|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LINK: http://eventful.com/demand/D0-001-000149942-2
ajte PREKLINJEM VAS stisnite ovdje gore... to vam je nes da evanescence dode u Rvacku, jer sam cula da mozda nece doc... a tak bi htjela da doduuuuuuu... molim vas, preklinjem, kaj god, klecat cu pred vama sam da to stisnete... i nekaj tam ispunite, blabla... ugl... i sad vas pol nece htjet jer mislite da je neki spam blabla, al ubijte me ak je onak... oke, vise neznam kaj pricam, zato... pwiiiiiiiz... [trepcem okicama]
...KOLKO VAS JE BILO OD NE ZNAM KAD...
Free Web Site Counter
LJUDI KOJE ZNAM...
blacken the angel-covjek zbog kojeg zelim zauvijek zivjeti... moja srodna dušica... moj andeo... obozavam ga... ma volim ga vise od bozanstva :) osoba s najljepsom kosom na svijetu, opsjednuta sam njegovom kosom... osoba koja me uvijek izvuce iz depre.. da bar ima vise ljudi kao sto je on... onda bi svijet bio savrsen... a savrsenstvo ne postoji... upoznah ga na cof-u... :)
njegova knjiga koju nikada nazalost nece dovrsiti :( i njegov stari blog-blackenutopia.blog.hr
darkerica-ona mi je bas slatka... ima tam njena slika... da... ima jebene one... rukave... ono kaj stavljas na ruku... xD i lijepo pise... i ima jeben dizajn... ma fora zenskica... seksi taaajm :P
i upoznah ju napokon... aha... tu u zegeu... :) love her...
evicamarica-evicaaaa... da... i ona se moze svrstati u moju listu ljubafi... da... ona voli kurta... veri mac... hihi... ma ona je kul... mala moja pijandura... :)
just dead child-grujić... on je bas kul... ima lijepu kosu... i svida mi se njegov pirs... cudne li rijeci... uglavnom... on je kul... i slusa dobru mjuzu... uzeli su mu zilete.. :( i po novom... nema vise dugu kosu... :'( al i ovo mu okej stoji... ma super je =)
katy-ona ide u razred sa tajchy... isto luda.... cudna... slatka :) ljubomorna na mene... lol... neznam kaj da vise kazem... drago mi je kaj ju znam... nju jaaaaaako voljam ...
kutchkica-jako voljam svoju malu kutchketinu ;) ona je supac cura, tu je uvijek kad ju trebam... spaljena... i ima kul zurku, hehe... volim ju jako, jako... nemam sto drugo rec za nju...
mali trol-ljubaf 2... i nju obozavam... i volim... i ona mi je isto jedna od best frendica... ona je skoro uvijek fakat hepi.. al ima i neke totalno sjebane trenutke... i povezuje nas nesto slicno... i zato znam kak joj je na neki nacin...
mali zlocesti kiwi-to je moja najveca ljubaf... nju volim najvise na svijetu... obozavam ju... volim provoditi vrijeme s njom jer me uvijek razveseli... ona je jedna fakat savrsena osoba... jedna od best frendica...
pahuLjica-hm... neznam sto reci o njoj jer ju bas i neznam... ide samnom u skolu... al evo, moj prvi dojam...
mislim da je super osoba, bas kao i melita... njih dve su mi iste =) slusa grejt mjuzu... ima smisla za pisanje, sto sam shvatila u njenom prvom postu... ma svida mi se ko osoba, i eto, nadam se da cemo se ubuduce malo bolje upoznat :)
tajchy-ona ide samnom u skolu... eeem... i da... luda je... opicena... slatka... glupa :P i tak sve po redu... al najbitnije je da ja nju voljam jako,jako :)
žena od bijesa-moja ljepota :P hehe, ma zakon zenskica, voljam ju puno.... odite na njen blog, predobro pise cura, ona ce biti moja nasljednica kad prestanem pisati =)
I LJUDI KOJE NEZNAM...
broken 7-cini mi se nadasve super cura... ima super blog... fora slike, price, nadimak... ma sve... ima slican pogled na svijet kao ja...
dark_angel1601-jebeno pise... i ima fora dizajn... i tak... kul je zenska... i slusa najs mjuzu... ma grejt :) voljam ju =)
†..eternal angel..†-ona je zakon... :) i obozava evanescence.. hehe... i ima lijep blogek... i tak... jebeno pise... ma kul je.. volim ju... :) moja seka :P
gothic angel-crna-super blog ima... lajk it :) cini mi se kul zenska... mislim da jako voli andele hehe... najs mjuzu slusa... i tak... nemam sta puno za rec =)
Heavenly_Demonic-najs cura, heh... hm... neznam ju bas pa dakleee... neznam kaj da kazem o njoj... kul pise, i najs je i supaaac, da... =) voljam i nju :)
..hotdevil..-najs cura... tek sam joj nedavno pocela citat blog... heh... da... moja imenjakinja :) i ima kewl blog =)
~~imaginary~~-ona je supac x) i super pise, meni je bas zanimljiva... eto, neznam bas sto da za nju napisem, no u biti svida mi se njen blog jako =) voljam ju (=
karirani mikrofon-necu pisat nis o njoj iz nekih dosta dobrih razloga... ja znam ko je ona i meni je to dovoljno =) samo da napomenem... love her mucho,mucho :)
†Nyna†-jos jedna super cura, sa meni slicnim nacinom razmisljanja... lijepo pise... :) i nju ocu upoznat sto prije =)
petr@-hihi... fora zenska... da.. ima jeben blog... i slike.. i sve... ma bas jebena zena... svida mi se ko osoba...
