIMO TAKO ČUVARICA PROLAZA IZMEĐU SMRTI I ŽIVOTA, IMAM TU MOĆ DA UZMEM DUŠE KOJE SE MI SE SVIDE I ODVEDEM IH U SVOJE KRALJEVSTVO. NA ZEMLJI MISLE DA STE MRTVI, ALI NISTE, NE POTPUNO, JER DA JESTE VEĆ BISTE BILI U RAJU.-
ADAM I JA SMO SE ČUDNO POGLEDALI, A PAVIJA JE SJELA NA JOŠ JEDAN NEVIDLJIV STOLAC.
-TKO SMO ONDA MI, ŠTO RADIMO OVDJE?
-VI STE... PA NEZNAM NI JA, MOGU VAS ZADRŽATI OVDJE, TEBE ADAME KAO SVOG DEČKA, A TEBE LANA KAO SVOJU PRIJATELJICU- KAD JE REKLA PRIJATELJICU SJETILA SAM SE MATEA I ONOG DANA U MOJOJ SOBI KAD ME JE NATJERAO DA UMJESTO FREND KAŽEM PRIJATELJ. SUZE SU MI KRENULE NA OČI, PAVIJA JE NA ČAS POGLEDALA PREMA MENI, A NJENE OČI VIŠE MI SE NISU ČINILE TAKO HLADNE.
-MOGU VAS I POSLATI U RAJ, ONDA BI STE BILI POTPUNO MRTVI, BAR ZA OVE NA ZEMLJI-
-KAKO?- UPITAO JE ADAM-ZAR NISMO SAD MRTVI ZA NJIH?-
-JESTE, ALI NE MORA TO BITI TAKO ZAUVIJEK-
-MOŽEŠ VRATITI VRIJEME?!- PITALA SAM JU USHIČENO
-TOLIKO O DJETINJASTVU- REKLA JE PAVIJA, SAMO SAM FRKNULA A ONA SE OPET NASMIJALA
-OPROSTI, NE MOGU VRATITI VRIJEME, ALI MOGU VAS VRATITI NATRAG-
-MOLIM?- PITALI SMO JU U ISTI GLAS
-DA, NE KAO BAŠ VAS, U DRUGIM TIJELIMA, BIT ČETE NEVJEROVATNO BLIJEDI KAO JA SAD I BIT ČETE SAMI PREPUŠTENI SEBI-
-VRATI ME!- REKLA SAM ODMAH
-NE MOGU, NE ŽELIM JOŠ, JOŠ TI MORAM ISPRIČATI NEŠTO-
-OK-REKLA SAM POMALO TUŽNO A ONA SE OPET NASMIJALA
-UVIJEK SAM BILA HLADNA I OKRUTNA, ALI I JA IMAM OSJEČAJE, NIKOGA DO SAD NISAM PUSTILA NATRAG ZATO ŠTO SE JEDINO JA NE MOGU VRATITI, ZAPELA SAM NEKAKO U SREDINI I NE MOGU NI NA JEDNU STRANU. TAKO SAM POČELA STVARATI SVOJU VOJSKU I DOŠLA DO OVOG DANAS.- PONOVNO JE POGLEDALA U MENE ONIM HLADNIM POGLEDOM
-DAJTE MI BAR JEDAN DOBAR RAZLOG DA VAS VRATIM I UČINITI ĆU TO-REKLA JE OŠTRO. ADAM JE VEČ NEŠTO HTIO REČI ALI JA SAM GA PREDUHITRILA
-JESI LI KAD SI BILA ŽIVA BILA ZALJUBLJENA?- PITALA SAM JU MIRNO
-DA, BIO JE SLIČAN TEBI ADAME, SA TAKO ZELENIM OČIMA, JAKO SMO SE VOLJELI DO TOG DANA, OD ONDA NIKAD GA VIŠE NISAM VIDJELA- REKLA JE A LEDENA I KRISTALNA SUZA SPUSTILA JOJ SE NIZ LICE, KAD JE PALA NA POD ZAZVECNULA POPUT LEDA
