|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LINK: http://eventful.com/demand/D0-001-000149942-2
ajte PREKLINJEM VAS stisnite ovdje gore... to vam je nes da evanescence dode u Rvacku, jer sam cula da mozda nece doc... a tak bi htjela da doduuuuuuu... molim vas, preklinjem, kaj god, klecat cu pred vama sam da to stisnete... i nekaj tam ispunite, blabla... ugl... i sad vas pol nece htjet jer mislite da je neki spam blabla, al ubijte me ak je onak... oke, vise neznam kaj pricam, zato... pwiiiiiiiz... [trepcem okicama]
...KOLKO VAS JE BILO OD NE ZNAM KAD...
Free Web Site Counter
LJUDI KOJE ZNAM...
blacken the angel-covjek zbog kojeg zelim zauvijek zivjeti... moja srodna dušica... moj andeo... obozavam ga... ma volim ga vise od bozanstva :) osoba s najljepsom kosom na svijetu, opsjednuta sam njegovom kosom... osoba koja me uvijek izvuce iz depre.. da bar ima vise ljudi kao sto je on... onda bi svijet bio savrsen... a savrsenstvo ne postoji... upoznah ga na cof-u... :)
njegova knjiga koju nikada nazalost nece dovrsiti :( i njegov stari blog-blackenutopia.blog.hr
darkerica-ona mi je bas slatka... ima tam njena slika... da... ima jebene one... rukave... ono kaj stavljas na ruku... xD i lijepo pise... i ima jeben dizajn... ma fora zenskica... seksi taaajm :P
i upoznah ju napokon... aha... tu u zegeu... :) love her...
evicamarica-evicaaaa... da... i ona se moze svrstati u moju listu ljubafi... da... ona voli kurta... veri mac... hihi... ma ona je kul... mala moja pijandura... :)
just dead child-grujić... on je bas kul... ima lijepu kosu... i svida mi se njegov pirs... cudne li rijeci... uglavnom... on je kul... i slusa dobru mjuzu... uzeli su mu zilete.. :( i po novom... nema vise dugu kosu... :'( al i ovo mu okej stoji... ma super je =)
katy-ona ide u razred sa tajchy... isto luda.... cudna... slatka :) ljubomorna na mene... lol... neznam kaj da vise kazem... drago mi je kaj ju znam... nju jaaaaaako voljam ...
kutchkica-jako voljam svoju malu kutchketinu ;) ona je supac cura, tu je uvijek kad ju trebam... spaljena... i ima kul zurku, hehe... volim ju jako, jako... nemam sto drugo rec za nju...
mali trol-ljubaf 2... i nju obozavam... i volim... i ona mi je isto jedna od best frendica... ona je skoro uvijek fakat hepi.. al ima i neke totalno sjebane trenutke... i povezuje nas nesto slicno... i zato znam kak joj je na neki nacin...
mali zlocesti kiwi-to je moja najveca ljubaf... nju volim najvise na svijetu... obozavam ju... volim provoditi vrijeme s njom jer me uvijek razveseli... ona je jedna fakat savrsena osoba... jedna od best frendica...
pahuLjica-hm... neznam sto reci o njoj jer ju bas i neznam... ide samnom u skolu... al evo, moj prvi dojam...
mislim da je super osoba, bas kao i melita... njih dve su mi iste =) slusa grejt mjuzu... ima smisla za pisanje, sto sam shvatila u njenom prvom postu... ma svida mi se ko osoba, i eto, nadam se da cemo se ubuduce malo bolje upoznat :)
tajchy-ona ide samnom u skolu... eeem... i da... luda je... opicena... slatka... glupa :P i tak sve po redu... al najbitnije je da ja nju voljam jako,jako :)
žena od bijesa-moja ljepota :P hehe, ma zakon zenskica, voljam ju puno.... odite na njen blog, predobro pise cura, ona ce biti moja nasljednica kad prestanem pisati =)
I LJUDI KOJE NEZNAM...
broken 7-cini mi se nadasve super cura... ima super blog... fora slike, price, nadimak... ma sve... ima slican pogled na svijet kao ja...
dark_angel1601-jebeno pise... i ima fora dizajn... i tak... kul je zenska... i slusa najs mjuzu... ma grejt :) voljam ju =)
†..eternal angel..†-ona je zakon... :) i obozava evanescence.. hehe... i ima lijep blogek... i tak... jebeno pise... ma kul je.. volim ju... :) moja seka :P
gothic angel-crna-super blog ima... lajk it :) cini mi se kul zenska... mislim da jako voli andele hehe... najs mjuzu slusa... i tak... nemam sta puno za rec =)
Heavenly_Demonic-najs cura, heh... hm... neznam ju bas pa dakleee... neznam kaj da kazem o njoj... kul pise, i najs je i supaaac, da... =) voljam i nju :)
..hotdevil..-najs cura... tek sam joj nedavno pocela citat blog... heh... da... moja imenjakinja :) i ima kewl blog =)
~~imaginary~~-ona je supac x) i super pise, meni je bas zanimljiva... eto, neznam bas sto da za nju napisem, no u biti svida mi se njen blog jako =) voljam ju (=
karirani mikrofon-necu pisat nis o njoj iz nekih dosta dobrih razloga... ja znam ko je ona i meni je to dovoljno =) samo da napomenem... love her mucho,mucho :)
†Nyna†-jos jedna super cura, sa meni slicnim nacinom razmisljanja... lijepo pise... :) i nju ocu upoznat sto prije =)
petr@-hihi... fora zenska... da.. ima jeben blog... i slike.. i sve... ma bas jebena zena... svida mi se ko osoba...