uplakana djevojčica-nova cura na blogu... super je pocela... jako dobro i smisleno pise.... vrlo lako se mozete pronaci u njenim postovima i naci nesto sto ce vas pogoditi, nesto sto ce vas upotpuniti... cura kao svi mi, ali mozda zapravo totalno drukcija.. :)
wild child-super pise, svida mi se dizajn bloga... eeeem, pa neznam nesto previse o njoj, ali svida mi se curka, voljela bih ju upoznat, jer brijem da ju neznam, nisam sigurna lol
R.I.P-ljudi koji vise nemaju blogove ili pisu jako rijetko ili se nasao neki drugi razlog... ali uvijek ce mi ostati u sjecanju, zato ih tu ostavljam...
kiwitrol-ljubafi moje lude... ne pisu bas vise, pa su tu dosle...
andeo sa greskom-e ona ima jeben sos... mislim... šos... al posto ga sad i ja imam... i moj je ko njen... tak da je i moj jeben... lol! da... i ima lijepu kosu... da... i fora je... ona je jedna od osoba koje me mogu uvijek nasmijati.... i nju jako volim.. :) ne moze komentirati, jbg
ikhthys-melita... frendica iz razreda... ona mi jedna od best cura iz razreda... predivno pise... i svida mi se ko osoba... fura neki svoj stil... sto je uber kul... :) obrisala je blog
heroineona je ljubafina ljubaf.... da... ona mi je isto jako kul... hihi... i voli kurta... jako, jako... i pearl jam... ma ona je jebena... napokon ju upoznah... :) pise stvarno predivne postove... i nema vise blog :(
malamrtvadjevojka-ona isto ide u razred tajchy i katy hehe... ima predivnu kosu... crvenu... frckavu... sad ima ljubicastu neku... ja bi takvu.. i obozava zeppeline... jebena je zena... i stalno govori ''a fuuuuuuj!!!'' xD ne pise vise
mala tala-hehe... taleeek... lol! da... ona ima prepreprejeben glas... obozava nightwish... i meni ima bolji glas od tarje... aha, aha... a fakat prepreprepredobro pjeva... :) a tek kad uzmemo helij... xD ne zelite to cuti... i da... ima bend... =) obrisala je blog
kreky-romana... da... ona ima bas lijepu kosu... ja bi takvu kosu... da... sad si je sjebala siske.. al nema veze... da... kaj jos o njoj rec... zena je malo hiperaktivna... al je u zadnje vrijeme u bedu zbog zna-ona-vec-cega... da... i tak to... pise rijetko
Dolly voli žvakače xD-prva klonirana ofca... hehe =) s njom sam se upoznavala vec nekoliko puta, jer sam bila pijana, pa se ne sjecam... al, eto, unatoc alkoholu, zapamtila sam kak zgleda.... supac curka ;) obrisala je blog
pantera-moja frendica od prije 6 godina... da... rastale smo se kao male... stalno smo se druzile... pa je ona odselila... i onda nisam 5 godina cula za nju... i onda smo se nasle prek bloga... hihi... tnx to blog... da... i nju volim... jako... ona mi je jedna od best frendica... i volim ju jer je stvarno smirena osoba... kuzi me na neki cudan nacin... ne pise vise
Necrotic Freak-hihi... mala moja maricka... xD upoznah ju napokon.. ona je kuuuuuuuul... drago mi je kaj ju znam.. vojim ju... =) vesela je ona osobica... obrisala je blog
lost young child-gael... nju znam sa fisha... ona je bas dobra... super zenska... pomaze ljudima... sretna sam kaj ju poznam zapravo... ona je jebena... totalno je pozitivna osoba... i da... ima predivan kaput... :) pise rijetko, tj, brijem da ne pise vise
moon shadow-muhica... ti si ljubaf od moje ljubafi... hihi... i zato si mi ti nekak... spesl... da... i visoka si... blah... ja ocu bit visoka... da... ona ima jebenu pozadinu... i slike... i pjesme... i cesto je u depri... svida mi se njen nacin razmisljana... shvacanja ovog zivota... svijeta... ne pise bas cesto... :( ne pise vise
cyanide-ona je fora... jako... hehe... i ima jeben blog... i slusa grejt mjuzu... i najs je cura... i bas mi je lijepa zenska... da.. ima lijepu kosu... da... sa siskama... crna... prfekt... ja bi takvu... i ja nju ocu upoznat... =) obrisala je blog :(
Bloody Angel-hihi... ona ima jeben blog.. i pozadinu... hihi... da... jebena je... i ima kul slikice... i super pise... :) rijetko pise...
moje ime nije vazno... vaznije je njegovo znacenje... moje ime znaci tuznu, jadnu, ali lijepu vrbu... oni koji trebaju znati tko sam... znaju...
rodena sam 03.09.1991 g., dakle trenutno imam imam 15 god i djevica sam (shvatite to kak god ocete)
naj frendice su mi:iva, jasna,anja,seka dada, seka eva, katja, pecigoska,eva....
moj mail je hoti_39@hotmail.com, pa ko ima messenger...
moj profil na VF
ovo sam ja...
moji goth nadimci su : Bloody Angel i Morbid Mistress...
