ddadd

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Sve ono sto ste htjeli znati o ddaddu a niste ni znali da želite znati.

Za sve moje pjesme, priče i fotografije na ovom blogu vrijede

Copyright © 2005. by ddadd :)
Copyright © 2006. by ddadd :)
Copyright © 2007. by ddadd :)


eXTReMe Tracker

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
gmail
ddadd na ptičici



Moj mail:

ddaddic@gmail.com


KNJIGA ŽALBI NALAZI SE NA ŠANKU! Klikni tu!


Stalno pogledavam na (nabacano slučajnim rasporedom)

okeco - divne fotke, virtualna nirvana
tra(m)tinčica - slika život sivim kistom ali čudesno :)
Sanjin svijet - jako zanimiljiv svijet...
lil fish - riba i po :)
Trill - opičena pozitiva :)
Lavica - nježna duša...a lavica :)
Divljakuša - savjeti za optimizam ;)
kobilino zubalo - jako zabavna cura ;) Moj SOK =)
Bridge - morate probati Bridge!
Okovi - Jednostavno...impresivno, uh! :)
M.H.Svabica - Neizvorni govornik...fascinira kako lijepo pronalazi riječi! :)
annabeth - Ovdje bih mogao napisati stihove :D
2tref - Sjajan malo duhoviti malo mračni raspisani tata! :)
stroke - Najpoželjniji neženja na blogu...prema izboru korisnica :D

Redukcija...trebao bih dodati nove, budem :)


Koliko sam si klikova nabio od 18. 04. 2005.

Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

online



Iz sadržaja:

Priče:

Mjesečeva ratnica
Šuma tajni
The Lost Chep Blues
Kako smo ostali skupa
Magija
Kako sam popušio
San
Dokaz
Razumijevanje
Autentična ljubav - Lovačka
Zašto vjerujem u čuda..1. dio
Zašto vjerujem u čuda..2. dio
Otpadnik zdravstva
Gospodarica nevjerojatnosti

Gotalovec - Lovačka
Skakač preko prkna - Lovačka

Majka - tužan san
Organiziranost
SMS king
Himera
Kako sam počeo pisati
Farbanje
Stari...iza kulisa
Utvare
Sve vrijeme svemira
Ciljane skupine
Dobrodošao u klub!
Klompe, podsjetnik na blam!
Zakon očuvanja energije
Sestrica
Cuko
Jutarnji jožica

Motel na pola puta
Žena ugaslih očiju
Dodiri duše

KRON
Lovac u blatu

Mamini biseri:

Lapsusi
Spasonosni lijek
Jak razlog
Čemu služe cvike
Moć sugestije
Gospodarica nevjerojatnosti
Nema jaja
Fantomske palačinke
Farbanje
Prvi put
Krađa kante za smeće
Pametan cuko

Ostatak obitelji:

Stari...iza kulisa
Utvare
Air banana
Lijepe želje
Sestrica
Cuko

Draga i ja:

Logika kćeri jedinice
Gumbi kod vrata
Ups sramote!
Kako smo ostali skupa
Prevrtljivo žensko
Autentična ljubav
Napaljena draga
Organiziranost
Mars i Venera
Maženje
Poljubac
Profesionalci
Imena
Ljubavni rebus

Osvrti:

Čita li me tko?
Sinonimi, tj. homonimi
Haiku
Vječnost, šema No1
Vječnost, šema No2
1984
Da li su u socijalizmu ljudi bili bolji?
Poslodavci
Zašto volim komentare
Zašto se ljutimo
Osjećaj krivnje
Osjećaj krivnje IITop comment
Različitosti
Mali sportovi
Inkubator
IN - OUT
Najduži dan
Godine

Umoran - Dugme
Koncert Bijelog dugmeta

Depresija
Sjećanja
Traume iz prošlosti
Vrijeme
Prostor - Vrijeme
Tužna svakidašnjost

Pjesme i slično:

Odlazak Muze
Nezadovoljnima odrazom u zrcalu
Dobro jutro tugo
Želim biti visoko
Volim dunje :)
Zašto
Zašto II
Čudan san
Sudbina je sad!
Voli me, ne voli me
Crtica iz lastova
Suton
Kapitulacija :)
Balada o rokeru lutalici
Noć kada me nisi voljela
Divna si!
Što kad odu
Srce anđela
Jedna je žena u koru stabla...
Kad sam tužan kao sad...
Majka - tužan san
Kapi bisera
Noć je mračni dio dana!
Izlazak sunca