uplakana djevojčica-nova cura na blogu... super je pocela... jako dobro i smisleno pise.... vrlo lako se mozete pronaci u njenim postovima i naci nesto sto ce vas pogoditi, nesto sto ce vas upotpuniti... cura kao svi mi, ali mozda zapravo totalno drukcija.. :)
wild child-super pise, svida mi se dizajn bloga... eeeem, pa neznam nesto previse o njoj, ali svida mi se curka, voljela bih ju upoznat, jer brijem da ju neznam, nisam sigurna lol
R.I.P-ljudi koji vise nemaju blogove ili pisu jako rijetko ili se nasao neki drugi razlog... ali uvijek ce mi ostati u sjecanju, zato ih tu ostavljam...
kiwitrol-ljubafi moje lude... ne pisu bas vise, pa su tu dosle...
andeo sa greskom-e ona ima jeben sos... mislim... šos... al posto ga sad i ja imam... i moj je ko njen... tak da je i moj jeben... lol! da... i ima lijepu kosu... da... i fora je... ona je jedna od osoba koje me mogu uvijek nasmijati.... i nju jako volim.. :) ne moze komentirati, jbg
ikhthys-melita... frendica iz razreda... ona mi jedna od best cura iz razreda... predivno pise... i svida mi se ko osoba... fura neki svoj stil... sto je uber kul... :) obrisala je blog
heroineona je ljubafina ljubaf.... da... ona mi je isto jako kul... hihi... i voli kurta... jako, jako... i pearl jam... ma ona je jebena... napokon ju upoznah... :) pise stvarno predivne postove... i nema vise blog :(
malamrtvadjevojka-ona isto ide u razred tajchy i katy hehe... ima predivnu kosu... crvenu... frckavu... sad ima ljubicastu neku... ja bi takvu.. i obozava zeppeline... jebena je zena... i stalno govori ''a fuuuuuuj!!!'' xD ne pise vise
mala tala-hehe... taleeek... lol! da... ona ima prepreprejeben glas... obozava nightwish... i meni ima bolji glas od tarje... aha, aha... a fakat prepreprepredobro pjeva... :) a tek kad uzmemo helij... xD ne zelite to cuti... i da... ima bend... =) obrisala je blog
kreky-romana... da... ona ima bas lijepu kosu... ja bi takvu kosu... da... sad si je sjebala siske.. al nema veze... da... kaj jos o njoj rec... zena je malo hiperaktivna... al je u zadnje vrijeme u bedu zbog zna-ona-vec-cega... da... i tak to... pise rijetko
Dolly voli žvakače xD-prva klonirana ofca... hehe =) s njom sam se upoznavala vec nekoliko puta, jer sam bila pijana, pa se ne sjecam... al, eto, unatoc alkoholu, zapamtila sam kak zgleda.... supac curka ;) obrisala je blog
pantera-moja frendica od prije 6 godina... da... rastale smo se kao male... stalno smo se druzile... pa je ona odselila... i onda nisam 5 godina cula za nju... i onda smo se nasle prek bloga... hihi... tnx to blog... da... i nju volim... jako... ona mi je jedna od best frendica... i volim ju jer je stvarno smirena osoba... kuzi me na neki cudan nacin... ne pise vise
Necrotic Freak-hihi... mala moja maricka... xD upoznah ju napokon.. ona je kuuuuuuuul... drago mi je kaj ju znam.. vojim ju... =) vesela je ona osobica... obrisala je blog
lost young child-gael... nju znam sa fisha... ona je bas dobra... super zenska... pomaze ljudima... sretna sam kaj ju poznam zapravo... ona je jebena... totalno je pozitivna osoba... i da... ima predivan kaput... :) pise rijetko, tj, brijem da ne pise vise
moon shadow-muhica... ti si ljubaf od moje ljubafi... hihi... i zato si mi ti nekak... spesl... da... i visoka si... blah... ja ocu bit visoka... da... ona ima jebenu pozadinu... i slike... i pjesme... i cesto je u depri... svida mi se njen nacin razmisljana... shvacanja ovog zivota... svijeta... ne pise bas cesto... :( ne pise vise
cyanide-ona je fora... jako... hehe... i ima jeben blog... i slusa grejt mjuzu... i najs je cura... i bas mi je lijepa zenska... da.. ima lijepu kosu... da... sa siskama... crna... prfekt... ja bi takvu... i ja nju ocu upoznat... =) obrisala je blog :(
Bloody Angel-hihi... ona ima jeben blog.. i pozadinu... hihi... da... jebena je... i ima kul slikice... i super pise... :) rijetko pise...
moje ime nije vazno... vaznije je njegovo znacenje... moje ime znaci tuznu, jadnu, ali lijepu vrbu... oni koji trebaju znati tko sam... znaju...
rodena sam 03.09.1991 g., dakle trenutno imam imam 15 god i djevica sam (shvatite to kak god ocete)
naj frendice su mi:iva, jasna,anja,seka dada, seka eva, katja, pecigoska,eva....
moj mail je hoti_39@hotmail.com, pa ko ima messenger...
moj profil na VF
ovo sam ja...
moji goth nadimci su : Bloody Angel i Morbid Mistress...
