DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Blog.hr
Kolektiva.

Pogledaj
Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.
Bob Marley
KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
O religiji
VEKI
NOC U BUREU
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
HOCES KUPIT CIGLU
ETIOPSKO RACUNANJE VREMENA
ANDJEO GABRIEL
CHAT
ASMARA
MACKE
GRANICA
PLICIJA U BUREU
O ZENAMA

Ovo pročitah nekada, negdje, no ne sjecam se više gdje,
sviđa mi se.
Kad rat mine sokole,

Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku

i Tvorca

GLAVNI DOGADJAJI PO HUMANITARNIM PITANJIMA
ETHIOPIA
JANUARY
12 Jan: Aid workers report that violence in the Gambella region of western Ethiopia has forced about 15,000 members of the Anyuak community to flee to neighbouring Sudan. Violence in the region erupted in December when the Anyuak were blamed for an attack on a UN-plated vehicle carrying government officials. Eight people in the vehicle were killed. Reprisals against the alleged attackers saw hundreds of Anyuak homes burned to the ground and dozens killed over a number of days.
19 Jan: The Ethiopian government is criticised for banning the country's sole independent journalists' association and urging its members to appoint a new leadership. The government said it banned the association because it had failed to meet its legal obligation to register, as required by the law.
29 Jan: Médecins Sans Frontičres (MSF) and the Tigray Regional Health Bureau launch the first programme of free anti-retroviral (ARV) drugs for the treatment of HIV/AIDS patients in Ethiopia.
FEBRUARY
2 Feb: Human Rights Watch (HRW) criticises Ethiopia for human rights abuses and condemns foreign donors for failing to help prevent them. In its 2004 World Report, the New York-based group says foreign donors who were pouring about US $1 billion into Ethiopia each year are focused on other issues. Its report cites restrictions on the country's media, attacks on political parties, and serious abuses by the police, including torture and mass arrests. The government denies the claims.
6 Feb: Ethnic violence leaves at least 18 people dead and several hundred homes burnt down in eastern Ethiopia. The Ethiopian Human Rights Council (ERCHO) says fighting had erupted between members of the Somali and Oromo ethnic groups competing for political power in West Harerge. Details of the killings in West Harerge came to light just days after the HRW report.
MARCH
29 Mar: Parliament votes for an independent investigation into reports of violence between different ethnic groups in the western Gambella region. The European Union (EU) expresses concern over "sporadic but persistent" fighting in the region. Earlier, the government had apologised to local ethnic communities for its inadequate response to prevent a massacre in early December that led to the violence.
APRIL
1 Apr: A National Partnership Forum Against HIV/AIDS is launched to coordinate a multi-sectoral response, highlight the government's commitment and bring together a wide range of partners to avoid duplication of efforts.
JULY
2 Jul: UNHCR closes down a camp in eastern Ethiopia where an estimated 250,000 Somali refugees once lived, after the last 719 inhabitants left the settlement to return home to the self-declared autonomous republic of Somaliland.
AUGUST
17 Aug: The government disaster commission warns that the number of Ethiopians in need of food aid has risen to more than 7.6 million as a result of crop failure and lack of pasture following poor rains earlier this year. More than 6.6 million people were already dependent on food aid following a prolonged drought that hit the region in 2002 and 2003. Areas hardest hit by the crop failures include the Southern Nations, Nationalities and Peoples Region, North and South Wollo zones in the Amhara Region and East and West Haraghe zones in the Oromiya region.
OCTOBER
19 Oct: A UN assessment warns of a full-blown humanitarian emergency developing in the Somali Region following a prolonged drought that has caused the deaths of large numbers of livestock, the main source of livelihood in the area. It found that milk was not available or had become too expensive in many of the seven zones visited. Cases of diarrhoeal illnesses were on the rise, water had become extremely scarce and pasture was completely depleted.
NOVEMBER
22 Nov: An emergency polio vaccination campaign is launched amid new fears the disease may have spread from neighbouring Sudan.
22 Nov: A national hand washing campaign is launched targeting rural communities using television and radio, health centres and schools through information sheets in local languages.
24 Nov: American actor Danny Glover visits and criticises the deadly legacy of landmines.
ERITREA
FEBRUARY
16 Feb: The UN reports that internally displaced Eritreans continue to suffer the consequences of war and drought, resulting in inadequate fulfilment of basic needs such as food, water, health care, shelter and education. It says Eritrea has 58,953 IDPs living in and outside camps and unable to return to their places of origin plus about 16,845 rural expellees in the camps and other settlement areas.
MARCH
17 Mar: UN warns that despite a marginal improvement in Eritrea's humanitarian situation, the country still faces very serious problems. Years of sustained drought and the effects of war, it says, have exhausted people's coping mechanisms to the extent that a slight improvement would have no tangible benefits.
APRIL
26 Apr: Rains that normally fall along Eritrea's eastern and coastal areas from November to February are reported to have failed, raising fears of another drought.
MAY
5 May: Reporters Without Frontiers warns that 14 journalists are being held behind bars in Eritrea, making the country the worst in Africa to work in as a journalist. "Nothing has shifted in Eritrea - still Africa's biggest prison for journalists and one of the last countries in the world without an independent, privately owned press," it says. "Pressure from the international community, including the European Union, proved ineffective."
JUNE
21 Jun: Relief agencies report that a harsh drought has led to critical drinking-water shortages in several Eritrean regions, including Anseba, Southern Red Sea and Northern Red Sea. Around 30,000 people are being provided with emergency water by trucking.
JULY
20 Jul: UNICEF reports that hundreds of thousands of children are living in extreme poverty due to prolonged drought, the aftermath of a border conflict with neighbouring Ethiopia and its impact on the country's economy. It says an estimated 425,000 children under 14 years of age are affected, most living in families largely dependent on and headed by women. Malnutrition rates are high, with all regions reporting over 10 percent of children under five experiencing acute malnutrition.
SEPTEMBER
16 Sep: The government rejects a claim by the US Department of State that it violates religious rights and severely restricts freedom of worship for all but four government-sanctioned religions: Orthodox Christians, Muslims, Catholics, and the Evangelical Church of Eritrea. The International Religious Freedom Report for 2004 had said the Eritrean government's "poor respect for religious freedom for minority religious groups" had continued to decline and 200 members of religious groups were reportedly detained.
21 Sep: Ten media watchdogs call on the government to free 17 detained journalists.
NOVEMBER
24 Nov: Relief agencies appeal for nearly $157.2 million to fund humanitarian activities in Eritrea in 2005, saying the country has continued to endure the aftermath of war, five years after the 1998 to 2000 border conflict with Ethiopia. The consequences of war included destroyed homes, mined villages, shattered livelihoods, hunger and malnutrition, the agencies say.

