surovi pankovi online!

utorak, 16.05.2006.

KURIRI NA TJENTIŠTU ILI KAKO SE KALIO DISKO

tog dana nebo je bilo modro kao i obicno u te ratne dane. zauzvrat, kao kontrast plavetnilu neba, u nama je sve bilo sivo i nasa srca su bila pocepana kao umorno parce istapane hartije. neprijateljska avijacija parala je nebo kao srapneli dusmanske kasikare utrobu. stuke u niskom preletu izbacivale su, osim citavih rojeva kalibra 7, 62, i lose ostampane letke kojim su se pozivali 'poslednji ostatci partizanskih bandi' na celu s 'lopovom i izdajnikom, takozvanim drugom Titom' da se bezuvetno predaju. tim, takozvanim 'poslednim ostatcima' to nije bilo ni nakraj pameti. bili smo spremni da predjemo reku. maltene ranjenike nosili na ledjima. ne postoji breme pretesko da se podnese, za ovu nasu stvar. meni je jedino bilo zao sto ne umem da pilotiram. to je valjda zato sto sam jos mali. a uvek sam to strasno zeleo. secate se one serije na TV -u, u malom dalmatinskom mestu, sa onim nekim lekarom? kad onaj aviaticar napravi dete? ja toga, tada, naravno, nisam mogao da se secam.. secate se? i tako smo, tri mlada kurira, tri javora zelena, Jovica Antun - Gordi, Niko Mihajlo - celicni i Ja krenuli poljem spremni da se konacno obracunamo s mrzlom vodom i hladnim, neprijateljskim secivom. bilo je momenata kada je bilo tesko, znali smo jesti i bukvu ali, prelazak je bio uspesan. velikim delom zato sto su nam logisticku potporu pruzali stariji drugari, narodni heroji Niko Potocnjak - Brko, Bruno Motika - Silni i Tvrtko Duvanjski - Crevar. jos je tu bio intendant korpusa, komandir ceskog porekla, drug Tomislav Kajo - Turcin, koji je i dagerotipisao celu akciju. pred sam kraj proboja pridruzio nam se i mladi prebegli poljski kaplar Jan Kowalsky - Jova, inace trubac plehane muzike na terasi hotela 'Vikend' jos tamo od juna '35, onog divnog leta obelezenog jedrim svabicama, govorio je moj cale, a od pocetka rata naovamo i clan posade mitraljezom oboruzanog partizanskog Leuta pc. 'Streljko', stacioniranog vec nekoliko meseci na oslobodjenom teritoriju. u cast dobro izvedene akcije uz pomoc saveznika, odigrana i je i prijateljska fudbalska utakmica. malo po strani uvatili su se u kostac Englezi protiv naseg tima, ko onomad na Visu, kad je ceo sastav fk. Hajduk presao na oslobodjenu teritoriju i zaigrao kao momcad Jugoslovenske Armije. kao i tad, englezima je rastureno dupe.lepe zasluge za to imao je i njihov golman koji je, istina, mnogo primio to vece. zato se i secam njegovog imena. Dzorz Majkl se zvao. nizi kapetan, potsisan onako, uredno, bas, vojnicki. i tako, zavrsio je nas susret s rekom i otisli smo s fronta kao pobednici, poveli smo kolo i viknuli: urrrra!! a ker je na travi ostao lezati, tockast i beo, prastar, goli i onemocao, kao simbol nase vecite pobede. sloboda narodu!

sekretar partijske celije 'disko' poga
- 12:37 - komentiraj! (5) - isprintaj! - #

<< Arhiva >>