-VIDIŠ, TO TE JE JAKO BOLJELO I JOŠ BOLI, JEL TAKO?- NASTAVILA SAM
-DA.-
-I MI SE TAKO OSJEČAMO, JA IMAM DEČKA MATEA, A ON CURU LARU, PUSTI NAS NATRAG, NE ŽELIŠ DA NOSIMO ISTU SUDBINU KAO I TI, BIT ČU TI PRIJATELJICA, ALI PUSTI ME!-
-PA, DOBAR JE TO RAZLOG- REKLA JE, LICE JOJ JE SAD IZGLEDALO POPUT MALE RADOSNE DJEVOJČICE, BILA JE PRELJEPA. –DOBRO VRATITI ČU VAS, ALI MORAM VAM POJASNITI SVE ŠTO ČETE DOBITI, A I ŠTO ČE VAM BITI ODUZETO KAD SE VRATITE.- PRIŠLA MI JE I SJELA NA POD PORED MENE. –KAD VAS VRATIM, REKLA SAM VAM VEĆ BIT ČETE VI, ALI U DRUGIM TIJELIMA, PRELJEPIMA. NE MISLITE VALJDA DA SAM JA PRIRODNO OVAKO LIJEPA.-NASMIJALA SE-BIT ČETE JAKO BLIJEDI, ALI NIPOŠTO NE SMIJETE ODLAZITI U SOLARIJE, JER ČE VAM ONI SPRŽITI KOŽU! SUNCE VAM NEČE NIŠTA I MOŽETE SE SUNČATI KOLIKO KOD HOČETE. JA MOGU KOMUNICIRATI S VAMA I BITI VAM U MOZGU, SAVJETOVATI VAS TIJEKOM CIJELOG TOG VAŠEG ŽIVOTA. TEBI ADAME, NEČU JER NE ŽELIM BITI U MUŠKOM UMU, ALI TI SI LANA REKLA DA ČEŠ MI BITI PRIJATELJICA-
-NARAVNO!- REKLA SAM SRETNO, UPRAVO SAM STEKLA NAJBOLJU FRENDICU
-ODLIČNO, NEČU BITI SAMA, NARAVNO, NEČU NONSTOP BITI SA TOBOM, KAD NE ŽELIŠ TO I KAD ŽELIŠ MALO PRIVATNOSTI SAMO POMISLI NA TO. ISTO KADA SE VRATITE NEČETE IMATI NIKOGA, OBITELJ VAS NEČE PREPOZNATI, NITI NITKO OD VAŠIH PRIJETELJA.
-ŠTO SA NAŠIM STVARIMA?- PITALA SAM JU
-PA, SAMO ONO S ČIME ČETE BITI ZAKOPANI ČE VAM SE VRATITI. ALI DOPUSTI DA ZAVRŠIM, ZNAČI KAD BUDETE PREPUŠTENI SAMI SEBI, A POŠTO STE VI PRVI KOJE ČU VRATITI, DATI ČU VAM BOGATSTVO, ALI PAMETNO GA TROŠITE, JER TREBATE SI KUPITI KUČU, UPISATI U ŠKOLU, PLAČATI RAČUNE... I MISLIM DA JE TO SVE, SNAČI ČETE SE DOBRO, PAMETNI STE, A TI ADAME SE BAŠ DOBRO LJUBIŠ- ZAHIHOTALA SE
-HMM, PA HVALA- PROMRMLJAO JE
-MOGU TE ODMAH VRATITI, JESI SPREMAN?
-DA!-
PAVIJA JE ZAŽMIRILA I ADAM JE POČEO BLIJEDITI, ZA PAR TRENUTAKA NESTAO JE, ŽELJELA SAM POVIKATI DA SE VRATI, U KRATKO VRIJEME SAM SE JAKO VEZALA UZ NJEGA, ALI NISAM, ON IMA SVOJ ŽIVOT KOJI ŽELI NASTAVITI.