VIDI KOJI JE TVOJ GOTH NICK...
ne zanima me sto mislite o meni. ja sam... ja... nitko. nista. potpuno nebitna osoba za tebe. morbidna. cudna. ponekad suicidna. depresivna. sretna. hiperaktivna. sjebana. glupaca. kuja. klinka s ribnjaka. zivim da umrem, jer cim sam rodena, osudena sam na smrt.
volim:
Blacken The Angela (on je moj andeo, osoba koju volim najvise na svijetu, moj razlog zasto sam jos uvijek ovdje)
Kiwi & Trola(moje best frendice koje volim previse, nikad ne znam koju bi stavila na prvo mjesto, jednake su, ali K je prije u abecedi pa... :P)
runu (fila is d best :P)
zvuk (tam ne idem tak cesto, al je isto jebeno)
cokoladu (bez tog nema zivota za mene)
violine (jer proizvode predivnu harmoniju)
sanjati (zbog te nestvarosti, jer u snovima mogu sve)
frendove (znaju oni ko su)
glasove u svojoj glavi (jer su jedini koji komuniciraju samnom kad god to pozelim)
crno, crveno, bijelo i ljubicasto (meni naj boje)
crne i crvene ruze (zbog njihova znacenja)
smrt (to vidim kao izlaz)
dugu kosu, pogotovo na deckima (jer je to nesto predivno)
krv (jer je fina)
bajke (jer je u njima sve moguce)
krizeve (neznam zasto ih volim)
marte (jer kad me netko naljuti, to lako zavrsi nekom medu nogama i problem rjesen)
noc, mrak, tamu (jer se jedino onda u tom okruzenju mogu opustiti, jedino onda mogu izaci)
sjene (jer su uvijek samnom, misticne su)
groblja (jer mi je to najmirnije mjesto gdje se opustam i najbolje funkcioniram, zbog te mirnoce)
dobermane (imaju predivnu gradu tijela)
carolije (wow, onak, carobne su)
anoreksiju (mrsav si, ne trosis puno na hranu i na kraju te to ubije)
zrcala (jer u njima vidim svoj odraz, sebe, u njima trazim svoje pravo ''ja''. iako ga ne nalazim koliko god duboko gledala)
vampire (jer njihove legende jos uvijek zive, bas kao i oni)
glazbu (i to me opusta, uz to isto najbolje funkcioniram)
munje (jer me zapanjuju svojom svjetloscu)
zmije (jer su jednostavno predivne, i tako mirne)
volim jesti kolace u vinceku. pogorovo sachericu. lazanje. vegetu. torteline. majonezu. limunsku kiselinu. anatomiju. slatkise. derati se na staru. bacati stvari. razbijati.
STVARI KOJE SLUSAM:
-Evanescence
-Cradle of Filth
-Nightwish
-Negative
-Virgin Black
-AFI
-Autumn
-Autumn Tears
-Deadlock
-Diva Destruction
-Draconian
-Emilie Autumn
-Exilia
-Flyleaf
-Krypteria
-Leaves' Eyes
-Nemesea
-Xandria
-The Sins of Thy Beloved
-Penumbra
-Trail of Tears
-Zombie Girl
-After Forever
-The Dreamside
-Via Mistica
-Satyrian
-Theatre of Tragedy
-Elis
-Forever Slave
-Mortal Love
-Darkwell
-Midnattsol
-Lake of Tears
-Atargatis
-Lacrimosa
-L'Âme Immortelle
-ASP
-Noturna
-Sengir
-Delain
-Lunatica
-Mandrake
-Beseech
-Akoma
-Echoes of Eternity
-Stream of Passion
-To-Mera
-The Gathering
-Ambeon
-The Aerium
-Eeriness
-Inner Fear
-Dremora
-Aesma Daeva
-Imperia
-Visions of Atlantis
-Corpus Delicti
-Where Angels Fall
-Soulslide
-Dying Tears
-Silentium
-Rasputina
-Rosetta Stone
-Dope Stars Inc.
-Zeromancer
-Angelspit
-Ayria
-Unter Null
-Android Lust
-Apocalyptica
-Deathstars
-HIM
-Blutengel
-My Dying Bride
-Sentenced
-Within Temptation
-Marilyn Manson
OSOBE KOJIMA SE DIVIM
Pauley Perrette
Glumi u meni naj seriji, goth je, izmisljen lik, bavi se forenzikom, kompovima... Cesto me usporeduju s njom, ali ne, nisam kao ona. neznam. mozda samo izvana.
Dani Filth
Je li potrebno pricati? Meni najbolji vokal na danasnjoj sceni, glas koji za mene predstavlja umjetnost. Volim njegove tekstove, savrseni su...
Milla Jovovich
Ona me fascinira od malena. Meni najdraza glumica. Obozavam sve njene filmove, mogu ih gledati stalno, iznova i iznova, a svaki put cu ih gledati na drugaciji nacin i nece mi dosaditi.
Kate Beckinsale
Volim njen lik u Underworldu. Jedna od naj glumica. Vamp atmosfera :)
Angelina Jolie
Zena koja stalno radi neka sranja :P (receno u pozitivnom smislu). Fascinirala me time sto je ostala jaka unatoc medijima i njihovim lazima o njoj, prikazivali su ju totalno drugacijom. Fascinirala me svojom pojavom u javnost sa kapsulom krvi oko vrata. Volim nacin kako glumi. Izgleda stvarno. Svaki film s njom mi je kul. Isto vamp =)
Jesse & Lestat iz QOTD
Jedan od meni naj parova iz jednog od naj filma :) Volim atmosferu u filmu... Erotic, scary, gothic and exciting =)
Amy Lee & Tarja Turunen
Predivni glasovi. Divne rijeci pjesama. Amy, isto smatram jakom osobom na koja je svasta prosla, a Tarja, hm, o njoj ne znam bas puno, al cini mi se oke. Svida mi se outlook od obje :)
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
BOL
bol je kao blago nemo svuda nada mnom
a ne znam mu niti imena
sja na dnu mene
bol, moja radost
bol, moja mladost
bol, moja utjeha svjetla
kad njega nema, meni je kao bez druga
prazno i mrtvo i cudno
i sve mi se cini ko neka praznina i tuga
i sve mi je besmisleno i uzaludno
njim se zanesem izvan svijeta
i svakodnevnih stvari
mi smo kao...
dvije zvijezde na dnu mora
dva zvuka u tisini
dvije crne ruze...
nocu kada lutam sama u svijetu sjena
i kad se beskraj pretvara u cudo
prolazi mi glavom
kao vjetar kosom
zanosi mi misli
daleko...
ludo...