VIDI KOJI JE TVOJ GOTH NICK...
ne zanima me sto mislite o meni. ja sam... ja... nitko. nista. potpuno nebitna osoba za tebe. morbidna. cudna. ponekad suicidna. depresivna. sretna. hiperaktivna. sjebana. glupaca. kuja. klinka s ribnjaka. zivim da umrem, jer cim sam rodena, osudena sam na smrt.
volim:
Blacken The Angela (on je moj andeo, osoba koju volim najvise na svijetu, moj razlog zasto sam jos uvijek ovdje)
Kiwi & Trola(moje best frendice koje volim previse, nikad ne znam koju bi stavila na prvo mjesto, jednake su, ali K je prije u abecedi pa... :P)
runu (fila is d best :P)
zvuk (tam ne idem tak cesto, al je isto jebeno)
cokoladu (bez tog nema zivota za mene)
violine (jer proizvode predivnu harmoniju)
sanjati (zbog te nestvarosti, jer u snovima mogu sve)
frendove (znaju oni ko su)
glasove u svojoj glavi (jer su jedini koji komuniciraju samnom kad god to pozelim)
crno, crveno, bijelo i ljubicasto (meni naj boje)
crne i crvene ruze (zbog njihova znacenja)
smrt (to vidim kao izlaz)
dugu kosu, pogotovo na deckima (jer je to nesto predivno)
krv (jer je fina)
bajke (jer je u njima sve moguce)
krizeve (neznam zasto ih volim)
marte (jer kad me netko naljuti, to lako zavrsi nekom medu nogama i problem rjesen)
noc, mrak, tamu (jer se jedino onda u tom okruzenju mogu opustiti, jedino onda mogu izaci)
sjene (jer su uvijek samnom, misticne su)
groblja (jer mi je to najmirnije mjesto gdje se opustam i najbolje funkcioniram, zbog te mirnoce)
dobermane (imaju predivnu gradu tijela)
carolije (wow, onak, carobne su)
anoreksiju (mrsav si, ne trosis puno na hranu i na kraju te to ubije)
zrcala (jer u njima vidim svoj odraz, sebe, u njima trazim svoje pravo ''ja''. iako ga ne nalazim koliko god duboko gledala)
vampire (jer njihove legende jos uvijek zive, bas kao i oni)
glazbu (i to me opusta, uz to isto najbolje funkcioniram)
munje (jer me zapanjuju svojom svjetloscu)
zmije (jer su jednostavno predivne, i tako mirne)
volim jesti kolace u vinceku. pogorovo sachericu. lazanje. vegetu. torteline. majonezu. limunsku kiselinu. anatomiju. slatkise. derati se na staru. bacati stvari. razbijati.
STVARI KOJE SLUSAM:
-Evanescence
-Cradle of Filth
-Nightwish
-Negative
-Virgin Black
-AFI
-Autumn
-Autumn Tears
-Deadlock
-Diva Destruction
-Draconian
-Emilie Autumn
-Exilia
-Flyleaf
-Krypteria
-Leaves' Eyes
-Nemesea
-Xandria
-The Sins of Thy Beloved
-Penumbra
-Trail of Tears
-Zombie Girl
-After Forever
-The Dreamside
-Via Mistica
-Satyrian
-Theatre of Tragedy
-Elis
-Forever Slave
-Mortal Love
-Darkwell
-Midnattsol
-Lake of Tears
-Atargatis
-Lacrimosa
-L'Âme Immortelle
-ASP
-Noturna
-Sengir
-Delain
-Lunatica
-Mandrake
-Beseech
-Akoma
-Echoes of Eternity
-Stream of Passion
-To-Mera
-The Gathering
-Ambeon
-The Aerium
-Eeriness
-Inner Fear
-Dremora
-Aesma Daeva
-Imperia
-Visions of Atlantis
-Corpus Delicti
-Where Angels Fall
-Soulslide
-Dying Tears
-Silentium
-Rasputina
-Rosetta Stone
-Dope Stars Inc.
-Zeromancer
-Angelspit
-Ayria
-Unter Null
-Android Lust
-Apocalyptica
-Deathstars
-HIM
-Blutengel
-My Dying Bride
-Sentenced
-Within Temptation
-Marilyn Manson
OSOBE KOJIMA SE DIVIM
Pauley Perrette
Glumi u meni naj seriji, goth je, izmisljen lik, bavi se forenzikom, kompovima... Cesto me usporeduju s njom, ali ne, nisam kao ona. neznam. mozda samo izvana.
Dani Filth
Je li potrebno pricati? Meni najbolji vokal na danasnjoj sceni, glas koji za mene predstavlja umjetnost. Volim njegove tekstove, savrseni su...
Milla Jovovich
Ona me fascinira od malena. Meni najdraza glumica. Obozavam sve njene filmove, mogu ih gledati stalno, iznova i iznova, a svaki put cu ih gledati na drugaciji nacin i nece mi dosaditi.
