Dónath Vree Liwért

subota, 26.05.2007.

another song...

-BEZDAN-

još jedna noć u bezdanu...
još jedno vrijeme iščekivanja...
iščekivanja novog dana...
novog svitanja...
sjedim sam na dnu...
obasjan srebrnom mjesečinom...
plačem u tami...
dok crni oblaci plove...
suho lišće svira pjesmu umiranja...
moji jecaji paraju noćnu tišinu...
osušeni bršljan tuguje za životom...
beživotno viseći sa zidova...
plamen crne svijeće obasjava hladne zidove...
zidove obrasle mahovinom...
mahovinom koja je davno zaboravljena...
zaboravljena kao i ja...
zaboravljen od svih...
patim...
umirem iznutra...
neželim više živjeti...
želim umrijeti...

P.S.napisano 13.04.2007. Petak trinaesti, u 14:48h
neosjećam se sada tako, tak da se nemorate brinit
pjesma je stara i tada sam se tako osjećao

| show me.. (13) | smile.. | * |

četvrtak, 17.05.2007.

...mrzim pisat naslove...

evo ovako...hm...šta bi mogao pisat...neznam...odlučio sam da se neću mijenjati radi nikoga...jer ja sam to što jesam...i ako se nesviđam nekome....boli me ku**c...ako me neće prihvatit takvog kakav jesam...nemora što se mene tiče...ono...totalno sam se ohladio od ogovaranja mene...ili podsmjehivanja ljudi...koji mi nisu ni do koljena...nemaju svoje ja...već su samo bjedne kopije ostalih isto tako jadnih ljudi...ako ću ja imat dugu kosu, ja ću je imat...a ne da mi stalno neko sere..."De, ošišaj se! Baš ti ružno stoji!"...ono boli tebe ku**c jel meni to stoji lijepo ili ružno...kao prvo moja glava...kao drugo moja glava...i kao treće moja glava...zaključak: MOJA GLAVA...no...puno je takvih glupih ljudi...meni se svidja moja kosa i neželim je nikada ošišati...uglavnom...još je puno stvari koje mi idu na ku**c...npr...ja obučem crnu majicu sa znakom anarhije...i onda ti meni netko kaže "Kako je majice ružna!"...hello!!!...ne nosiš je ti nego ja...ono ljudi su toliko zatucani i glupi...želim napokon biti oslobođen tolikih pritisaka...jer ako to uskoro nebude...mislim da ću puknit i poslat ih sve u tri pi**ke materine...al ono stvarno...nije to neka velika stvar...ali svakodnevno to slušat...i nije baš zanimljivo...uglavnom...pronašao sam prijatelje s kojima sam našao zajednički jezik...oni me razumiju...i hvala im na tome...i tak...sva sreća pa otkrih blog.hr...i otvorih svoj blog...da se mogu negdje ispucat...jer nije lako sve reći prijateljima...ovo mi je treći blog...koji je opstao...kako kažu TREĆA SREĆA...hehe...i tak...budite sretni...veseli...debeli...čupavi...dlakavi...tak dalje...blessed be...

P.S. sljedeći post biti će pjesma...nadam se...

| show me.. (7) | smile.. | * |

utorak, 15.05.2007.

...gavran...

...tu sam knjigu pročitao davno i sad je se sjetih, i odlučih prepisat pjesmu koja mi se jako sviđa...morat ću ponovo podignut tu knjigu i pročitat je...jer obožavam takve stvari, tj. literaturu...pa ako vam se da pročitajte...

E.A.POE - GAVRAN

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru beše kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.

Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.

Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".

Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".

Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".

Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
Ona neće nikad više...

Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!

| show me.. (2) | smile.. | * |

utorak, 08.05.2007.

...something...

hodao je sam ulicama bola...
želio je dotaknuti zvjezde...
skinuti jednu za nju...
ali nije mogao...
ona ga nije voljela...
nije ga voljela kao što je on nju...
svakim danom je gubio vjeru u ljude...
volio ju je i dalje...
svakim danom sve više...
iako ga je ona prezirala...
nije mogla podnjeti njega...
depresivnog i jadnog...
odbacila ga je...
nije ga željela u svojoj blizini...
iako ga je ostavila...
volio ju je i dalje...
i nadao se da će ga jednom zavoljeti...
ubrzo je pronašla drugog...
ali ta ljubav nije bila suđena...
prevario ju je...
i ona je pala u depresiju...
tražila je nekoga tko će je razumjeti...
nekoga kao što je ona...
i sjetila se njega...
kome je slomila srce...
ali on je nije prihvatio nazad...
pronašao je svoju pravu ljubav...
iako je još volio nju...
nije više mogao biti s njom...
napokon je bio sretan...
a ona je još dugo tumarala ulicama bola...

| show me.. (2) | smile.. | * |

petak, 04.05.2007.