JASTUCI
jutros su stvari bile mrtva tijela
sa mrtvim sklopljenim očima
sa blijedim voštanim licem
jutros je cijelu sobu prekrio mrtvi plašt
i boje su bile tužne kao jesenje misli
kad teške kapi kiše udaraju o stakla
jutros je magla bila pod prozorom mojim
kao tužne udovice
i stakla su bila mutna i siva
i soba je bila puna pospanih sjena
zrcalo stajaše mutno u mračnome kutu
kao da mu posljednja ruža
u mrtvim dubinama vene
samo su jastuci veselo pjevali pjesme
o mrtvom tijelu zene...
NESTATI
Želim nestati s tišinom
Pobjeći od crne tame
Živjeti sa nekim smislom
Dočekat' bolje dane
Dosta mi je ovog svijeta
Dosta mi je ovih ljudi
Kao da im ne pripadam
Pa da mi neki od njih sudi
Zaboraviti sve želim
Uništit' tu bjesnoću
Koja živi sad u meni
Koja javlja mi se noću
CRNA RUŽA
kako tiho cvjeta
ruža mračnog srca
opijena dahom
neviđenog jutra
sa onoga svijeta
tu sam...
ali ne ni dušom ni tijelom
već nemirom što živi u meni
sve je to preliveno kapljom
bestjelesnom
toplijom od suze
sjajnijom od zvuka
krvavom
U NJENOJ SJENI
Ona je na kraju puta hvatajuci vlastito nestajuce svijetlo
Bjezeci od sjene u ime zivih
Trazeci sto vrijedi u pozudi muskaraca
Placajuci krvlju u razlicitim krevetima
Zamjenjujuci seks sa istinskom ljubavlju
Nikad joj nista nije znacilo
Njezina ovisnost pretvorila je njen svijet
Pun preplasenih djecaka i varajucih djevojki
Trazeci najlaksi nacin da ne bude obicna
Tako je natovarila svoj brod koji tone
I presla svoje krvavo crveno more
Utapajuci se samo da bi zivjela svoju laz
Da je obicna
U svojoj nestajucoj sjeni...
KROJ
Ukrast ću tvoju sjenku, obući je na sebe i pokazivati svima. Biti ćeš moj način odijevanja svega nježnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzan, izblijeđen, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove djetinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mjestima zajedno ćemo plakati. Zašivati ću te vjetrom. Poslije ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvaćaš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako topla, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
MRTVO
Beskrajnost pitanja na koje tražim odgovore, sama,
u velikoj tišini ispunjenoj još većom prazninom,
zarobljena tamom…
Nastali pepeo od slijepe siline Sunca.
Prizor probušenih vena iz kojih se krv neda ocijediti.
Želja za kišom da ti obnovi rane.
Usputna preokupacija 'bezazlenim' stvarima,
koje su tako jednostavne, ali ipak kobne.
Ne za druge, nego za tebe.
A osjećaj…
Osjećaja nema.
Taj se osjećaj ne poznaje u ovom svijetu.
On umire.
I tebe vuče sa sobom.
Bez obzira na to što si već mrtav…
LOVE POTION
One last testimony of love,
Reach me the cup and I will drink...
A cup filled with bitter sweet poison...
Lost once before,
Not again, I will sink,
But to this test I give all my devotion...
Looking in the darkened Moon,
Trust, by every reach of you,
Let me drink the potion and get hurt,
Like lovers always do...
BLOODY POET GIRL
She slits her wrist
To subdue the pain
That numbs her brain
Blood drips from the slits
Suffering for her art
Suffering for her life
A boundless sea of suffering
An endless river of blood
Emotions bled form her wrists
Spilling onto the white surface
Tinting the blank, pristine white
With words in deep red
As the suffering
And long pent up emotions flow
The gazed eyes close
The up-held head bows
Pressure, crushing her
Suffocating her
She was breaking under it
Caving in upon herself
The eyes open
The body slumps
Closer to the floor
It was almost done
Everything was almost said
Every emotion almost drained
Every feeling vented
Every though out in the open now
It was over
She was finished
She reached with a bloody finger
And signed her work
With a little smile
And her last act done
She collapsed and was no more
Becoming the bloody poet girl
I KNEW IT
I knew it,
Even before the words are spoken...
I felt it,
That my heart would once again be broken...
I hate it,
That there was nothing I could choke in...
I had you,
I lost you,
But to set the record straight,
Just be happy,
With your cheap slut,
Be happy...
With or without me...
I hope you feel great...
You knew it,
That there were things undone...
You felt it,
That this just couldn’t go on...
You hated it,
That your guilt had begun...
You had me,
You lost me,
But to tell it all right,
I want you to be happy,
Even though it’s with that stupid whore,
I still love you,
And she won’t change that,
Ever more...
HOW I FEEL
When my little sister got raped,
I screamed, cried,
ask why and wished it was me...
Wish granted...
And no one could see,
My pain... Knife shaped...
Give me a reason,
Althought it's in the language of hate..
Just tell me why...
Please give me the reason...
What did I do to deserve this fate?
It's a river in my head,
Beautifully flowing,
With waves of darkred...
Why this fate,
Why this...
Why me?