Kate Beckinsale
Volim njen lik u Underworldu. Jedna od naj glumica. Vamp atmosfera :)
Angelina Jolie
Zena koja stalno radi neka sranja :P (receno u pozitivnom smislu). Fascinirala me time sto je ostala jaka unatoc medijima i njihovim lazima o njoj, prikazivali su ju totalno drugacijom. Fascinirala me svojom pojavom u javnost sa kapsulom krvi oko vrata. Volim nacin kako glumi. Izgleda stvarno. Svaki film s njom mi je kul. Isto vamp =)
Jesse & Lestat iz QOTD
Jedan od meni naj parova iz jednog od naj filma :) Volim atmosferu u filmu... Erotic, scary, gothic and exciting =)
Amy Lee & Tarja Turunen
Predivni glasovi. Divne rijeci pjesama. Amy, isto smatram jakom osobom na koja je svasta prosla, a Tarja, hm, o njoj ne znam bas puno, al cini mi se oke. Svida mi se outlook od obje :)
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
BOL
bol je kao blago nemo svuda nada mnom
a ne znam mu niti imena
sja na dnu mene
bol, moja radost
bol, moja mladost
bol, moja utjeha svjetla
kad njega nema, meni je kao bez druga
prazno i mrtvo i cudno
i sve mi se cini ko neka praznina i tuga
i sve mi je besmisleno i uzaludno
njim se zanesem izvan svijeta
i svakodnevnih stvari
mi smo kao...
dvije zvijezde na dnu mora
dva zvuka u tisini
dvije crne ruze...
nocu kada lutam sama u svijetu sjena
i kad se beskraj pretvara u cudo
prolazi mi glavom
kao vjetar kosom
zanosi mi misli
daleko...
ludo...
JASTUCI
jutros su stvari bile mrtva tijela
sa mrtvim sklopljenim očima
sa blijedim voštanim licem
jutros je cijelu sobu prekrio mrtvi plašt
i boje su bile tužne kao jesenje misli
kad teške kapi kiše udaraju o stakla
jutros je magla bila pod prozorom mojim
kao tužne udovice
i stakla su bila mutna i siva
i soba je bila puna pospanih sjena
zrcalo stajaše mutno u mračnome kutu
kao da mu posljednja ruža
u mrtvim dubinama vene
samo su jastuci veselo pjevali pjesme
o mrtvom tijelu zene...
NESTATI
Želim nestati s tišinom
Pobjeći od crne tame
Živjeti sa nekim smislom
Dočekat' bolje dane
Dosta mi je ovog svijeta
Dosta mi je ovih ljudi
Kao da im ne pripadam
Pa da mi neki od njih sudi
Zaboraviti sve želim
Uništit' tu bjesnoću
Koja živi sad u meni
Koja javlja mi se noću
CRNA RUŽA
kako tiho cvjeta
ruža mračnog srca
opijena dahom
neviđenog jutra
sa onoga svijeta
tu sam...
ali ne ni dušom ni tijelom
već nemirom što živi u meni
sve je to preliveno kapljom
bestjelesnom
toplijom od suze
sjajnijom od zvuka
krvavom
U NJENOJ SJENI
Ona je na kraju puta hvatajuci vlastito nestajuce svijetlo
Bjezeci od sjene u ime zivih
Trazeci sto vrijedi u pozudi muskaraca
Placajuci krvlju u razlicitim krevetima
Zamjenjujuci seks sa istinskom ljubavlju
Nikad joj nista nije znacilo
Njezina ovisnost pretvorila je njen svijet
Pun preplasenih djecaka i varajucih djevojki
Trazeci najlaksi nacin da ne bude obicna
Tako je natovarila svoj brod koji tone
I presla svoje krvavo crveno more
Utapajuci se samo da bi zivjela svoju laz
Da je obicna
U svojoj nestajucoj sjeni...
KROJ
Ukrast ću tvoju sjenku, obući je na sebe i pokazivati svima. Biti ćeš moj način odijevanja svega nježnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzan, izblijeđen, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove djetinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mjestima zajedno ćemo plakati. Zašivati ću te vjetrom. Poslije ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvaćaš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako topla, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
MRTVO
Beskrajnost pitanja na koje tražim odgovore, sama,
u velikoj tišini ispunjenoj još većom prazninom,
zarobljena tamom…
Nastali pepeo od slijepe siline Sunca.
Prizor probušenih vena iz kojih se krv neda ocijediti.
Želja za kišom da ti obnovi rane.
Usputna preokupacija 'bezazlenim' stvarima,
koje su tako jednostavne, ali ipak kobne.
Ne za druge, nego za tebe.
A osjećaj…
Osjećaja nema.
Taj se osjećaj ne poznaje u ovom svijetu.
On umire.
I tebe vuče sa sobom.
Bez obzira na to što si već mrtav…
LOVE POTION
One last testimony of love,
Reach me the cup and I will drink...
A cup filled with bitter sweet poison...
Lost once before,
Not again, I will sink,
But to this test I give all my devotion...
Looking in the darkened Moon,
Trust, by every reach of you,
Let me drink the potion and get hurt,
Like lovers always do...