A F R I K A

26.05.2004., srijeda

skorpion

Evo samo jedan skorpion koji mi je bio kucni ljubimac dva dana, Nisam siguran da li zbog temparature u tegli il zbog toga sto nisam znao cime da ga hranim, Macke mu se obradovase vrlo brzo. Inace jedan od dva koje sam vidjeo ovdje od kada sam dosao
Nakon toga sljedi zavrsetak price o vjencanjima, ima se nesto za dodati, sinoc sam gledao kazetu sa vjencanja Tigrinja plemena, tako da ima novosti i o njima

- 21:31 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

24.05.2004., ponedjeljak

kamila

Evo jedna interesantna fotografija, a onda prica o vjencanjima i tim obicajima, Danas sam sam sakupio informacija o tome, interesantno,Fotografija nista al bit ce vjencanja jos.

- 21:40 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

Tornado,svakodnevna pojava

Pjescane oluje su tako ceste
i pravi su problem jer ako
nemas srece, (uglavnom
nemas) onda ti je soba i
sve u njoj pokrivena debelim
slojem prasine. Samo da se
docara sto moze da preleti preko
sobe u hotelu sa tisucu zvjezdica
-Toliko ih se moze vidjeti kroz
rupe na krovu kroz valoviti lim.

- 02:07 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

23.05.2004., nedjelja

Duzan sam indjeru sa eritrejcima

Duzan sam indjeru sa eritrejcima
ovo je na njihovim polozajima
Zao mi je da se sandale ne vide

- 15:33 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

22.05.2004., subota

sandale ponos Eritreje

Sandale, ponos Eritreje i simbol njihove tridesetogodisnje borbe za neovisnost.
SPOMENIK U ASMARI

- 22:10 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

COFFEE CEREMONY

- 21:09 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

20.05.2004., četvrtak

INDJERA

Ovako izgleda Indjera, tradicionalno jelo u Eritrei i Etiopiji o kom sam vec pisao.

- 23:15 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

JOS MALO O ASMARI I LJUDIMA OVDJE

Gradom se moze normalno setati (barem centrom), cak i nocu. Ljudi su uglavnom dobrocudni i posteni. Kriminala ima vrlo malo. Policija je organizirana tako da po cijelom gradu setaju: naruzani ljudi u odorama i najvise mi slice vojsci (kakvoj takvoj), policajci na biciklima (cujem da su oni najveci strah za lokalne ljude), te “starci sa stapovima” ( koji su posebna prica).
Bio sam u prilici da sjedim i pijem soku u nekom restoranu i osjetim da se nesto cudno desava. Okrenem se i vidim kako momak, oko dvadesetipet godina star, lezi na sredini restorana ispruzenih ruka. Nista mi nije bilo jasno, dok nisam vidjeo da starac sa drvenim stapom u ruci jednim pokretom zapovjedi da ovaj, oslanajuci se na ruke i noge bez ustajanja odskakuce van iz restorana. Ne znam zbog kojih grijeha je natjeran da to uradi no ubrzo je momak, poslusno kao psic, iskakutao van na ulicu iz prepunog restorana. To je lokalnim ljudima bila najnormalnija stvar.
Nitko se nije ni okrenuo da vidi sta se desava.
Svugdje moze osjetiti miris ponosa na svoje oslobodjenje od Etiopije.
Predsjednik Issayas Afewerki je ovu drzavu ucinio pravom policijskom drzavom.