EARLY MORNING
Six o'clock in the morning...
Rubbing the sleep from my eyes...
Just went out for coffee, or some tea,
I'm freezing so that would be nice...
I am alone...
Actually I don't know what to do,
I feel so lost...
I know you want to breathe some more,
And I'll give it to you, at all cost...
I remain alone...
Siting, watching, waiting...
Wondering what you're doing now...
Watching the sun rise once more...
I can't let you go, tell me how,
I'll always be alone...
My worst fear, my deepest secret,
I share with thee...
I'm afraid to be on my own,
I need someone to love me...
I remain alone...
Guess it's the way my story goes,
Never ending trouble in life...
I can't and wont take it anymore...
Ah...
There is my knife...
I'll go home...
DADDY
Tell me daddy,
What is it that I did wrong?
Would you have loved me,
If I was your son,
Would you cared for me just like for my brother now?
I want you to love me too,
But you don't seem to know how...
I feel so unloved, so forlorn...
What is it that I did wrong?
I know...
I've been born...
Sorry Daddy...
Koliko te puno mogu mrziti?
Koliko te mogu voljeti?
Želiš da ti pokažem?
Hoćeš vidjeti kako je osjećati se kao ja?
Odbačena osoba. Odbačena od tvoga srca.
Molila sam te da me ne slomiš. Ne moje srce. Ne moju dušu. Molila sam da ne slomiš mene. Više ne smatram da me čine srce i duša. Sada sam ja samo ja. Još jedna propalica.
Mrzim te onoliko kolko sam te voljela. Jer da te nisam voljela ne bih mogla sada ovo iznositi. Osjećati. Dobro, lažem. Mrzim te više. Previše. Zar je moguće toliko? Toliko da me to slama. Ne moraš se više truditi. Dovoljno si se dokazala.
Hej mama, hej tata, koliko puta ste mi rekli da započnem dan sa osmijehom? I jesam. Ali onim bolnim. Kojeg nisam htjela. Morao je biti tu, na mome licu, morao kako vas ne bih iznevjerila. I onda se počeo miješati sa suzama. Toplina suza umanjila je bol osmijeha. Dočekala sam i to jutro sa ljubaznim licem. Za vas. A zašto? Da bih vas danas mrzila? A govorili ste da će moje vedro lice svakoga dana biti nova sunčana zraka za ljude oko mene. Ali ta zraka nije došla i do mene. Nije i mene obasjala srećom.
Osmijeh (ne) stoji ništa, a djeluje čudesno. Zavaravajuće.
Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga daje. No meni je baš onaj jedan bio potreban za potpunost lažne sreće. Moji osmijesi su bljeskali poput munje, ali sjećanje na njih može trajati zauvijek. A ja sam se i dalje sjećala samo toga da mi nedostaje onaj jedan. Vama je osmijeh bio odmor, bili ste umorni od života kao i ja i on vam je pomogao. No onda nisam imala ogledalo uz sebe da ga i sebi uputim, a vi se niste ni trudili vratiti mi ga. Bili ste previše pohlepni, zaigrani njime, zaokupljeni mojim lažima upućenima vama. On je bio putokaz izgubljenome, sunčana zraka žalosnome, a ta zraka ga je još više obasjala, toliko da je njegovu bol otkrila.
A nitko od vas i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne može darovati ništa drugo. A meni je najviše trebao. Gdje je sad vaš besplatan dar meni? Zar tražim previše? Valjda... Još uvijek ga nisam dobila. Dosta je bilo nagovaranja.
Meni je dan bez osmijeha postao izgubljen dan. Nitko me nije mogao uputiti sreći, da i ja mogu nešto veselo reći. Suze su govorile umjesto mene. Suze koje nitko ne primjećuje. Smijeh je mudra misao koju treba provesti u život.
Zar sam ja onda mrtva?
Zar opet?
Patila sam dok nisam shvatila i tada sam patila jer sam shvatila da sam uzalud patila.
Trudila se oko tebe mama, podarila ti osmijeh, a ti si ga beskorisno iskoristila, pregazila ga i mene umalo slomila. No onda sam shvatila. Pa ti mene zapravo nisi nikada voljela. Jer voljeti ne znači vječno ponavljati da ti je žao. Tvoje ''oprosti'' sada mi ništa ne znači, sada ga i ja gazim kao umjetan cvijet na livadi među stotinama drugih, pravih. I onda vidim da sam to možda trebala prihvatiti i onda iskoristiti. Jer baš taj cvijet je bio jedinstven.
Ponašala si se prema meni kao prema ostalim stvarima. Nisam više bila oblik budućnosti koji bi trebao drugima o svijetu pokazati i kako će ga preživjeti. Bila si slobodna poput vjetra, koji je išao od glave do glave, no nisi bila slobodna od gluposti koje si skupljala. Zaboravila si usput uzeti ljubav i sreću.
Možda te i tražim pomoć, ali to je samo zato jer sam napokon progledala otkako sam krivo uvidjela. Željela bih ponekad otići gdje bi sunce i kiša isprali sav moj sram, sram od tebe, ti si mi to učinila.
Hoću li noćas očistiti svoju prošlost suzama?
Hoću li ovo zaboraviti?
Nešto ti nije jasno tata?
Hoćeš li mi ikada odgovoriti, jesam li za tebe napokon odrasla? Nisam više ona tvoja malena, ha? Jesam li prešla granicu? Zar više nisam ona tvoja nevina beba?
Sada te mrzim kako si i ti mene. Napadam s dobrotom u glasu onako kako si ti mene zlonamjerno napadao. Vidiš da me nisi trebao učiti lažnom osmijehu. Uvidiš li ikada što je od toga pravo? Sada sam i tebe zavarala.