...štafeta...

...dobih štafetu od Dead Angel...pa reko da je napišem...dok imam prliku...jer mi se neda pisat...

1. Zašto sam počeo pisat blog?
...hm...mislim da je to iz razloga što sam morao negdje izraziti ono što osjećam...tj. da izrazim sebe...dugo sam sve osjećaje skupljao u sebi...i napokon ih odlučio podjeliti s nekim...

2.Zašto imaš ovaj nadimak?
hm...teško pitanje...prvo sam planirao da bude Life in Death...no ni sam neznam zašto sam to promjenio u Death in Life...možda zato što sam u tim trenucima želio smrt...neznam...jednostavno mi se svidilo...i to je to...

3.Zašto mi se ovako zove blog?
...isti razlog koji sam napisao kao odgovor na drugo pitanje...

štafetu dalje šaljem:
Children of the Dark (NJOJ)
Nidhogg (fluff_flake)
Drink the Cyanide

| show me.. (4) | smile.. | * |

utorak, 01.05.2007.

Beltane

Poznat i kao Prvi svibanj, Beltine, Beltaine, Bealtaine, Bealltainn, Samradh, Cetsamain, Cyntefun, Valpurgina noć.

Festival vatre i plodnosti. U Kolu godine stoji nasuprot Samhinu. Obilježava transformaciju Božice od djeve do majke, ulazak u plodnost, odnosno prelazak iz prve polovine godine u drugu polovinu. Predstavlja sjedinjenje Božice i Rogatog Boga, razmnožavanje životinja, oplođivanje biljaka.

U noći s 30. travnja na 1. svibnja, za vrijeme Beltanske noći odnosno Valpurgine noći, pale se kresovi, procesije nose upaljene baklje, vještice se skupljaju na svojim sastajalištima. Cailleach Beara (Cally Berry) ove se noći pretvara u kamen i neće se vratiti u svoje normalno obličje sve do Samhaina. Ovo je doba Bela, Baala, Belenosa odnosno Valpurge u čiju čast se pale krjesovi. U škotskoj su postojale Baalove žrtve koje su se žrtvovale da bi se osigurala dobra godina. Paprat koja se skuplja u ponoć 1. svibnja služi za zaštitu od loših utjecaja i za otkrivanje skrivenog blaga. Nekad se bijeli glog smio brati samo na 1. svibanj. Ruža koja se posadi ovog dana ponovno će cvjetati u jesen.

Kresove - Beltanske vatre - pale u parovima tri puta tri čovjeka, ili tri puta devet ljudi, velikom bakljom. U Škotskoj su se palile glogovim kolcem i poticale hrastovim. Ljudi su preskakivali plamen za dobru sreću i plodnost. Stoka se vodila između dvije vatre da bi se blagoslovila. Govorilo sa da ako dim Beltanske vatre ode prema sjeveru, doći će hladna zima, a ako ode prema jugu, proljeće će biti blago. Pepeo Beltanske vatre čuvao se i koristio za čarolije plodnosti.

Ovo je dan rituala plodnosti i vesele svetkovine, obnavljanja seksualnosti i bacanja ljubavnih čarolija. Prave se košare, pune cvijećem, nose se vjenčići od cvijeća i odijeva se zelena odjeća, vještice gole plešu oko usjeva ili jašu na metlama kroz polja da bi se osigurala njihova plodnost. Ostavljaju se pokloni vilama. Odaje se počast kućnim božanstvima. Ovo je doba svetkovine sljedećih božanstava: Maeve, kraljice Beltane, Tanit, Flore, Maie, Maie Maestas, Danu, Danaan, Lune, Asherah, Guinevere, Dea Dia, Zelenog Čovjeka, Cernunnosa, Pana, Bona Dea, Bel. Biljke koje se vezuju uz ovaj dan su: bijeli glog, hrast, jarebika i neven. Životinje: zec i koza.

U jutro prvog svibnja treba promatrati izlazak sunca i umiti lice u jutarnjoj rosi jer na ovo jutro ona ima magična svojstva i osigurava ljepotu. Treba meditirati uz izvore jer oni cijele i daju životno važna svojstva i kvalitete koja samo takva sveta mjesta imaju i u kojima se odražava Božica. Bere se cvijet bijelog gloga.

Majski stup je faličan simbol dok vrpce koje se spuštaju s njega imaju simboliku žene. Oni zajedno, jednako kao i plesanje oko stupa imaju određenu erotsku simboliku, kao i simboliku Božice koja povezuje spolove. Djeca začeta na ovaj dan nazivaju se Robinovi sinovi jer njihovo porijeklo nije sigurno, odnosno ne zna se točno tko su im očevi.