Ljudi zive u strahu, i to velikom strahu od svoje vlade. Nacionalna sluzba (vojna obaveza) je na snazi cini mi se oduvjek, a kako sam saznao od 1994 je odredjeno da traje 18 mjeseci, no to ne znaci nista jer kada jednom odes tko zna kada ces se vratiti.
Razgovarao sam sa nekim jadnikom u Assabu koji mi kaze da je iz Asmare i da sluzi vojsku u Assabu vec cetri godine. Inzinjerac je i po potrebi sluzbe je tu dok se ne zavrsi sa gradnjom ogromne bolnice.
Po meni ce potrajati jos najmanje cetri godine da je dovrse a to ovom jadniku znaci jos cetri godine sluzbe.
Zasto bi vlada placala radnike kad ima nacionalnu sluzbu?
Njegov zivot ne lici ni na sto. Vrijeme mu je da misli o normalnom poslu, o zasnivaju obitelji o necem normalnom, al kako. Pitam se sta mu je preostalo? Da sam na njegovom mjestu ja bih vjerojatno davno pokusao preplivati Crveno more i docepati se Saudijske Arabije ( sto je vrlo tesko ako nista zbog ajkula). no tako ima vise sanse da mu se nesto lijepo desi neg' ziveci ovako kako zivi u posljednjih 4 godine.
Inace je iz Asmare i nije bio kuci vec dvije i pol godine. Kako ce ici kada nema novaca za kartu, a kako kaze roditelji su mu stari i bolesni pa tesko mogu da osiguraju hrane i za sebe, Kada bi i mogao da dodje do njih samo bi im bio na teretu, sta jesti? Ovako ima hranu i nesto plate koja mu ne moze biit dovoljan ni za cigareta a ne za nesto drugo. Trazio je da mu donesem meda ako je moguce. Jadnik se trudio da mi opise kako je med dobar, sladak,zdrav, kako to moze dugo da odrzi covjeka sita. Opisi su mu bili takvi da bi covjeku posla voda na usta kada ne bi znao da je jadnik zeljan svega. Dao sam mu 100 nakfi, sto je u stvari nista no za to moze imati dobar rucak u Hotelu, a mislim da mu mjesecna plata nije puno veca. Mislim da je zaplakao, nisam siguran. Otisao je ne okrenuvsi se. Poslje sam ga cesto puta vidjeo na istom mjestu na plazi. Glupo je davati mu novac, no cesto bih mu dao bilo sta. Meda sam ponio od kuce pa sam i to imao. Necu da tu radost ni pokusam opisivati, to nije moguce mojim rijecnikom. Nedostaje mi rijeci da se to opise, vjerujte.
Zene koje imaju dijete ne moraju da sluze vojsku, pa mi se cini da sve zene imaju djecu sa 17 godina, a za oca nije bitno (on bi vjerojatno i onako bio u nacionalnoj sluzbi ko zna koliko vremena,- glavno je naci nacina da se izvuce iz toga pa je obicaj da se rodi djete sa sedamnaesti i to je spas od sluzenja vojske.)
Inace glavni izvor informacija mi je bio "NAS TAXISTA", koji je, kako sam kaze, imao srece da nas je upoznao. Imamo njegov broj telefona i mozemo ga zovnuti u bilo koje doba dana poslje rucka. Ako kaze u 13 00 stia doci ce u 14 00 al' doci ce. Nekada treba samo da mu damo popis stvari koje treba da nam uradi i ne brini se sve je tu sa popisa vrlo brzo. Ako treba da se vozimo bilo gdje nije problem. Cijena taksija je normalna, Moze se reci da je jeftino. Iako posteni kao ljudi za usporedbu cijene voznje od nekih tri km do grada, lokalni ljudi placaju 4-5 za nas 40-50 nakfi. To je jos uvijek razumna cijena.