-A SAD JA?- PITALA SAM JU USHIĆENO
-NE, NE MOGU JOŠ.-
-ZAŠTO?!- PITALA SAM JU PRERAZOČARANO
-ZATO ŠTO JOŠ NIJE BIO TVOJ POGREB, NE MOGU TE STAVITI U NOVO TIJELO AKO JE TVOJE JOŠ NA ZEMLJI, A NI TVOJE STVARI NEČE BITI TI VRAČENE, ALI MOGU TE VRATITI SAMO KAO DUHA, NITKO TE NEČE VIDJETI NI ČUTI, NI OSJETITI, NIŠTA, ALI BIT ČEŠ TAMO-
-MOŽE!- REKLA SAM
OPET JE ZAŽMIRILA –PAVIJA?-
-MOLIM?-
-HOĆU LI TE JOŠ VIDJETI?-
NASMIJALA SE-DA, VRATITI ČEŠ SE OVAMO KAD POGREB ZAVRŠI DA TE VRATIM U CIJELOSTI-
-OK- REKLA SAM I ISČEZNULA.
NAŠLA SAM SE U NEKOJ NEPOZNATOJ PROSTORIJI, OKO MENE SU BILE SVIJEČE, OKRENULA SAM SE I VIDJELA ZASTRAŠUJUĆI PRIZOR, MOJE TIJELO JE LEŽALO TAMO U BIJELOM LIJESU, PORED NJEGA BILA JE MOJA MAMA, TATA I MATEO. GRLO MI SE STEGNULO KAO NIKAD DO SAD, IAKO GA ZAPRAVO NISAM IMALA, OSJEČALA SAM GA. –SIGURNA SI DA TO ŽELIŠ GLEDATI?- ZAČULA SAM PAVIJIN GLAS
-DA- ODGOVORILA SAM JOJ
NJEN GLAS JE NESTAO A ZAMJENILA GA JE GLAZBA, PUSTILI SU PJESMU KOJU SAM I HTJELA DA PUSTE NA MOM POGREBU, REKLA SAM JEDNOM DA TO ŽELIM, ČAK I SADA ISPUNJAVAO MI JE ŽELJE. MAMA I TATA SU SE USTALI I OTIŠLI VAN U SUZAMA, A MATEO JE OSTAO. PRIŠLA SAM MU, TEK SAD SAM VIDJELA DA MU SE SUZE SLIJEVAJU NIZ LICE POPUT KIŠE. TIHO JE PLAKAO, NIŠTA SE NJE ČULO, SAMO SU MU SUZE SILAZILE NIZ TO PREKRASNO LICE, OBRISAO IH JE RUKOM I UHVATIO MOJU, U TOM TRENUTKU SU UŠLI NEKI NEPOZNATI LJUDI, VIKALA SAM NA NJIH DA SE MAKNU, NEKA IZAĐU, NEKA NAS OSTAVE, ALI ONI SU UZELI MOJ LIJES BEZ MUKE I ODNESLI GA VAN. MATEO IM JE POMOGAO. –NEEEE! VRATI ME!!!- VIKALA SAM NA NJIH I ČUPALA SAM IZ ZA RUKE I NOGE, ALI ONI SU SAMO NASTAVILI HODATI. DOŠLI SU DO VELIKE RUPE U ZEMLJI, NA MENI NEPOZNATOM MJESTU GROBLJA, POGLEDALA SAM NA NADGROBNU LOČU, PISALO JE MOJE IME. SRCE ME JE ZABOLJELO, SPUSTILI SU LIJES I SVEČENIK JE POČEO SA SVOJOM PRIČOM, ALI NI JA, A NI MATEO KOJI JE KLEČAO NA KOLJENIMA PORED LIJESA NIJE GA SLUŠAO, JEDNA RUKA BILA MU JE NA LIJESU, A DRUGA SKVRČENA, NEŠTO JE DRŽAO, A ONDA JE NEPRIMJETNO OTVORIO LIJES I UBACIO TO UNUTRA. NISAM STGLA VIDJETI ŠTO JE TO BILO. VRIJEME JE BRZO PROLAZILO, POGLEDALA SAM OKOLO SEBE, SVE SU MI TO BILI POZNATI LJUDI, ALI JEDNE OSOBE NIGDJE NIJE BILO-ANE.
