Laprdava je u svom postu malo pljuvala po našem zdravstvu.
Eeee, dragi moji blogeri, naše zdravstvo je odlično, samo se treba znati (odnosno moći) nositi s tim birokratima sa zdravstvenog...a ja ću vam šapnuti kako ;)
Recept je vrlo jednostavan - zapalite svoju zdravstvenu iskaznicu!
Ako imate dopunsku iskaznicu, zapalite smjesta i nju!
Bilo je to ovako:
Sticajem okolnosti bio sam na putu kad mi je isteklo zdravstveno. Kad sam došao natrag u Zagreb bauljao sam naokolo ne mareći za datume na svojim dokumentima. Jednog lijepog dana pogledam ja svoju zdravstvenu iskaznicu i skužim da je datum istekao pa odem u Jukićevu srediti to. Vele oni meni da me nema u kompjutoru i da se nisam prijavio u roku od tri mjeseca (ma kako je znala da je prošlo tri mjeseca ako me nema u kompjutoru!) i da mi nema po kojoj osnovi dati zdravstveno! Rekao ja njoj da po Ustavu svaki građanin RH ima pravo na zdravstveno. Veli meni žena: "Je, to vam doista jeste tako ali pod nekim uvjetima!"
Rekla mi je i da ću zdravstveno moći dobiti tek kad se zaposlim!
Nisam se planirao zaposliti još koji mjesec pa sam tako postao zadnja rupa na svirali društva - čovjek_kojeg_nema_u_kompjutoru!
Osjećao sam se čemerno zbog toga - nisam bio deset godina bolestan a sad najednom sam počeo pratiti svaku promjenu u organizmu!
Dani su mi prolazili ovako: nešto mi je hrpinulo u prsima, nije valjda upala pluća (sigurno bi me koštala bar 3000 kn), ova tupa bol je ziher slijepo crijevo (tu režu, pa anestezija, pa satnice sestara i kirurga...pa hrana u bolnici...mora bit 10 000 kn!)...zub (ma neka neka, samo 300 kn hehehehe)...nevjerojatno je bilo kako sam se naglo preobrazio iz kršnog momka u hipohondra!
Jednog lijepog jutra...bol! Prava bol! Bio sam sretan ko malo dijete...nisam hipohondar, ovo zbilja boli! Jupiii!
Odjurim u bolnicu (ne trebam opću praksu, odmah idem u bolnicu jer nemam socijalno!) sav sretan što sam nakon duge potrage otkrio da sam bolestan. Dođem na prijemni šalter: "Dobar dan, ja bih da me pregledate!"
Sestra me sažalno pogleda:
"Jedanaest je sati, pogledajte prepuna je dvorana, oni koji čekaju od sedam u jutro još nisu primljeni, bit ćete tek predvečer gotovi!"
"A što ću, prihvaćam!"
Sestra ispruži ruku: "Dajte mi Vašu iskaznicu."
"Nemam."
"Zaboravili ste!?"
"Ne nego nemam socijalno" - ponosno ću ja! Učinilo mi se najednom da je impresionirana!
"Pa kako ćete onda?"
"Platit ću!"
"To može samo ako Vas naručino kao hitan slučaj - drukčije to ne možemo provesti u kompjutoru!"
"Oke, samo vi dajte!"
Deset minuta kasnije prozvali su me. Sestra na prijemu u ambulanti me upita sa strahopoštovanjem:
"Vi nemate zdravstveno?"
"Nemam" rekoh joj, držeći se gordo.
Doktor me primio srdačno, ko da me zna sto godina - pitao me za obitelj, za korijene moje familije, zanimala ga je moja struka, ma divota! Pregledavao me punih dvadeset minuta jako pažljivo...a u onih deset minuta što sam proveo u čekaonici izredala su se bila četiri pacijenta! "Što lova čini" mislim si ja!
Na kraju nije izdržao: "Kako to da nemate zdravstveno, nevjerojatno mi je to, vidim da niste propalica!"
"Ne želim ga." rekoh - a u tom sam trenutku već zaista tako i mislio!
Dobio sam neke lijekove i uputnicu za pretrage nekih markera u krvi - "..čisto da eliminiramo sve mogućnosti gospodine! Nalazi Vam se čekaju tri tjedna pa dođite k meni na kontrolu."
Na izlazu sam sestri platio 80 kuna a ona je ustala da me isprati do vrata.
Odmah nakon toga zaputio sam se u Petrovu bolnicu - tamo sam bio jedini čovjek u čitavoj zgradi!
Lutao sam pustim hodnicima tražeći bilo koga, napokon nađem neku sestru i kažem joj da trebam izvaditi krv da mi naprave ono što piše na uputnici.
"Dobro, napravit ćemo to - to Vam se čeka oko tri tjedna, dajte mi iskaznicu."
"Nemam zdravstveno"
Na te moje riječi sestra je ostala osupnuta! Kad se sabrala upitala me:
"Kako nemate - znate li Vi kako je to skupa pretraga!?"
"Ne zanima me, platit ću koliko treba!"
"Daj odite i sredite si zdravstveno, pa mi dođite sutra - to Vam je puno bolje!"
"Ne želim zdravstveno! Idemo vadit krv!" rekoh joj ja pa smo zaista krenuli do neke ambulante.
Izvadila mi je krv. Upitao sam je koliko to košta, rekla je da ne zna, da će se cjena formirati tek nakon analize, ali da neće bit više od 500 kn.
"Super" rekoh ja - "Kad da dođem po nalaze?"
Sestra se nešto uzmucala, kao da je mislila brže od govora: "Sutra u jutro, a ako želite možete doć i danas popodne!"
"Tako brzo!" upitao sam je istinski zatečen. Ona je na to samo kimnula glavon...
Popodne sam došao, opet sam lunjao pustim hodnicima, ušao sam na kraju u neku sobu gdje je sjedio striček u odijelu.
"Dobar dan, došao sam po nalaze, vadio sam krv jutros"
"Ahaa, Vi ste onaj koji nema zdravstveno! Dođite!"
Dao mi je nalaze i račun na 370 kn. Račun sam platio bez riječi.
"Nalazi su Vam super, zdravi ste kao dren!" reče čičica.
Srdačno smo se rukovali, kao stari prijatelji a ja sam veselo odjahao u zalazak sunca...
:D
|