Trebalo mi je da kupim nesto obuce, jer mi je jedna torba nestala odmah kada sam dosao, Mislim da sam je zaboravio u taksiju kada sam selio iz hotela u stan koji smo iznajmili u Asmari. Kada sam nasem taksisti Germaju rekao da su mi stvari ostale u nekom od taksija digao je pola grada na noge da se nadje taj taksista, no sa zaljenjem je ustvrdio da je to bio neki "los covjek". To je najveca uvreda koja se moze reci nekome ovdje. Ako nekome kazes da nije dobar covjek ocekuj da bi moglo biti i suza. Sve se moze samo im to nemoj reci ( trude se da ne budu losi zaista.)
Tako smo obisli stotine prodavnica da kupim patike i svugdje su mi se smijali kada bih trazio broj 45-46, do 43 se moze razgovarati a sve preko je smjesno. Nema toga.
Uspio sam nakon dosta potrage no te su u stvari broj 48 iako to nema veze ni sa cim. 45 bi bilo sasvim dovoljno, ne znam zasto je na njima broj 48 ne moze biti tocno.
Predlozio mi je da nadjemo nekoga tko ce mi napraviti po narudzbi, kozne sandale ili papuce. Kada sam vidjeo kakva je ta koza i kakvi su modeli odlucio sam da pokusamo, Za cijenu od 350 nakfi sam dobio papuce i sandale od odlicne koze a to bi kod nas bilo bar puta 3 skuplje. Prica je o taxisti a ne o mojim papucama, malo mi mozak luta.