Haiku:

Oko djeteta
Trenutak mene
Mjesec i sunce
[http://ddadd.blog.hr/2005/05/266225/brfont-colorwhitefontbrbhladno-je-ovih-danabbrfont-colorwhitefontbr.html]Hladnoća[/LINK]
O govnu

Ostalo:

LTL
Palindlom

Dolari i banane
Dolari i banane - rješenje

Još malo o dragoj
SOS za Suhu Dragu
Neću više o dragama
Ipak još malo o dragama

P**** - mala stvar ;)
Kremšnite - recept
Kako sam uslikao recept
Imena II - Jožica
Jednom jedne strašne noći

08.08.2009., subota


Smiješna priča (kako kome :) )


Pozdravljam vas najdraži moji. Ispričao sam vam u prošlom postu priču o konobaru koji je jeo za radnog vremena. Eee, da je tome kraj, di bi nam bio kraj :) Pa da nastavim priču:

Par dana kasnije dolazim ja u restoran a tamo nova konobarica sjedi nasred restorana i za svog radnog vremena ruča! Mrtva hladna!

Je li mislila da je neću uloviti?
Je li bila stvarno jako gladna?
Je li možda zaboravila da to ne smije, po uzoru na svog kolegu?

Kako god bilo, činjenica je da ja sad stojim nasred restorana, gledam nju kako ruča i razmišljam što ću s njom.

Priđem joj i pitam smijem li sjesti. "Naravno" - ona će sa smješkom.

Sjednem ja k njoj i počnem veselo pričati priču a ona se pretvorila u uho. Priča je išla ovako:

"Zamisli, dođem ja prije par dana i vidim da D. (konobar iz prošlog posta) postavlja stol samome sebi! I, zamisli ti to, donese si ručak i sjedne jesti za vrijeme svog radnog vremena! Nevjerojatno!
I da stvar bude gora, taman je sjeo i bacio se na odrezak kad li ulazi gost. A on li ti mrtav hladan ustane, posluži gosta i vrati se jesti. Možeš li to zamisliti?" - upitam nju, vrteći glavom.

Ona djeluje malo zatečeno, više ne jede ali nekako trzavo kima glavom lijevo-desno kao da mi želi reći da razumije svu glupost našega konobara D-a., Dok tako mrda glavom bulji u mene nekim telećim, izgubljenim pogledom - oči joj širom otvorene a mutne, neuhvatljive. Ja nastavljam:

"I pazi sad - velim ti ja njemu poslije da je loše što je morao ustati da posluži gosta a onda se pred njim vratiti svom jelu. A on će meni na to nevjerojatan biser: 'Nema veze - meni nije smetalo!' Zamisli, rekao mi je točno to. Luđak nevjerojatni! Taj njegov biser je da se upišaš od smijeha..." - i ja tad grohotom ispalim jedno "hahahahahaha!"

Neki kiseli smiješak prešao joj je preko usana. Vilicu još otkad sam sjeo k njoj drži na pet centimetara od mrvicu raširenih usta. Na vilicu je naboden zalogaj koji je htjela staviti u usta, ali se sad već par minuta ne usuđuje ni pomaknuti.

"Hahahahahaha" - smijem se i dalje ja.

"Hahahahahaha" - ona će neuvjerljivo.

"Maaa...Hahahahahaha" - tako mi je nevjerojatno smiješna bila smrznuta u tom polupokretu, da sam se smijao baš od srca.

"Haha" - veli ona mrgudnog smiješka - mislim da je upravo skužila da joj se zapravo rugam.

Ustao sam tada od stola rekavši joj da joj neću više smetati, nek slobodno dovrši ručak i nastavi raditi. Zatim sam otišao smijući se i dalje iz sveg glasa.


EPILOG:

Vjetrovi s mora šapnuli su mi da moja nova konobarica više ne jede za vrijeme radnog vremena...na sam spomen takve mogućnosti lice joj poprimi blago zelenu nijansu.

Tko bi ga znao zašto ima takvu averziju prema klopanju usred radnog vremena...ljudi su ponekad zbilja čudni, stvarno jako čudni... :)

Zar nije tako?