ONI ISTI LJUDI KOJI SU DONJELI MOJ LIJES OVDJE POČELI SU GA SPUŠTATI U ZEMLJU, MATEO SI JE RUKAMA POKRIO LICE, NISAM GA MOGLA TAKO GLEDATI, SAV U CRNOM, TUŽAN, NE, NE! VIKALA SAM DA ČU SE VRATITI, ALI NIJE ME ČUO, ZAGRLILA SAM GA, ALI NIJE ME OSJETIO... A ONDA SU POČELI BACATI ZEMLJU NA NJEGA, BACIO JE RUŽU I OKRENUO SE. OBRISAO JE SUZE I OTIŠAO. KRENULA SAM ZA NJIM KAD SAM POČELA OPET BLIJEDITI, OPET SAM SE NAŠLA KOD PAVIJE
-MOLIM TE ODMAH ME VRATI, MOLIM TE!-
-ČEKAJ MALO, PRVO DA TI NEŠTO KAŽEM, KUPILA SAM TI KUČU ZA OVO VRIJEME, DOBRO, NAPRAVILA JE NA BRZINU, VRATITI ČU TE U NJU, OSTALO JE NA TEBI.-
-HVALA TI!!-
NEMA NA ČEMU- ZATVORILA JE OČI
-PAVIJA?-
-MOLIM?-
-IPAK SMO NEŠTO DOBILI-
-DA, DRUGU ŠANSU-
-NE, DOBRO DIJELO OD TEBE- NASMIJALA SE I JA SAM SE NAŠLA U LUKSUZNOJ KUĆI. VAU! PREDIVNA JE. HVALA PAVIJA. MOLIM, ODGOVORILA JE.
komentiraj (149) * ispiši * #
04
nedjelja
svibanj
2008
4EVER.. THAT´S ALL I´M ASKING FOR...
Evo, hoćete da pišem novi post.. a ja vam nemam pojma o čem da pišem.. Osjećam se mutavo, glupo.. ne, nisam u depresiji.. nekako sam povrijeđena.. moj ego je povrijeđen.. al eto.. nema veze.. objasnit ću to osobama kojima želim.. al eto,da ne mislite da sam opet u bedu.. ja sam ok.. zadovoljna, sretna.. ne dam drugima svoju sreću.. ne dam!!! Kak je reko Shrek- morat ćeš potražiti drugi, jer ja ti svoj NE DAM!!!! LoL.. Evo vam poglavlje…
Pozz little brat, matteu, bebachu, tanji, mayi i svim ostalima.. lol.. ne mogu se sad sjetiti..
7. JUTRO
ZRAKA SUNCA PROBUDILA ME SLJEDEČEG JUTRA.
-HEJ, DOBRO JUTRO!- REKAO MI JE MATEO I POLJUBI ME
-ZAKLONIO SI SUNCE- PROMRMLJALA SAM
-OH, OPROSTI- I ON JE KORISTIO RIJEČNIK POPUT MOJIH STARACA. ODMAKNUO SE I ZRAKA SUNCA OPET MI JE ZAGRIJALA LICE.
-NE LUDO, ZAKLONIO SI GA SVOJOM LJEPOTOM, DOSAD JE NAJLJEPŠA STVAR KOJU SAM VIDJELA NAKON BUĐENJA BILA ZRAKA SUNCA, DANAS SI TO TI-
-HEHE, SUPER!- REKAO JE I POGLEDAO NA SAT
-AJME, KOLIKO JE SATI?!- UPITALA SAM U PANICI I BRZO SE USTALA IZ KREVETA. POVUKAO ME NATRAG.
-IMAMO JOŠ PET MINUTA- REKAO JE. POGLEDALA SAM NA BUDILICU. STVARNO, JOŠ PET MINUTA ČISTOG SAVRŠENSTVA. LEGLA SAM NATRAG PORED NJEGA KAD SE ZAČUO TUP UDARAC. MOJA STARA NIJE BILA PRISTOJNA POPUT NJEGOVE I ZABILA SE U ZAKLJUČANA VRATA. TIHO SMO SE OBOJE NASMIJALI.
-LANA, JESI DOBRO? UČINILO MI SE DA S NEKIM PRIČAŠ?- REKLA JE MAMA KROZ ZATVORENA VRATA.
-DOBRO SAM, PRIČAM NA MOB SA FRENDOM.- ODGOVORILA SAM NAGLAŠAVAJUĆI RIJEĆI MOB I FREND.