Danas mi je bio naporan dan. Opet VIP osobe da ih vodim po nekim zabitima, i opet iste vrste ljudi od kojih mi je tlak 300 cim ih vidim a ne kada se provede pola dana sa njima. Ovi danasnji ne samo da su mnogo vazne osobe, neg su bili mnogo vaznije osobe od onih od jucer, sto znaci da su mi mnogo vise isli na jetru. Prezivilo se i jos jedan dan manje, to je najbitnije. Samo 19 dana pa cu sletjeti u Split a onda kuci na dva tjedna. Tina i bebaci. Tako se radujem, kao da ih nisam vidjeo cijelu vjecnost,- Kao da i nije bila cijela vjecnost.

- 22:44 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

19.05.2004., srijeda

HRANA

Glup je ovo osjecaj morate priznati, Tipkam dosta dugo i na kraju ne moze da se objavi post. Stvarno glup osjecaj, no bit ce bolje. Pisao sam o hrani. Moram skratiti ovaj put ne moze se dugo veceras sam umoran. Dan je bio prilicito naporan bio, duga patrola, opet 43.7 vidjeno na termometru.
Vodio sam neke VIP na neke polozaje koji su u posljednje vrijeme vrlo aktualni i o kojima se raspravlja na najvecim razinama. To je bilo lagano peglanje sa ljudima sa visokih polozaja koji u stvari glume da nesto rade i da ih nesto interesira a kradu Bogu dane kao i svi ovdje. Nista pametno osim dobrog rucka kod Kenijaca i to me nagnalo da malo pisem o hrani.
Moram skratiti pa cu sam o INDJERI nacionalno jelo, I jednih i drugih. Kako ga opisati. Uzas. Velika palacinka koja je umjesto vodom zakuvana octom. Umjesto da se pece kao da se ostavila na suncu nekoilko dana ili bar sati da se dobije jos bljutaviji i kiseliji okus.
Inace probao sam iz radoznalosti jednom, i to je bila greska jer me nitko nije tjerao, Drugi put sam morao da probam, Dosli smo kod nekih Eritrejaca na polozaje i ( odatle ova fotografija). Kao da si dosao kod nekoga na Bozic i neces da probas sarmu, il nesto slicno.
Pokusao sam, kao doruckovao taman, Kiselina me muci, Vadio GASTAL iz dzepa da ih tako uvjerim da nije to bas pravi momenat za mene, No morao sam da otkinem komadic (kao kocka secera) i umalo nisam ispovracao sve po njihovim prljavim rukama koje su sa takvim zanosom kidale ovo tjesto umacuci ga u neki ogavni saft i nosile ustima koja su se smjekala cekajuci da im se klimne glavom i kaze kako je ukusno. Mislim nisam bas od onih koje je lako zgaditi zaista nisam, no ovo je bilo stvarno jedan od tezih momenata ovdje.
Pogledajte samo footgrafiju sta se jelo i bit ce vam jasnije.
Imam jos jednu fotografiju kada sam nakon toga morao ponoviti sa Etiopljanima cijelu pricu sa INDJIROM i nadam se da ce te obje vidjeti.
NASTAVAK O HRANI SUTRA
Nik hvala za Blog stranicu, Blog je prava stvari. Donjeo mi je toliko ugodne promjene da sam postao ovisan. Ljudi volio bih da sam u stanju naci rijeci da opisem sve ovo ovdje no znam da nisam, no kako vidim ima vas sto im je i ovo dovoljno pa cu nastaviti vjerojatno. Ljudi pogledajte blog Nikola siguran sam da ce Nik srediti da bude za svakog po nesto interesantno.