BLOODY POET GIRL
She slits her wrist
To subdue the pain
That numbs her brain
Blood drips from the slits
Suffering for her art
Suffering for her life
A boundless sea of suffering
An endless river of blood
Emotions bled form her wrists
Spilling onto the white surface
Tinting the blank, pristine white
With words in deep red
As the suffering
And long pent up emotions flow
The gazed eyes close
The up-held head bows
Pressure, crushing her
Suffocating her
She was breaking under it
Caving in upon herself
The eyes open
The body slumps
Closer to the floor
It was almost done
Everything was almost said
Every emotion almost drained
Every feeling vented
Every though out in the open now
It was over
She was finished
She reached with a bloody finger
And signed her work
With a little smile
And her last act done
She collapsed and was no more
Becoming the bloody poet girl
I KNEW IT
I knew it,
Even before the words are spoken...
I felt it,
That my heart would once again be broken...
I hate it,
That there was nothing I could choke in...
I had you,
I lost you,
But to set the record straight,
Just be happy,
With your cheap slut,
Be happy...
With or without me...
I hope you feel great...
You knew it,
That there were things undone...
You felt it,
That this just couldn’t go on...
You hated it,
That your guilt had begun...
You had me,
You lost me,
But to tell it all right,
I want you to be happy,
Even though it’s with that stupid whore,
I still love you,
And she won’t change that,
Ever more...
HOW I FEEL
When my little sister got raped,
I screamed, cried,
ask why and wished it was me...
Wish granted...
And no one could see,
My pain... Knife shaped...
Give me a reason,
Althought it's in the language of hate..
Just tell me why...
Please give me the reason...
What did I do to deserve this fate?
It's a river in my head,
Beautifully flowing,
With waves of darkred...
Why this fate,
Why this...
Why me?
EARLY MORNING
Six o'clock in the morning...
Rubbing the sleep from my eyes...
Just went out for coffee, or some tea,
I'm freezing so that would be nice...
I am alone...
Actually I don't know what to do,
I feel so lost...
I know you want to breathe some more,
And I'll give it to you, at all cost...
I remain alone...
Siting, watching, waiting...
Wondering what you're doing now...
Watching the sun rise once more...
I can't let you go, tell me how,
I'll always be alone...
My worst fear, my deepest secret,
I share with thee...
I'm afraid to be on my own,
I need someone to love me...
I remain alone...
Guess it's the way my story goes,
Never ending trouble in life...
I can't and wont take it anymore...
Ah...
There is my knife...
I'll go home...
DADDY
Tell me daddy,
What is it that I did wrong?
Would you have loved me,
If I was your son,
Would you cared for me just like for my brother now?
I want you to love me too,
But you don't seem to know how...
I feel so unloved, so forlorn...
What is it that I did wrong?
I know...
I've been born...
Sorry Daddy...
Osvanulo je još jedno mirisno jutro. Probudila sam se uz pjesmu cvijeća koje je mirisalo divnije nego inače. Nebo je bilo tmurno kao i ptice koje su pjevale harmoniju tame. Tonovi su se izdizali i do prozora ispod kojeg sam budna spavala. Razbuđena, opet bez volje za život u novom danu, krenula sam u svijet razočaranja. Šetala sam starim poznatim putevima pokušavajući naći nešto novo u njima. Opet ista stabla, iste klupe izrađene od prirode, isti zidovi koji su odjeljivali tužne parkove, iste ugažene staze. Sve mi je bilo isto, sve je postalo dosadno, kao da sam već stoljeća tu provela i uvijek na isto nailazila.
Otišla sam na meni najdraže i najmirnije mjesto. Sjela se na klupu i gledala u nebo nadajući se da ću ugledati sunce koje se nije već godinama pojavilo. Ugledam svjetlu točku na nebu koja mi se polako približavala. Nisam se odmicala misleći kako je o još jedna od zvijezda koje su padale kao da ih je netko otkidao sa visina. Sve mi je bila bliža i sve sjajnija. Bila je kao maleni anđeo koji je navještavao nešto novo u starom danu koji je bio poput drugih već proživljenih. Prošla mi je ta točkica iznad glave i otišla u grmlje iza kojeg je bio zid ostavivši iza sebe svjetle niti, kao da je htjela da ju slijedim. Učinila sam bez opiranja što mi je bilo na umu. Došla sam do zida nadajući se da ću ju ugledati. Sjaj je nestao kao i njezin izvor. Zar je kroz zid prošla?-pomislim. Razmaknem tanko granje grmlja i vidim rupu u zidu. Pogledam kroz nju a ono unutra me zasljepi. Vidim predivan vrt osvijetljen suncem s neba. Nemoguće-prođe mi glavom. No ipak je bila to stvarnost koliko god se nemogućim činilo. Ponovno ugledam sjajnu točkicu koja je lebdjela sretno zrakom. Prolazila sam polagano čudesnim zapuštenim vrtom iako je bio predivan. Nešto novo joj se dogodilo. Napokon. Da li je to bio raj? Jesam li umrla u noćašnjem snu? Zapitkivala sam se ispitujući stvarnost.