Postavljali ste ograde između mene i mene. Stvarala sam vam pakao dok sam disala. Kamen to kamen mržnje slagala i time se ogradila. Vidite, možete me izazvati, ali me nikada nećete shvatiti. Pogledajte dobro u mene sada, znam da vam je zlo od mene kao i nekada, zar ne mama, učinila sam da izgledaš tako glupo sada.
Jesi li me ikada poljubio prije nego si otišao i ostavio me tata? Mislim da ne, nije mi toplo na tom dijelu lica, samo sam željela da umreš. Zar mi nisi rekao da ćeš mi ispunjavati želje? Zar je to tako teško? Zadnja želja tebi upućena.
Gledam u svog brata i ne mogu zamisliti da me ostavi. Čak i kad sam vas mrzila, stiskala sam zube, potiskivala to u sebi, držala dok nisam puknula i ovo iznesla. Trudila sam se da vas volim koliko mogu, barem zbog svog mlađeg brata kojem sam sve govorila, koji je sve samnom prolazio, iako me uvijek samo nijemo gledao. Najpametnije što sam napravila bilo je da sam ispustila taj nož iz ruke, jer bih vas inače oboje ubila, zajedno s bratom koji me na to sve podsjećao. To je moj život, uđite u moj show, moju galeriju užasa.
Uzmite svi jednu sekundu i razmislite svi koji mislite da je ovo samo vrijeđanje i pretjerivanje. Ali stavite se na moje mjesto, samo pokušajte na tren zamisliti. Ne znate kako je kad vidite majku kako se rano ujutro u kupaonici razbacuje ljekovima i govori ružno jer ne može naći pravi, obilazi svakoga tjedna bolnice u kojima joj ništa ne pomažu, samo daju nove ljekove, poput žrtve svoje bolesti. Sad ja tebi stvaram mučninu, zar ne? Zar to nije bio razlog što si sve svima lagala mama? Da bi mogao opravdati način na koji si se prema meni odnosio, ha, tata?
Hladno je kada si sam, i vi to znate. Ono što me najviše boli je to što ne želiš priznati krivnju. Sjećaš se kad je brat umro, a ti si rekla da bi radije da mene nema? E pa ja jesam mrtva, mrtva za vas, nestala za svakoga, da ne mogu biti mrtvija...
Gdje su nestali svi osjećaji svijeta?
Gdje su se izgubili svi oni divni, iskreni osmijesi?
Koliko ćemo još dugo morati patiti?
Ponavljati si kako smo još uvijek živi i izdržati?
Ona to više nije mogla. Utjehu je pronašla u boli i tuzi. Ni sama ne zna ćemu tuga, došla je sama, kako kada vjetar u prolazu donese oluju i odnese sa sobom žrtve. No zašto ta oluja nije odnijela i njene osjećaje? Osjećaje mržnje, prezira, boli...
Opet joj se sve počelo rušiti. Poput malenog djeteta koje slaže dvorac od kocaka i nešto se dogodi slučajno i sve se sruši. I onda se ljuti, pita se kako se to dogodilo, ljuti se jer nema volje to ponovno slagati nakon puno uloženog truda. A sve se sruši samo zbog jedne kockice. Možda i ne njegovom krivnjom, možda sasvim slučajno, zbog drugih razloga. Ali uvijek ostaje onaj zašto?
I ona se pita zašto se to dogodilo. Zašto joj život nije mio i lijep kao nekima? Zašto baš ona ima toliko muke i briga koji ju svakoga dana podsjećaju na to koliko je teško. Teško živjeti. Postaje joj teško i disati.
Da se ponovno preda? Da preda život smrti, da tako lako odustane, bez truda da joj se nešto promijeni u svakodnevici? Koga ona to pita? Život? Opet? Ne... Ali kome se obratiti za pomoć? Smrti? To ponovno čini. Mrzi život koji su joj podali, uništava ga, jer se za nju ni drugi više nisu trudili. Tone i ne može stati. Nikada se ne nađe nečija ruka koja bi ju uzela iz potonuća kao kamen u vodi. A ona tone svakoga dana sve dublje. Gdje je tome kraj? Hoće li ikada potonuti? Vidi li ona to nečiju ruku iznad vode, u magli? Ili je to samo lažna nada, ruka koja je slučajno tu, koja ne misli zaroniti i nju izvući.
Toliko pitanja... A gdje su odgovori? Traže li se uopće? Život je jedno lagano pitanje. Kojemu je odgovor smrt. A tako težak odgovor da se gušiš dok ga izgovaraš. Pokušala je svima prikazati kako je biti ona no ne u potpunosti. Jer nikada ništa nije potpuno. U svemu postoji neka rupa. A ona je rupa u njenome životu. Zašto se nikada nije mogla slagati sa životom kao ključ s bravom? Očito krivi ključ. Slomljen u pogrešnoj bravi.
Postoje li rješenja za njeno bolje življenje? Da. Ali ih ona ne pronalazi. Možda su joj pred očima. Možda je opet samo jedan odgovor. Opet smrt. Uvijek se sve oko nje vrti. Na kraju će nas ona sve uzeti. Nestajanje će se opet ponoviti. Ona to još uvijek ne zna upotrijebiti. Uzeli su joj dušu, onu čistu stranu. Ono čemu je vjerovala, ono čime se prikazivala. I zbog nje su je voljeli. Duša je bila njeno ogledalce. Koje joj je govorilo da je najbolja.