- 22:51 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

18.05.2004., utorak

NE VOLIM OVE TELEFONE

Ovo mi se vec svidja, sve ide dosta brze i lakse sa ovom stranicom, Sada sam zadovoljan sa blogom,
Ipak nisam u najboljem raspolozenju, Cijeli dan ne mogu dobiti kuci. Telefoni jednostavno zakazu po nekoliko dana i nemoguce je dobiti kuci, a onda to tako ide, imam jos vecu zelju da se cujem sa Tinom i bebacima. Danas je vec ne znam koji dan da se nismo culi, Blizi se moj odmor a radi toga i vrijeme sve sporije prolazi. Danas sam sluzbujuci i to je isto tako razlog vise da dan traje bar 50 sati. Kada se ode u patrolu ubije se dan i promjeni okruzenje, ovako sjedis cijeli dan i ubija cekanje da se nesto desi, da padne noc i da promjenis datum da kazes jedan dan manje. Ne moze se reci da nam nesto nedostaje. Sve je puno bolje od onog sto sam zamisljao jer sam bio spreman da se nece imati nista ni jesti ni piti. Dosao sam ovamo sa preko pedesetak kilograma raznih konzervi i hrane, izmedju ostalog.
Sve bi bilo dobro da se nije najdrazih koji se ostave 4200 km daleko od ovog mjesta. Kako ih ne bih pozelio, najljepsi su na svijetu i voli ih se najvise. Najvise

- 19:24 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

Hvala za ovaj program za skidanje fotografija

Moram ti se zahvaliti za ovaj program koji je odlican i preporuciti ga svima i preporuciti tvoj blog svima Odlican je osobito ono o Hajduku cestitke nama Hajdukovcima
Jesus Quintana Evo za sve koji imaju probleme sa fotografijama za blog http://meesoft.logicnet.dk

- 18:50 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

UOBICAJENA SLIKA

AFAR djeca su svugdje pored ceste i sto god dobiju zadovoljni su, no ipak je voda najbitnija i cini mi se najdraza im je. Posebna prica o tome ce bit kasnije

- 18:48 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

OBITELJ AFAR

Afari su pleme koje je najbrojnije u ovom kraju, Ovo je danasnja fotografija, bili su tako sretni dobivsi nekoliko paketa corn flakes a