Usred vrta ugledam malenu fontanu sa neobično sjajnom vodom koja je izlazila iz nje. Oko nje okupljale su se ptice koje su pjevale sretnu pjesmu za razliku od one vani, tamne i žalosne. Tlo je prekrivao zeleni pokrivač sa cvijećem koje se činilo umjetnim. Na nebu je i dalje sjalo sunce čije su zrake prolazile kroz moje oči, ubadale su nakon one vječne tame. Malo dalje nalazio se kip koji me zadivio. Anđeo slomljenih krila, nadvijen nad mramorno postolje. Izgledao je tako tužno, ali čemu u toj predivnoj, svjetloj idili? Godinama sam željela tu svjetlost i napokon mi se san ostavrio. Predivno je pristajao vrtnom raju. Na tren se uplašim vidjeći i daljini vukove koji su mi se približavali. Odmicala sam se polagano prema izlazu iako nisam željela otići. Spotaknem se o kamen u tlu i padnem na njega. U čudu i dalje gledam u vukove koji su spokojnim hodom sezali do mene, premda sa nešto manje straha. Zažmirila sam i rukama prekrila lice pokušavajući se sakriti da me ne vide. Prošlo je nekoliko minuta dok se pjesma ptičica smanjivala voda utihnula.
Otvorim oči, iako još uvijek sa rukama na licu. Polako sam razmicala prste koji su mi bili na očima i vidim da više nema vukova, a anđeo koj je bio nagnut uspravno je stajao i pogledavao prema meni. Osvrnem se oko sebe i vidim kako vukovi odmorno i mirno leže oko mene. Jedan od njih mi priđe i polegne glavu u moje krilo kao da je htio da ga pogladim. Učinim što sam mislila da traži od mene sa laganim drhtajma u ruci, no dodirnuvši ga bilo mi je lakše. Imao je nevjerovatno meku dlaku, činio se umiljatim poput kućnih životinja. Učine tako i ostali približivši mi se i okružujući me. Pogledam jednog po jednog i kao da sam vidjela osmijehe na njihovim licima. Mora da je sve ovo zapravo san. No stvarnost je ipak prevladala iluzije i uvjerila me u suprotno. Jedan od njih se ustane i uzme dio moje haljine u svoje zube povlačeći me sa željom da i ja ustanem. Napravim što je očekivao i odvede me do kipa anđela na kojeg sam i zaboravila. Ponovno sam se počela čuditi kako je moguće da se kip miče i došla sam do njega. Stajala sam tako u čudu pred njim pogledavajući mu oči koje su odražavale sjaj, poput suznih očiju u čovjeka, kao da je u kamenim očima počivala vječna tuga. Promatrala sam slomljena krila koja su bila ozljeđena kao da su u ratu izginula.
Hej anđele najdraži, odlučih ti nekoliko nježnih riječi posvetiti. Pišeš mi, pišeš o meni, zauzvrat pisati ću ja o tebi. Željela bih ti ponekad reći koliko volim te, sve u jednoj riječi, ali nemoguće je, pomozi zato molim te. Nesreća je u tome što ne poznaš tu riječ ni ti, moj anđele najdraži, jedini. Zato reći ću to u dvije riječi obične, najljepše moje obožavam te. Ne, nije prava riječ to za tebe, volim te više od božanstva, volim kao ovog svijeta sva prostranstva. Volim te do neba i natrag, s tobom prelazim sve granice, svaki prag. Postajem ovisna o tebi, slažem rime kao i ti, postajem dio tebe, ne, oh ne, nije dovoljno reći volim te. Pisala bih ti do kraja života ovo, no niti to ne bi bilo dovoljno. Zvao si me najljepšim imenima najmilije moje, zvao divljom ružom, zvao srećom, zvao tugom. Pisala sam priče mnoge, u svakoj bio si ti, svaki dio tebe prolazio mi je od glave do noge. Pokušavam, trudim se i dalje, sve za tebe najdraže moje. Neznam koje bih ti ime dala, sve ono najljepše, samo to dobro opisuje te. Ti... Mi... Moj anđeo si, crni, najslađi, tako hladan da bih se mogla opeći. Moje jedino, moj život, moj čuvar, moja snaga, moja besmrtnost. Pali si anđeo, ali ja te uzdižem u visine, u tajne neviđene. Još uvijek pišem svoje pjesme, u njima anđeli nalaze se, no samo jedan crni ističe se. Pomogao si mi kada bilo je najgore, došao kada bilo je najteže. Izvukao me iz pakla u raju, iako smo ostali u paklu, zemaljskom zavičaju. Ali tu barem zajedno smo, oh prokleti ostali bili, patili godina sto. Pružila ruku sam ti, ti krila raširio si, poletjeli smo među zvijezde, lebdeći razmjenjivali poglede. Čim ugledala sam te, znala sam da si bio Onaj, jedini i pravi, zbog kojeg je svijet slušao svaki moj vapaj. Izvukao si me muka, maknuo od boli vječne i očaja, zamjenio ih srećom, osmjesima. Zbog toga biti ću ti vječno zahvalna, ispuniti ti želju svaku, napisati pjesmu tešku, no meni za tebe laku. Noć ti divnu želim anđele, idem u zemlju snova potražiti te...
Ne krivim Te za sve što nisam mogla učiniti. Ne krivim Te nizašto. Krivim sebe i ovaj svijet koji mi pruža samo bolno razočaranje u njega samog, u ljude koji žive u njemu. Žive i žive, životu se dive dok gledaju što im on sve pruža uz ratove, bol, suze i krv koju sami stvaraju. Zašto sve što stvore moraju uništiti? Uništavaju sebe, ljude koji se rađaju, ljude koji stare. Kao da im nije stalo do ničega, samo žive i stvaraju dalje, bez imalo napretka. Zašto više ne stvaraju ljubav, sreću i ono što bi ih moglo činiti takvima? Zašto cijeli ovaj svijet mora biti samo retoričko pitanje?
