Čip

04 siječanj 2018

Informatičari su smislili novi čip i ovde u budućnosti, muškarac pokazuje rukom na zamišljeni oblak ispred sebe, mi danas doživljavamo knjige na licu mesta, na mnogo bliži, bogatiji način. Knjige čitamo na poslu što bi značilo ili dok merimo oblake ili podešavamo vreme. Papir je suviše dragocen i uzaludno je oslanjati se na ljudsku maštu. Uostalom, planeta Armus nije suviše dobila svojom bibliotekom. Sigurno je bilo suvoparno kako su ljudi ranije čitali knjige, kako su prstima tromo prelazili preko stranica poput nesprenog preskakanja prepona, i zamišljali ono što nije imalo ni lice ni oblik, nije bilo u tom tonu, zamišljali su kontraste koje su sami videli, voleli.
Lora nakon par sekundi stavlja naočale i u njenom tamnom umu pojavljuje se scena ispočetka uronjena u tminu, i kako mali čip lagano prelazi preko reči i radnji, mesto se gradi i oživljava. Sad mesec ima sedefastu boju a dva čoveka plastelinskog bazičnog oblika poprimaju kosu, boju očiju kao kad se pelcer primi.... i mala stimulacija počinje. Žena polako stavlja karmin, izgovara uobličene reči, jezero reflektuje nebo i zvezde... i u tren oka je već na desetoj stranici.
Najgore je prošla čipovana knjiga Virdžinije Vulf koja u jednom od svojih romana pola knjige premišlja da li da kupi jednu stvar, a tad.... ni u budućnosti volja nije beskrajna, svako voli slike koje brzo prolaze i pretvaraju se u film.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.