Vaš Ddadd :)

- 00:25 - Vaš komentar je meni dar :) (15) - Štampaj - # - Poplavi imena

05.08.2009., srijeda


Ljudi svakakvi


Bok svima, vratio sam se nakratko u Zagreb :)


U restaču imam problema s konobarima.
Najbolja konobarica dobila je posao za stalno u banci i napustila je restoran doslovce preko noći. Uvečer je rekla da ide sutra popodne kući i zato sam bio prisiljen uzeti priučene ljude.

Upravo sam jučer jednog momka vratio u Zagreb, sam mi je došao reći da želi kući jer taj posao nije za njega. Nije baš glup kad pričaš s njime, ali kad konobari, taj momak kao da je glup. Veoma veoma glup!

Šteta, a inače mi je drag i žao mi je što sam mekan kad su ljudi u pitanju. Koštao me je direktno nekoliko potencijalno vrlo skupih večera kad su ljudi došli i baš njega tražili 'bilo koju butelju'. Nisam ga maknuo iz restorana ranije, a počeo sam slutiti da posao nije za njega već prvog dana kad je radio. Bilo je to ovako:

Sjeo sam s prijateljem za stol. Restoran potpuno prazan, nepopularno je vrijeme kad uglavnom ni psa na cesti nema. Dakle, sjedimo samo nas dvojica. Priđe nam on:

"Dobar dan, izvolite?" - veli on.

"Meni dva deci crnog vina" - veli prijatelj,

"Meni coca colu i litru obične vode." - velim ja.

Vraća se on, nosi vino i colu. Doimlje se relativno OK.

"Trebam mu malo popraviti držanje", pomislim ja.

"Kome koka kola, a kome vino?" upita nas on.

Prijatelj i ja smo se iznenađeno pogledali, pa smo pogledali okolo. Da je na tih 200 stolica oko nas bilo još nekoga, da je morao još nekome nešto donijeti, da je izgledao bolesno ili barem pokunjeno što ne zna što mu je koja od JEDINE DVIJE mušterije naručila - obojica bi mu rekli što ide kome i zaboravili na to smjesta. Ovako sam ja rekao "Vino njemu, kolu meni" a o njemu sam nastavio razmišljati i u srce mi se uvukla zlosretna sumnja. "Neće biti dobro." - rekao sam prijatelju.

Nije mi donio vodu. Nastavio je brljati i idućih dana. Tek nakon što sam mu šesti put ponovio da za svaku narudžbu zapiše točno ono što je gost zaražio počeo je to raditi i to neuspješno. Po večeri je jedino on imao jednu ili dvije krivo shvaćene i vraćene narudžbe - a to je u restoranu ravno katastrofi. Da ne pričam koliko je bio spor...

Tjedan dana nakon toga on je već osjetno bolji. Već pomislim kako se strpljenje isplatilo i da će biti OK. Dođem u restač u nepopularno vrijeme a on meni posluži piće i krene servirati jedan stol. Postavio je salvete, beštek, kruh i tanjure i čeka! Zazvoni zvono iz kuhinje i on pohita i donosi jelo. Tad počinjem shvaćati - sve je napravio po "PS-u" samome sebi!
Sjeda momak za stol usred restorana i počne jesti iako sam izričito više puta svima rekao da nema jela za radnog vremena! Pogotovo ne vanjskom prostoru restorana. Da ne kažem da nema ni sjedenja u vidljivom dijelu...a kamo li jedenja! Moje osoblje smije jesti praktički koliko god hoće i što god hoće, ali ne dok radi! Puno puta sam svima objasnio da dođu prije početka radnog vremena 'u civilu', da sjednu, da naruče kao bilo koji gosti i da pojedu kao ljudi! A onda nek se presvuku i krenu raditi. I evo mi ga sad na...poželim da sam tiranin i da s osobljem postupam s ognjem i mačem...

Uživa tako momak na moje oči, mlati po odresku, ja ne vjerujem! Mislim...već smo se svi navikli da baš njemu moramo neke stvari ponoviti pet ili šest puta prije no što ih upamti. Ali ovo, način kako on posve iz mozga izbriše bilo što što mu ne odgovara, ovo graniči s bezobrazlukom!

U to ulazi gost. Moj konobar mrtav hladan ustaje sa svog stola u središtu restorana, ode do gosta takoreći žvačući, ode do šanka, vrati se donoseći gostu narudžbu i odamah zatim sjedne za svoj stol dovršavati svoju šniclu! Mrtav hladan...a meni ko da netko šmirgl papirom struže po živcima!
Poslije, kad je pojeo i kad smo se uhvatili malo nasamo, velim ja njemu:

"Koliko smo puta rekli da nema jedenja za vrijeme radnog vremena? Vidiš što se dogodilo - morao si ustati, poslužio si gosta, a onda si sjeo dovršiti jelo!"