-DOBRO, IMAŠ JOŠ 2 MINUTE. POŽURI SE- REKLA JE I OTIŠLA
-ZAR BI JU UBILO DA KAŽE OK? NE, ONA MORA REČI DOBRO! KAKO ME TO ŽIVCIRA-
-ZAŠTO?- PITAO JE ZBUNJENO
-ZATO ŠTO JE TO TAKO UKOČENO!- REKLA SAM BEZ RAZMIŠLJANJA
-MISLIŠ DA SAM I JA UKOČEN?- PITAO JE MIRNO
-NE!- POVIKALA SAM VIŠE NEGO SAM TREBALA –NE, MISLIM DA SI TI SAMO OBRAZOVAN I PRISTOJAN, AL ONA MI JE STARA PA MORAM NEŠT UVIJEK IMATI PROTIV NJE.- IZVUKLA SAM SE
-A DA, ZABORAVIO SAM.- REKAO JE KROZ SMJEH
-LANA, IMAŠ LI TI TO NEKOGA U SOBI?- OPET JE MAMA ZAPITALA KROZ VRATA. O BOŽE, ŠTO ČU SADA REČI, SVA SAM SE ZBUNILA KAD MI JE MATEO ODJEDNOM UZEO MOB I NAZVAO SEBE I POKAZAO NA ZVUČNIK. PA BRAVO MOJ MALI GENIJALČE!
-NE, ŠTO TI JE?! REKLA SAM TI PRIČAM S FR..- MATEO MI JE ZATVORIO USTA I SVOJIM OBLIKOVAO ˝PRIJATELJEM˝-PRIJATELJEM, NA MOB..ITEL-
MATEO SE ZADOVOLJNO SMJEŠIO.
-KAKO ONDA DA JA ČUJEM MUŠKI GLAS?- OPET JE PITALA
-PA UKLJUČEN JE ZVUČNIK NA MOBITELU, NE MOGU GA DRŽATI I SPREMATI SE, ŠTO NAS TI PRISLUŠKUJEŠ?- PITALA SAM JU LJUTO
-NE, SAMO PITAM. PA, IDEM JA. POŽURI I NEMOJ ZAKASNITI, VIDIMO SE POSLIJE, VOLIM TE!- REKLA JE
-I JA TEBE- PROMRSILA SAM. RADIJE BIH TO GOVORILA NEKOME DRUGOME SADA, ALI ETO, MAME....
-BOK!-
-BOK!- IDI VEĆ JEDNOM. ČULA SAM KAKO SE SPUŠTA STEPENICAMA.
KAD SAM BILA SIGURNA DA JE OTIŠLA OKRENULA SAM SE PREMA MATEU
-NIJSU TI DOSTA TVOJI STARCI, TI, MOJI STARCI, MORAŠ I MENE TJERATI DA PRIČAM KNJIŽEVNI?- PITALA SAM GA MALO LJUTO, ALI VIŠE ZAFRKANTSKI. SAMO SE NASMIJAO
-TO SU RODITELJI!- REKAO JE
-KAKO GOD, MORAM SE SPREMITI, RODITELJ ME JE UPOZORIO DA NE SMIJEM ZAKASNITI U USTANOVU KOJA SE ZOVE ŠKOLA!- REKLA SAM
-VIDIŠ, IDE TI!- NISAM GA MOGLA SMESTI
-GAH!- OTTŠLA SAM U KUPAONICU. DAKLE, ŠTO DANAS, TREPERICE ILI NOVE BIJELE HLAČE? NOVE BIJELE HLAČE! ROZA MAJICA, MALO SJAJILA, I TO JE TO! IZVADILA SAM RUKSAK IZ PERILICE I UŠLA NATRAG U SOBU.
-ULALA!- REKAO JE –LANA, TKO JE OVA ZGODNA MAČKICA U TVOJOJ SOBI?- POVIKAO JE
-HAHA, JAKO PAMETNO! ZNAČI JA NISAM ZGODNA INAČE?- PITALA SAM GA GLUMEČI POTIŠTENOST
-JOOJ! NARAVNO DA JESI. POGLEDAJ SE!- POKAZAO JE NA OGLEDALO I NASMIJAO SE. DA, BAŠ ĆU GLEDATI SEBE PORED TEBE.... AJME, BOŽANSTVEN JE
-IDEMO?-
-DA, AL MORAMO JOŠ SKOKNUT DO MENE DA JA UZMEM STVARI, NISAM JUČER-
-OK- POGLEDAO ME JE PRIJEKORNO
-ŠTO?? PA SVI LJUDI GOVORE OK? ZAŠTO SAD JA NE SMIJEM???-
I DALJE ME SAMO GLEDAO
-DOBRO! – REKLA SAM S GAĐENJEM. SAMO SE NASMIJAO I IZAŠAO IZ SOBE.