Oh, kako bi željela spavati. Sanjati divne snove u kojima može što hoće. Jer u stvarnosti ne može upravljati sobom samom u snovima vidi rješenja koja ne može realizirati. Jer dušu su joj odnijeli. Snagu koja ju je hrabrila. Njezino carstvo sreće. U koje su ušli zli ljudi i sve uništili. Tako je umorna od svega. Od udisanja života, osjećaja da živi. Dosta joj je življenja. Još uvijek osjeća bol. U smrti ju ne bi osjetila ni trenutka. Smrt je ono što želi. Bestjelesno stanje. U kojem ništa ne može. Nema misli. Nema sreće. Ali ni muka.
Želi zauvijek zaspati. Pada na tlo od umora. Ali još uvijek je budna. Ne može zaspati. Želi pasti u vječan san, a ne samo u mjesto snova. Želi to osjetiti. Sjećati se toga u nekom drugom životu.
Koliko ljudi je do sada prevarila? Divnim lažima govorila kako je sve u redu. A sebe je varala. Životu je lagala.
Plakala je godinama. Kada je počela sazrijevati, uviđati gdje se zapravo nalazi. A nikada nije željela odrasti. Hoće ostati maleno dijete bez problema. Sa mislima u snovima. Zašto plakati zbog drugih? Jer te oni na to tjeraju, jer oni to žele namjerno napraviti? A to izvode tako slučajno. Ubijaju tako nevino... Tko im se može suprotstaviti? Što im ona može napraviti? Duša bez imena, koja tone i dublje od dna u beskraj. No nikako tamo stići. Je li tamo ljepše? Hoće li osjetiti ono što hoće?
Bližnji su joj pomagali. I bilo joj je dobro, bezbrižno. Kao dijete sa svojim najdražim igračkama koje mu navlače osmijeh na lice. No onda su ju oni koje je najbližima smatrala povrijedili, uništili, iznevjerili. A oni ostali i dalje su joj pokušavali umetnuti osmijehe na lice. I uspijeli. No to su bili oni lažni, umjetni, izblijeđeni. Koje su drugi zamjećivali. I mislili da su do nje doprijeli. No opet su se prevarili. A koliko su se puta zakleli da će joj život dati. I na kraju njen samo tako odlazi. I nju su prevarili.
Život je samo varka. San koji ne može sanjati, a kamoli realizirati.
Najbolji je odnos onaj u kojem je ljubav prema nekoj osobi veća od potrebe za njom...
Jesam li te ikada previše željela?
Možda...
Jesam li ikada previše htjela od tebe?
Možda...
Jesam li te ikada povrijedila?
Možda...
Ali sam te voljela. Kao i sada. Ovoga trena. Ovoga djelića sekunde.
Ljubav je kao svijeća. Prije ili poslije se ugasi...
Hoće li se i naša svijeća ugasiti kao ostale?
Možda već i je.
Jesi li ikada čuo za nadu?
To je ono što me potiče da još uvijek mislim kako postoji malen tračak plamena na toj svijeći koji će ju ponovno uskrsnuti. Uskrsnuti nas.
Dvoje ljudi koji su se voljeli ne mogu biti prijatelji, jer se svaki susret svodi na previše tajanstven pogled da bi se prestali nadati...
Sjećaš li se kako izgleda ljubav?
Osmijesi na licima, prigrljenih usana, blistavih očiju, sreće u srcima... No ništa od toga nije stvaralo ljubav, ti to nisi znao cijeniti, nisi znao to osjećati...
Prođeš li ikada više pored mene zatvori oči, jer želim napokon ubiti nadu, želim onaj zadnji plamen ugasiti.
Čovjek ne gospodari sobom, a najmanje svojim osjećajima. Zavedi mi um i imaš moje tijelo, pronađi mi dušu i imaš me zauvijek...
Nikada nisi znao uvidjeti ono pravo.
Nisi se trudio doprijeti do mene.
Bila sam ti dovoljna tjelesno.
Umri, srce neka ti kuca tiše, jer nisi vrijedan toga da slušam riječi srca, a ponajmanje sa tvojih usana.
Dosta mi je svega, suza i neprospavanih noći, dosta mi je željeti te tiho u samoći. Dosta mi je ove ljubavi, nemira u duši, dosta mi je tebe i boli koja me guši...
Jesam, bila sam glupa. Vjerovala ti. Voljela te. No to je prošlo vrijeme, ono je izbrisalo sve. Izbrisalo je tvoje tragove, izbrisalo tvoje glasove. Možda sam i ja tebe željela samo tjelesno, iako se sada kajem zbog toga, jer ja sam te samo željela, dok si ti mene imao.
Gubim se u zvucima nježne glazbe, odlazim u mirne snove slatke, gubim se u oblacima kiše, čujem dijete u sobi kako diše, gubim se i postaje sve tiše, sanjam da me ostaviti nećeš nikada više...
Nadam se da si shvatio tajne poruke, da si naučio čitati između redaka. Uspjela sam ti se pod kožu uvući, uspjela biti svaki dio tvoga tijela, uspjela se raspasti i u tvoja krvna zrnca doći. Sada te znam bolje, raspoznajem masku i tvoje drugo Ti. Drugačije me sada voliš, drugačije me vidiš. No pitam se još uvijek jesi li siguran voliš li mene ili samo moju sjenu? Znaš li razliku između mene i moga odsjaja?
Jednom kad zaboraviš da postojim, kad zaboraviš moje ime i kad za tebe budem samo trag prošlog vremena, ti ćeš meni nedostajati kao i ovog trena...
Da. Pogodio si. Nećeš mi nedostajati. Mrzim te.