A moj dragi konobar me pogleda pogledom punim ljubavi, sav razniježen što toliko brinem za njega:

"Nema veze, meni to nije bio problem!" - veli mi on.


A ja sam na to rekao samo: headbang headbang headbang


I tako...tražim dobrog konobara ili konobaricu. Treba znati talijanski barem malo. Ozbiljan sam i ozbiljno to tražim...stan i hrana su osigurani, predobar i mekani gazda je osiguran a uz to ide i predobra plaća. Trebam tu osobu na par tjedana. Ako se ta osoba odluči javiti nek mi pošalje mail.


Pozdravlja vas vaš umorni Ddadd :)


- 10:46 - Vaš komentar je meni dar :) (12) - Štampaj - # - Poplavi imena

01.08.2009., subota


Pišljivi osjećaj... :)


Najdraži moji, u zadnje vrijeme trivijaliziram neke vrednote koje su me oduvijek držale - iz meni nepoznatog razloga ušao sam u fazu u kojoj, npr., sjednem prijateljima dok gledaju nogometnu tekmu i objašnjavam im da je u vrhunskom nogometu zalud sve znanje i sva skupoća igrača, kad i konkurencija kupuje isto takve igrače. Onda dolazi do nezanimljivih utaknica jer svaki genije ima negativnog pandana iz druge momčadi pa se njihove genijalnosti poništavaju i dobivamo nezanimljivu utakmicu u kojoj ima svega par bljeskova i to prije zbog pogreške pandana nego zbog genijalnosti genijalca.

Morbidno mi je sjediti 90 minuta pred ekranom radi tri interesantne minute. Bi li ste kupili kartu za film u kinu koji ima ovakvu reklamu:

"Film je grdo dosadan ali ima nevjerojatnih 4 minute - dvije na početku filma, jednu u sredini i jednu na kraju!"

Ako mislite reći da ne biste kupili...znate li da postoji barem jedan takav film? Imao je nevjerojatnu gledanost zbog jedne jedine scene.

Film se zove "Posljednji tango u Parizu" i ljudi bi izlazili iz kina čim je prošla ta scena :)

Ni "Sirove strasti" nisu daleko od toga...ljudi su dolazili ponajviše radi nekoliko mokrih minuta, ali meni taj film u cjelini i nije tako dosadan :)


Evo opet ja filozofiram, vidite mene, krenuo sam pisati o jednom a zvaršio o posve drugom. Vratimo se nogometu iako ni o nogometu nisam mislio pisati kad sam sjeo pred ekran:

Druga je opcija da se ti genijalci namjere na slabiju momčad od sebe. Dakle, nemaju pandanske genijalce s druge strane, I što oni tad najčešće rade? Opuste se!
Umjesto da naprave rapsodiju na travi (najsvježiji primjer je London, 57.932 ljudi je čekalo Rhapsody in green od Lionela Messija...ali izvođać i autor se nije pojavio) i pokažu svojim vjernim navijačima zašto su takvi genijalci, trener obično pošalje neku drugu momčad i ta rutinski odradi pobjedu a od genijalnosti i ljepote ni 'g' ni 'lj'! Baš sam pričao kako su mi u stvari najbolje snimke na kojima Ronaldinho samo tehnicira bez da ga itko smeta. Dakle, tip stoji u dvorani i tehnicira, ostali mu plješću i svi vide de je genijalac odmah! Ne moraju čekati 39 minuta da bi to vidjeli!

Sam malo okrutan, a?!


A vam zašto to sve pišem? Jer ne znam dokle ću tako trivijalizirati stvari.

Npr, danas se probudim, vruća noć, kroz noć sam popio litru i pol vode - normalno je da me priroda jako tjera na jedno mjesto :)

Pa ja pohitam...stanem iznad wc školjke i pustim mlaz olakšanja.


Zadovoljnog izraza lica pomislim:

"Ahhh...koji pišljivi osjećaj!"

cerek


Toliko zasad najdraži moji, odoh ja u auto pa u nabavu pa na more, do restorana :)




Vaš Ddadd :)


- 09:13 - Vaš komentar je meni dar :) (12) - Štampaj - # - Poplavi imena

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se