Tako je i ona ostala sama u svijetu okrutnosti. Više ne zna što je to sreća, više ju ne nalazi ni u čemu. Njeno življenje postalo je besmisleno kao i milijuni drugih života. Svakog dana je isto, svakog dana svađe i nova razočaranja koja postaju sve veća i gora. Već se prestala truditi stvarati vlastitu sreću, prilagodila se boli i suzama koje ju okružuju. Više ju ni razočaranja ne smetaju, više joj ne smeta bol koju si sama nanosi. Bol u kojoj uživa, bježi od stvarnosti, približava se snovima. Ah, kako bi željela biti nešto drugo, biti jedna od onih koji bezbrižno lutaju svijetom. Prestala se truditi živjeti normalno. Dosta joj je gledanja kako se ljudi međusobno ponašaju kao da je svatko svakome kralj. Dosta joj je umiranja, gledanja ljudi kako trunu u svijetu. Svejedno im je žive li jadno ili dobro, samo im je važno da žive. Više se nitko ne pita čemu sve to, čemu živjeti ako se ne živi punim životom, sa osmijehom u njemu. Prave se kao da se ništa ne događa. Čekaju da se sve riješi samo od sebe, ništa više ne poduzimaju, ne trude se podariti bolesnome osmijeh, ne trude se pomoći mu kao da to ne mogu, a ustvari ne žele. Gledaju kako se sami uništavaju, gledaju kako ovaj svijet postaje kraljevsko groblje koje sami stvaraju. Od početka svijeta znali su samo smrt stvoriti, a drugo se nisu ni trudili ostvariti.
Hoćemo li ikada to zaustaviti, hoćemo li to prekoračiti, stati tome na kraj, staviti točku na i? A ona će i dalje svijetu postavljati pitanja, biti jedna koja je samo dio kraljevstva, biti zrno prašine u pustinji. Ona je odlučila završiti rečenicom sa podebljanom točkom na kraju, odlučila sve za sebe okončati. Neće se više truditi disati za ovaj svijet, odsada se trudi za sebe. Počinje odlučivati što misli da je ispravno, odlučila se svome bogu pridružiti. Odlučila je postati dah na groblju kraljeva. Odlučila nestati...
Njegov dar trajao je vječno. Dao joj je svoj život u nježne joj ruke, dao sebe cijeloga. Znao je da će ga dobro čuvati, kao kap krvi na dlanu, znao je da neće pustiti da ishlapi. Duboko ga je poštovala kao jedino zlato koje ima kako bi preživjela. Imala ga je za cijeli svoj život, čak i dalje. Uživala je u njemu, u svakoj njegovoj riječi, u svakom njegovom uzdahu, svakom otkucaju srca. Zna da nije dobro ići u krajnost u užicima... Ali zašto ne? Jednom živi, uživati će koliko može. Nije znala pronaći sreću u urvnoteženom življenju. Njih dvoje bili su savršenstvo bez mana i vrlina. Savršeno su se slagali u jednoj rečenici. Ona koja je čekala da bude njen, samo je čekala trenutak da joj se vrati i ne odlazi. Ostavlja svoje snove za trijezne. Bila je pijana, pijana od ljubavi. Kao divlja ruža na vjetru, koja ne može protiv vjetra koji vodi korake u svom plesu. Sudbina im je bila da zauvijek budu skupa. Bilo je zapisano u zvijezdama. Ne, nije to bila jedna od onih ljubavi na kredit, koja nestane kada se ubije zadnja nada u ljubavi. Živjeli su u mašti, snu koji su napravili oni koje preziru oboje. Ponekad bi i dolazili k svijesti, ali samo da bi ju nakon časa ponovno izgubili. Katkad bi se osjećali kao roboti koji šetaju svijetom bez cilja, bez razmišljanja. Samo bi uživali u međusobnoj ljubavi i bili bi sretni kada bi im se pogledi susreli.
Njihov život bio je kao priča iz loše knjige. Dvoje mladih ljudi koji se vole i ostvaruju svoju ljubav unatoč životnim nedaćama-poput siromaštva i tuge koji su ih spajali. Oboje bez doma i roditelja upoznali su se dok su spavali pored mrtvih im drugova u svojim grobovima. Da... Groblje im je bio dom, trava i meko tlo između grobova kreveti, a zvjezdano nebo krov nad glavom. Tog dana neprestano je kišilo. Sivo, olovno nebo prostrlo se nad gradom poput tamnog ogrtača, a hladan jesenji vjetar raznosio je kišne kapljice koje su jednolično rominjale po krovovima i zamagljenim prozorima. Dok su tako sjedili mokri, pod zvjezdanim svodom od čijih suza ih je sakrivalo samo nekoliko kipova anđela, prisjećali su se dana kada su se tu prvog puta upoznali. Znali su se i od prije, iz viđenja dok su prolazili kraj kućice gdje su počivali tek umrli ljudi, koja im je ponekad služila kao sklonište za jačih oluja.
