ddadd

< svibanj, 2005 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Sve ono sto ste htjeli znati o ddaddu a niste ni znali da želite znati.

Za sve moje pjesme, priče i fotografije na ovom blogu vrijede

Copyright © 2005. by ddadd :)
Copyright © 2006. by ddadd :)
Copyright © 2007. by ddadd :)


eXTReMe Tracker

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
gmail
ddadd na ptičici



Moj mail:

ddaddic@gmail.com


KNJIGA ŽALBI NALAZI SE NA ŠANKU! Klikni tu!


Stalno pogledavam na (nabacano slučajnim rasporedom)

okeco - divne fotke, virtualna nirvana
tra(m)tinčica - slika život sivim kistom ali čudesno :)
Sanjin svijet - jako zanimiljiv svijet...
lil fish - riba i po :)
Trill - opičena pozitiva :)
Lavica - nježna duša...a lavica :)
Divljakuša - savjeti za optimizam ;)
kobilino zubalo - jako zabavna cura ;) Moj SOK =)
Bridge - morate probati Bridge!
Okovi - Jednostavno...impresivno, uh! :)
M.H.Svabica - Neizvorni govornik...fascinira kako lijepo pronalazi riječi! :)
annabeth - Ovdje bih mogao napisati stihove :D
2tref - Sjajan malo duhoviti malo mračni raspisani tata! :)
stroke - Najpoželjniji neženja na blogu...prema izboru korisnica :D

Redukcija...trebao bih dodati nove, budem :)


Koliko sam si klikova nabio od 18. 04. 2005.

Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

online



Iz sadržaja:

Priče:

Mjesečeva ratnica
Šuma tajni
The Lost Chep Blues
Kako smo ostali skupa
Magija
Kako sam popušio
San
Dokaz
Razumijevanje
Autentična ljubav - Lovačka
Zašto vjerujem u čuda..1. dio
Zašto vjerujem u čuda..2. dio
Otpadnik zdravstva
Gospodarica nevjerojatnosti

Gotalovec - Lovačka
Skakač preko prkna - Lovačka

Majka - tužan san
Organiziranost
SMS king
Himera
Kako sam počeo pisati
Farbanje
Stari...iza kulisa
Utvare
Sve vrijeme svemira
Ciljane skupine
Dobrodošao u klub!
Klompe, podsjetnik na blam!
Zakon očuvanja energije
Sestrica
Cuko
Jutarnji jožica

Motel na pola puta
Žena ugaslih očiju
Dodiri duše

KRON
Lovac u blatu

Mamini biseri:

Lapsusi
Spasonosni lijek
Jak razlog
Čemu služe cvike
Moć sugestije
Gospodarica nevjerojatnosti
Nema jaja
Fantomske palačinke
Farbanje
Prvi put
Krađa kante za smeće
Pametan cuko

Ostatak obitelji:

Stari...iza kulisa
Utvare
Air banana
Lijepe želje
Sestrica
Cuko

Draga i ja:

Logika kćeri jedinice
Gumbi kod vrata
Ups sramote!
Kako smo ostali skupa
Prevrtljivo žensko
Autentična ljubav
Napaljena draga
Organiziranost
Mars i Venera
Maženje
Poljubac
Profesionalci
Imena
Ljubavni rebus

Osvrti:

Čita li me tko?
Sinonimi, tj. homonimi
Haiku
Vječnost, šema No1
Vječnost, šema No2
1984
Da li su u socijalizmu ljudi bili bolji?
Poslodavci
Zašto volim komentare
Zašto se ljutimo
Osjećaj krivnje
Osjećaj krivnje IITop comment
Različitosti
Mali sportovi
Inkubator
IN - OUT
Najduži dan
Godine

Umoran - Dugme
Koncert Bijelog dugmeta

Depresija
Sjećanja
Traume iz prošlosti
Vrijeme
Prostor - Vrijeme
Tužna svakidašnjost

Pjesme i slično:

Odlazak Muze
Nezadovoljnima odrazom u zrcalu
Dobro jutro tugo
Želim biti visoko
Volim dunje :)
Zašto
Zašto II
Čudan san
Sudbina je sad!
Voli me, ne voli me
Crtica iz lastova
Suton
Kapitulacija :)
Balada o rokeru lutalici
Noć kada me nisi voljela
Divna si!
Što kad odu
Srce anđela
Jedna je žena u koru stabla...
Kad sam tužan kao sad...
Majka - tužan san
Kapi bisera
Noć je mračni dio dana!
Izlazak sunca

Haiku:

Oko djeteta
Trenutak mene
Mjesec i sunce
[http://ddadd.blog.hr/2005/05/266225/brfont-colorwhitefontbrbhladno-je-ovih-danabbrfont-colorwhitefontbr.html]Hladnoća[/LINK]
O govnu

Ostalo:

LTL
Palindlom

Dolari i banane
Dolari i banane - rješenje

Još malo o dragoj
SOS za Suhu Dragu
Neću više o dragama
Ipak još malo o dragama

P**** - mala stvar ;)
Kremšnite - recept
Kako sam uslikao recept
Imena II - Jožica
Jednom jedne strašne noći

03.05.2005., utorak



.
Mjesečeva ratnica
.