8. SMRT, OTMICA I JOŠ NEŠTO...
BILA SAM PRESRETNA JER JE NAPOKON DOŠAO I TAJ FAMOZNI VIKEND. DOGOVORILA SAM SE S ANOM DA ČEMO OTIČI DO NOVOG TRGOVAČKOG CENTRA, BAŠ SAM SE KRENULA OBUĆI KAD JE ZAZVONIO TELEFON.
-HAJ LANE, ŠTA RADIŠ?- PITALA JE ANA ZVONKIM GLASOM SA DRUGE STRANE
-MA EVO NIŠT, IDEM SE SPREMITI ZA TAJ NAŠ IZLAZAK.- REKLA SAM ZAFRKANTSKI
-HAHA, NEMOJ TAKO PRIČATI, POMISLIT ČU DA SI HOMOSEKSUALNIH SKLONOSTI- REKLA JE
-DA, BAŠ! ŠTA SI TI OBUKLA?-
-JOŠ NIŠTA, ZOVEM TEBE DA SE USKLADIMO, MOGU DOĆI DO TEBE SA SVOJOM GARDEROBOM-
-SAMO DAJ!- REKLA SAM USHIĆENO
-OK, EVO ME, BOKIĆ!- ODVRATILA MI JE I POKLOPILA.
OTIŠLA SAM DO KUHINJE DA NEŠTO POPIJEM, DAN JE BIO POPRILIČNO VRUĆ.
TELEFON JE OPET ZAZVONIO U ISTO VRIJEME KAD I ZVONO NA VRATIMA.
-UĐI!- VIKNULA SAM I JAVILA SE
-KOME VIČEŠ DA UĐE?- PITAO ME JE MATEO S DRUGE STRANE.
-MA ANA I JA SMO SE DOGOVORILE DANAS DA SKOKNEMO DO ONOG NOVOG TRGOVAČKOG CENTRA-
-AHA, ZNAČI DAN ČEŠ PROVESTI S NJOM?- DOVRŠILA SAM LJEVANJE SOKA U ČAŠU I OKRENULA SE PREMA ANI. ČAŠA SA SOKOM ISPALA MI JE IZ RUKE I SOK SE PROLIO PO BIJELIM PLOČICAMA NA PODU, USPJELA SAM SAMO REČI
-MATEO!- PRIJE NEGO JE OSOBA KOJA JE STAJALA ISPRED MENE UPERILA PIŠTOLJ U MENE
-ŠTO?- PITAO JE
-RECI ZADNJE RIJEČI SVOJOJ LJUBAVI!- REKLA JE OSOBA SA PIŠTOLJEM, SHVATILA SAM JU OZBILJNO
-ZBOGOM- PROŠAPTALA SAM I ZATVORILA OČI, PIŠTOLJ JE OPALIO I POGODIO ME U PRSA. PALA SAM NA POD I SUZA MI JE KLIZNULA NIZ LICE
-LANA, LJUBAVI, ŠTO SE DOGAĐA?! LANA, ŠTO JE BILO? JESI DOBRO? LANAAAAAAA!!!- BILE SU ZADNJE RIJEČI KOJE SAM ČULA PRIJE NEGO LI SAM ZATVORILA OČI. OSJETILA SAM NEKAKVO OLAKŠANJE, KAO DA NISAM IMALA TEŽINE, POGLEDALA SAM OKO SEBE, ALI SVE JE BILO CRNO, A ONDA ME JE NEKA JARKA SVJETLOST OŠAMUTILA. KADA SAM SE PROBUDILA PO DRUGI PUT BILA SAM U BIJELOJ PROSTORIJI SA JOŠ JEDNIM DEČKOM, BIO JE PREKRASAN, PODSJETIO ME NA MATEA.
-GDJE SAM?- PITALA SAM GA
Poglavlje se nastavlja... ubrzo, obečajem...
komentiraj (126) * ispiši * #