Prazno mi je sada kada te nema. Kao kad netko obriše sve zvijezde sa neba, kao kada netko ubere svo cvijeće sa livade. Danas je bio onaj dan, dan kada je dio mene umro, kada si ti ispario. Ostavio si me u boli koju sam nadopunjavala. Pojačavala mržnjom.Hranila se tuđim suzama.Gušila se u tuđoj boli.
Hodati po snijegu i tragove ne ostavljati, u njedrima vatru nositi a haljinu ne zapaliti, nije moguće...
Hajde, probudi se, promijenimo nemoguće.
Po zadnji put ćemo se ujediniti i svijetu pokazati. Na pola puta ćemo se sresti, svjetlo će proći pored tame, no niti jedno se neće opirati, u jedno će se sastaviti. Biti ćemo zajedno, prirodi se usprotiviti, nemoguće mogućim će postati, kao nebo i zemlja ćemo se spojiti, a zatim nestati.
Kao što samo noćni mrak otkriva nebeska tijela, tako samo patnja otkriva istinsko značenje života...
Patila sam kao i drugi, patila kao i život za smrću. Zavist mi je izjela dušu kao crv drvo koje je onda postalo trulo, od mene je ostala samo tupost, praznina i razočarenje. Sada sam život izazvala, njega koji je staza između ponora dobra i zla.
Počnimo se igrati, ja ću biti bog a ti i dalje ti, ja ću biti zlo, ti i dalje dobro. Ja ću i dalje varati dok ćeš ti igrati po pravilima.
Što može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži?
Ovo nije još jedan post Tebi
Oni ne znaju da me ne možeš napustiti
Oni ne čuju da mi vječno pjevaš
Odjednom čujem nekoga kako mi proziva ime i pogledam prema anđelovim usnama. Pomicale su se izgovarajući moje ime. U sebi sam prvo pomislila kako je moguće da se kamena usta miču, a drugo otkud mi itko ovdje zna ime, no ništa od toga nisam izgovorila. Prozbori ponovno anđeo odgovarajući na moja pitanja, iako ništa od postavljenog nisam rekla. Počnem pričati tako s anđelom još uvijek začuđena, dok mi je u glavi odzvanjalo kako mora da je sve ipak san u snu. Pričala mi je o tome kako je ovo mjesto nastalo i zašto sam se uopće našla ovdje. Ovo mjesto je bilo zapušteno kao i vanjski svijet. Tada je došla ona i obnavljala ga s vremenom, željeći za sebe posebno mjesto u kojem će provoditi vrijeme odmarajući se od ostatka. Naišla je na vukove kao i Ona i odlučila ih pripitomiti. Jednog dana oblaci na nebu su se micali brže no inače i oluja je prevladala nad njenim mjestom. Munje su sijevale i jedna od njih ju je pogodila i onda se pretvorila u kip anđela na mjestu. Točka koje je Ona sljedila je zapravo duša anđela koje je izgubljeno lutala napuštenim mjestom. Odlučila je tragati za nekim čiste duše u vanjskom svijetu tame da ju oslobodi vječnog mira i da nastavi život ovdje koji je započela. Naišla je na Nju i navela ju da dođe ovdje.
Sada Joj je bilo ponešto jasnije kako se našla ovdje. Ali kako da ju oslobodi vječnog mramora nije znala. Zatim Joj je anđeo pokazao prema kutku koji nikada nije uspjela urediti, bio je zapušten i mrtav, u trnju i granju kao i vani. Trebala Je naći nekoga tko će tamo otići i uzeti križ što je stajao unutra, te ga objesiti oko vrata anđela da ju oslobodi. Napravila Je kako je bilo rečeno i pošla prema tamo. Došla Je do stepenica koje su vodile u kuću u kojoj se nalazio križ spasa. Polako i nesigurno Je zakoračila na prvu stepenicu koje je bila rasklimana kao i ostale. Penjala Se oprezno, pokušavajući Se pridržati o rasklimanu ogradu. Išla Je sve višlje i sigurnije, željeći pomoći anđelu. Penjem li se stepenicama smrti?-pomišljala Je, ali nije posustajala. Napokon Je došla do vrha i otvorila vrata kućice. Zabljesne Ju neopisiv sjaj, jači od onog izgubljene duše, a Ona stavi ruke pred sebe željeći se zaštititi od svjetlosti. Bila je to svjetlost koje je svjetlila oko križa koji je lebdio u zraku, a Ona ga dohvati i siđe ubrzano niz stepenice. Svaki put kada bi prešla na novu stepenicu, ona iza Nje bi se urušila i tako je nestao put prema kućici spasenja. Potrčala Je prema anđelu i stavila križ oko njezina vrata.
Ponovo zabljesne svjetlost križa, a anđeo se oslobodi kamena i stane živa na noge i ponovno udahne zrak svijeta. No nakon samo nekoliko sekundi ponovno se nadvije tama nad nebo i zabljesnu dvije munje prema djevama. Prizor koji se mogao vidjeti bio je pomalo tužan. Obje su sada postale kamenom i stajale nepomično na mjestima gdje su se prethodno nalazile. Znale su da im je ovo zapravo kraj. Nisu željele da drugi ljudi koje bi pronalazile njihove dvije lutajuće duše završe kao one. Ostao im je smješak na licima dok su gledale prema kućici do koje se više nije moglo doći po njihove križeve. Znale su da ne mogu više sagraditi stepenice do gore, znale su da su im i krila slomljena i ne mogu poletjeti do gore. Križevi su sada postali samo kovine za njih, nade su postale samo iluzije. I tako su stoljećima gledale smješkajući se prema svjetlu u kućici. Svjetlo koje je bilo jedina nada, postalo je za njih dvije samo zraka kao i zraka sunca koja ih je osvjetljavala. A na usnama su im stajale vječne riječi Oprosti mi...