Bio sam roler.
Nije to bilo neko opredjeljenje, neka svijesna odluka poput "hajde da postanem roler", to je zapravo bio proces, polagana preobrazba od pješaka u rolera.
Toliko sam ogrezao u rolanje da sam već počeo mrziti hodanje. Kad bi se nekim čudom desilo da moram neki komad puta prehodati, u meni bi se odmah počelo javljati neko nestrpljenje - čežnutljivo bih promatrao svoje odredište u daljini kako mi se nepodnošljivo sporo primiče.

U to doba pisao sam knjigu, knjigu koja će sad kad otkrih blog možda i biti dovršena. Pomagala mi je sestrična i skoro svaku večer odlazio sam k njoj, radili bismo na knjizi i zezali se, a onda bih se ja nešto iza ponoći na rolama zaputio kući. Uvijek sam išao istim putem – preko Glavnog kolodvora pa Vodnikovom.

Jedne večeri jurio sam tako Vodnikovom kad li ispred ulaza točno preko puta Botančkog vrta primjetim neku djevojčicu obučenu kao prostitutku. Stajala je malena, onako lijepa i mila, ispred zgrade sva nekako stisnuta, obgrlivši si ramena kao da joj je hladno, ili čak, pomislio sam u tom trenu, kao da samu sebe od nečeg štiti. Promotrio sam je najbolje što sam mogao u toj brzini, žuto svjetlo haustora mi ni najmanje nije pomoglo da uočim još neke detalje na njoj.

Slijedeću večer curica je opet stajala na istome mjestu. Tad sam već uspio vidjeti da ipak nije tako zastrašujuće mlada kako mi se sinoć učinilo, vjerojatno je imala oko šesnaest godina ali se zbog svojih lijepih egzotičnih crta lica, niskog rasta i vitke figure činila par godina mlađom. Smela me pomisao da se tako lijepa mlada dama bavi prodavanjem svojeg tijela – mislio sam o njoj čitavim putem prema kući - čak sam se uspio nagovoriti da razmišljam kako ona u stvari nije prostitutka već čeka dečka ili, što ti ja znam, mamu koja se kasno vraća sa posla.

Sutradan kad sam prošao kraj nje opazio sam da me je izgleda čekala - dok sam joj se približavao primjetio sam njen pogled koji je lovio moj. Pognuo sam glavu i proletio kraj nje piljeći u asfalt.
Od te večeri počeo sam se vraćati kući vozeći drugom stranom ceste - pored Botaničkog – tako da nisam morao proći blizu nje i mogao sam je lakše promatrati. Bila mi je zanimljiva - svaku večer kad bih prolazio ona bi se malo ispravila i poravnala ramena zauzevši tako izazovnu pozu. To sam protumačio kao profesionalnu deformaciju, tako je lakše privlačila mušterije.

Jedne večeri prošao sam pokraj njenog mjesta i nije je bilo. Uhvatila me neka panika – da joj se nešto nije dogodilo?! Kad sam je dan kasnije opet vidio laknulo mi je, zaključio sam da joj je izgleda 'samo' neka mušterija uranila!
Drugom zgodom sam pak prošao pored nje a da me nije primjetila – pričala je sa nekim trbušastim tipom u ogromnom crnom mercedesu, činilo mi se da se cjenjkaju. Sa gnušanjem sam promatrao tipa kako joj samozadovoljno nešto priča. Prošao sam pored njih polako u nadi da će me vidjeti ali previše je bila zadubljena u razgovor.
Bio je to zadnji put da sam vozio pored nje a da je nisam volio.

Večer je bila topla i mirna kao i svaka ljetna večer otkad sam je upoznao.
Bio sam gladan i odlučio sam si u Importane Centru kupiti nešto za jelo. Na blagajni sam se sjetio nje kako stoji pred haustorom, smilila mi se malena i kupio sam joj čokoladicu. Ovog puta jurio sam Vodnikovom vozeći njenom stranom, a kad me je ugledala i kad je počela tražiti moj pogled pogledao sam je u oči i poklonio joj smješak. Jureći brzo pored nje ispružio sam ruku i pružio joj čokoladicu.
Nikad neću zaboraviti taj dječiji izraz lica i neki veseli iznenađeni uzvik kad je primila taj slatkiš! Srce mi se steglo i jurnuo sam dalje, što dalje od košmara moje mašte dok sam si predočavao što bi to ona, tako ljupka, mogla raditi sa onim ljigavim debelim bogatunima!
O, da samo znate kako sam u tom trenu mrzio te gadove, da vam pričam ne biste mi vjerovali kako sam lude planove smišljao da ju otmem od njenog makroa (pretpostavio sam da ga ima)! Tu večer mislio sam samo na nju i odonda mi u danima što su slijedili više nije izlazila iz glave.