Iznenadio se onoga dana kada ju je ugledao pred vratima te kućice dok je sjedila na podu paleći cigaretu. Ugledao je djevojku mokre crne kose koja joj se otužno spuštala niz ramena. Zamolio ju je cigaretu, a ona ga je pozvala da joj se pridruži dok ne prestane kiša. Bio je malen natkrov, taman za dvoje manjih ljudi kao što su oni. Dok joj je pružao ruku da se upoznaju, tek je tada spazio da nosi crninu, što ga i nije začudilo za djevojku njene dobi. Njena je ruka drhtala, mokra i hladna i pokrenula je neke nevidljive ledene sante u njemu. Ja sam Sonia-napomenula je spuštajući pogled tamnih očiju u kojima se iščitavala tuga. Gledao je u nju nijemo, spokojno, gledao ljepotu u tim očima, tu dubinu koja kao da ga je zvala unutra dok joj je držao ruku. Poželio je da vrijeme malo stane, samo da propadne u tu crninu dubine. Ni oblačno kišno nebo nije bilo tjeskobnije od napete tišine koja je odjedanput zavladala u zgusnutom emotivnom ozračju između njih.
Ona je osjećala isto dok mu je držala ruku, dok su joj se osjetili otkucaji srca u ruci od radosti. S tihom radošću poskočilo je njeno srce kao da je iznenada osjetila neku nevidljivu svijetlu nit koja povezuje čudesnom snagom stvari koje su inače nespojive u stvarnom životu. Kad mu je pustila ruku, još uvijek su joj u ušima odjekivale njegove riječi dok je izgovarao svoje ime... Ernest... Prepustila se nesputanim krilima razigrane, nestašne mašte koja ju je nosila u neslućene visine. Mislila je o njemu. Lice mu nije isprava ni zapazila, ali se sjetila također divnih mu očiju i lijepe duge kose koja je sezala do ramena. Odšetao je unutar kućice i sjeo pored prazne kutije iz koje je dopirao mrtvački miris. Ona je ostala vani i poput žedne zemlje koja vapi za kišom koja je padala, čekala je da se vrati, prođe pored nje. Želja joj se ostvarila, iako nakon dosta vremena. Već je bila promrzla vani na hladnoći, a tijelo joj je drhtalo, no samo je željela da prođe pored nje, nije se usudila dići i otići k njemu unutra.
Dočekala je taj trenutak. Prošao je pored nje, ali i zastao, već kad je kiša prestala. Zagrlio ju je i kao da je upio svu onu hladnoću iz nje samo jednim dodirom. Dao joj je svoju jaknu sa tužnim ali i veselim izrazom lica jer joj može prići na bar neki način. Veselo je primila njegovu jaknu, osjetila njegov miris i osjećala se predivno. Nasmijala se prvi put nakon majčine smrti. Pogled joj je neobično blistao. Slijepo se zaljubila na prvi pogled u čovjeka koji joj vjerovatno neće nikada uzvratiti ljubav samo zbog istog mjesta spavanja. Ili možda hoće? Život je katkad čudan i nepredvidiv. No je li Sonia baš sretni lik u toj neobičnoj priči ili će se gorko razočarati kad shvati da nikad neće zauzeti željeno mjesto u Ernestovom životu i srcu u kojemu možda već caruje neka druga. Otišao je, a ona blago zadrhta i sjeti se njegovih modrozelenih očiju u čijem se zrcalu pogledala prije nekoliko trenutaka. Njegove su oči bile tako prozračne, a imale su tako tajanstvene dubine koje su podsjećale na dva usamljena planinska jezera. A on, šetajući među mrtvima sjetio se njenih očiju, kroz koje kao da je tražio tamnim dubinama put do njena srca, tragao je za svojim mjestom u srcu njezinom.
Oboje smo bili kao duše koje su znale da su voljene, a ni sami ne znamo jesmo li voljeli i time smo otkrili svoj talog-ono što nam biva u dušama najniže izašlo je na površinu. Nismo znali dobro definirati ljubav koju smo stvarali. Kao da je ona vrč crnoga vina na čijem dnu počiva gorčina. Provodili smo tako dane u ljubavi koju smo pokušavali shvatiti. Šetali smo među našim, već možemo reći poznanicima, pričali o njima, razmišljali o njihovim nekadašnjim životima. Čitajući nadgrobne spomenike shvatili smo da trebamo umrijeti ako želimo da se o nama dobro govori. Cijenili smo riječi, cijenili smo svako volim te, jer svako od njih može biti naše posljednje. Zaspali smo još jednu noć pod okriljem zvijezda koje načinile su nam božanski pokrivač. Rekli još jednom ono najljepše i zaspali zagrljeni. Kao da smo znali da će to biti posljednje na ovome svijetu. Zaspali smo i nikada se više probudili, a zvjezdani pokrivač bio nam je svjedok, uz kipove anđela u koje su naše duše odlutale te hladne noći. I zauvijek ostali tamo gdje smo i našu ljubav započeli, pridružili se starim nam poznanicima mrtvim, među kojima smo nekada šetali. Čekali smo da naiđu jednoga dana tako dvije duše koje će tu također svoju ljubav započeti, a nadali se da nikada neće završiti unatoč smrti, baš kao i mi. Nikada se nismo bojali smrti jer ona je najljepša pustolovina u našem životu, ono što nas je izjednačilo, ono što nas je zauvijek ujedinilo...