Čokoladicu sam joj kupio i slijedeću večer. Pa slijedeću. Pa večer poslije. Kupovao sam joj svakodnevno neki slatkiš i uvijek bih joj ga dao u letu, jureći bez zaustavljanja kraj nje. Osmijeh koji bi mi ona tad poklonila nosio bi me putem – doma bih stizao brzinom munje posve nesvjestan pređenog puta i vremena.
Svakodnevno viđanje postalo mi je nešto skroz normalno – zbilja ne znam kako bih reagirao da je neku večer kojim slučajem nisam zatekao tamo! Ne znam ni koliko dugo bi taj čudni odnos trajao da se nije dogodilo ono zbog čega vam i pričam ovu priču.

Te večeri bilo je prohladno, shvatio sam da je ljeto tiho zamijenila jesen.
Rolao sam znatno polakše nego inače prema svojoj neobičnoj ljubavi.
Mislim da sam već tad slutio da će baš ta večer po nečemu biti posebna – bio sam nekako zamišljen, neka sjeta mi se tu noć uvukla u srce.
Unatoč zebnji prilazio sam joj sa smješkom, gledajući je nježno kao i svaku večer. I ona se smiješila meni.
Poželio sam je dodirnuti po licu – nikad je do tog trena nisam dodirnuo, niti sam to ikad prije poželio. Moja želja da je dotaknem bila je nevina, platonska – ne bih je dodirnuo ni tad ni ikad da se nije desilo slijedeće:
Kad sam joj pružao čokoladicu iznenada mi je snažno zgrabila ruku!
Od njezine snage zavrtio sam se na rolama oko svoje osi i zastao u mjestu! Ostao sam stajati samo zahvaljujući refleksu, ipak sam roler!

Ono što sad slijedi ne pamtim baš jasno, u mom sjećanju tih nekoliko sekundi ostat će kao ružan san, samo što san s vremenom blijedi i uskoro se više uopće ne sjećamo osjećaja koje je izazvao u nama, a ja ću se ovog sjećati cijeli život.

Kad me je malena zaustavila, pokušavao sam nježno izvući ruku iz njenog stiska. Po izrazu njenog lica, kao i po njenim kretnjama vidjelo se da je i ona zbunjena – izgleda da nije očekivala takvu moju reakciju. Počela je energično mahati nečim što je držala u lijevoj ruci. U prvi tren nisam skužio da je to poveći snop ključeva. Mašući jednom rukom i držeći me drugom govorila mi je nešto dok je odmahivala glavom prema ulazu u zgradu! U tom košmaru mi se činilo da govori nešto kao 'ići gore – ništa koštati'!
Budući da sam shvatio da se nježno ne mogu otrgnuti od nje malo sam se umirio i zaista sam je tad čuo da govori 'ništa koštati'.
Rekla je to ljupko, odriješito, nagovarajuće, vidjelo se da joj je to jako važno, ali mene je značenje tih njezinih riječi šokiralo!
Otrgnuo sam se snažno od nje, tresući se od užasa! Kao u bunilu poput papagaja ponavljao sam i sebi i njoj 'NE NE NE!
Odmicao sam polako od nje, udaljavao sam se od one do čijeg mi je dobra u tom trenu bilo stalo više no do ičeg na svijetu!
Srce mi se kidalo kad sam gledao kako ruka sa snopom ključeva mlitavo pada, kako njeno lice od odlučnog postaje pokislo, kako stavom od carice postaje starica...u meni se nešto slomilo i pojurio sam što dalje od nje, odgurujući se kotačima kao da me svi vrazi gone. U glavi mi je tutnjalo, prvi put nakon dugo vremena bio sam svijestan da ima još dosta vožnje do moje kuće.

Vozio sam se tako dugo, nikako da stignem kući.
Istovremeno sam bio i moćan i slab, siguran na kotačima a krhak u duši. Asfalt je jurio pod mojim kotačima a samo jedna misao bila mi je u glavi:

«Željela mi se zahvaliti! Sirotica mi je željela zahvaliti na jedini način na koji je znala!»

U jednom trenutku vozio sam čistinom, više nije bilo zgrada i na nebu se pojavio mjesec - veličanstven, hladan i okrugao mjesec. Taj čas, poput pjeva sirena u mojim osjetilima formirao se haiku – čuo sam ga jasno a da ga nikad prije nisam naglas izgovorio!


U mom oku
Zamutio se mjesc
I kliznuo mi niz lice



********

Epilog:

Slijedeću večer nije bila tamo.
Nikad je više nisam vidio.


Kraj.

- 16:23 - Vaš komentar je meni dar :) (26) - Štampaj - # - Poplavi imena

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se