- 18:46 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

PLAZA ASSAB

OVDJE SE KUPAMO

- 18:01 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

FOTOGRAFIJE PO MOGUCNOSTI

DJECA

- 17:59 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

ASMARA GLAVNI GRAD ERITREJE

ASMARA

Prije rata je imala oko 400.000 st. Zgrade su uglanom ne vise od 4-5 katova,
prevladavaju niske kuce i trenutno ima svega oko 150-200.000 stanovnika (procijenjeno, ne zna se tocna brojka).
Glavne ulice su dosta siroke, sa drvoredima palmi sa strane.. Kao i kod nas, jasno se razlikuje centar grada od periferije. Centar grada (glavnu ulica) izgleda otprilike kao najnormalnija ulica u bilo kom europskom gradu recimo osamdesetih godina. Inace, zlatno doba ovog grada, kad je vjerojatno sjajio,vjerojatno je bilo krajem tridesetih godina proslog stoljeca, za vrijeme Italijanske okupacije. Iz tog vremena potjece vecina kuca u centru, a i vecina fasada i cesta je zadnji put tada napravljeno (obnovljeno). Promet i vozila su posebna prica. To je mjesavina svega i svacega, od starih fiata 1300 i slicnih olupanih modela, pa do relativno novih japanskih automobila, uglavnom toyota. Ipak, u prosjeku vozni park je bolji nego sto bi to covijek ocekivao s obzirom na stanje u zemlji. Uprkos dvije trake u svakom smjeru (u vecini glavnih ulica), voze sredinom ceste. Ako zelis preteci auto ispred sebe moras mu trubiti, i onda se mozda makne, malo, polako. Cesto uopce ne reagira, pa moras skrenuti na traku iz suprotnog smjera. Zmigavci se upotrebljavaju samo povremeno, i uglavnom se daju krivi. Retrovizori ovdje gotovo i ne trebaju, nitko ih ne upotrebljava. Zato je apsolutno najkorisniji i najbitniji dio opreme auta sirena - toliko nisam u zivotu trubio koliko ovdje u nekoliko dana, a ja sam jos i umjeren. Ovdje je to uobicajeno i preporucljivo, svi trube jedni drugima, pjesacima i stoci (kojekakvim domacim zivotinjama koje se niotkuda pojavljuju na cesti). Dobra stvar u svemu tome (i sreca za njih) je to sto jako sporo voze, uglavnom do 50 km/h (mi bi po tim cestama vozili 100), pa nema sudara i gazenja. Javni prijevoz je africki stereotip - 200 ljudi se ukrca u stari bus koji stenje, dimi, ali ne crkava. Ima i novih autobusa koji se trenutn pustaju u promet i vjerojatno ce slika po ulicama biti drugacija.
Asmara je inace relativno dobro opskrbljena, mislim da se moze kupiti vecina bitnih stvari kao i kod nas, samo je izbor malo manji. Pokraj centra postoji splet uskih ulicica prepunih privatnih trgovina i razlicitih radnji.
Nevjerojatno je kako su nakrcate kojekakvom robom. Sve u svemu, raj za zene cini mi se, a najvise sam se iznenadio cipelama one su prilicno kvalitetne (imam osijecaj da su u prosijeku kvalitetnije od onoga sto se nudi kod nas), iznenadujuce moderne i smijesno jeftine. Cijene su vecinom od 300 do 600 nakfi (sto je za ovdasnje ljude puno - prosjecna placa je ispod 1000 nakfi), podijeli to sa priblizno 3,2 i dobit ces cijenu u kunama il sa 10 i to je u KM ovima. Sa odijecom je situacija slicna, osim sto je ponuda nesto manje ekskluzivna.
Klima je jako dobra, nije prevruce zbog visine (2450 m). Danju su prosjecne temp od 25 (hladnije doba godine), do 30st. C (toplije doba godine) preko podneva. Cim sunce zade, temperatura brzo padne za desetak stupnjeva. Nocu moze biti cak i prohladno. Glavni problem za mene je bilo to st ose uzasno tesko disalo na toj nadmorskoj visini. Zapovjednistvo UNMEE je u “Green Building” ,a nasi odjeli ( UNMO) su na 6 katu. Kada se popenje gore i proseta do krova (gdje je mjesto za pusenje), potrebno je deset minuta da se dodje do daha ako se imalo brze penje uz stepenice samo taj jedan kat. Normalno u zgradi ima lift i mislim da bi bilo zaista nemoguce raditi u toj zgradi da nema lifta. Kisika nedostaje ako se samo malo glasnije pokusava pricati a ne nesto brze prosetati ili potrcati.

MISLIM DA JE DOVOLJNO ZA OVAJ PUT BOJIM SE DA NE POSTANEM DOSADAN

- 17:50 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

U NOCI PUNOG MJESECA

Poslusajte ovu pricu.
Sjedim ispred naseg kontejnera i nesto sa Amerom razglabam o situaciji ovdje (nase relacije sa etiopljanskom vojskom su malo u krizi al teska prica nije bas za ove stranice)
Uglavnom, prosla polnoc razgovaramo o tema koja i nije bas vesela.
Odjednom, trci malezijac k'o bez duse. Izgubljenog pogleda u strahu pita; "Je ste li culi ono, je ste li culi ono,- Sta je ono bilo?" Pojma nemamo nista nismo culi. Pravimo sale sa njim da je lose sanjao da se treba malo umiti. On ponavlja Anouncment, Anouncment that was Anouncment " Gledamo ga izgubljeno i pitamo se sta mu se desava, je su li to ruzni snovi il sto li vec.
Dotrcava i nas Berhani, ( lokalni covjek koji radi za nas sitne poslove) i kaze da se mora upaliti svjetlo na crkvi. ( Do crkve u blizini zbog Uskrsa smo razvukli kabal za struju . UN pravila no odobravaju no normalno da smo im dali malo svjetla. Nakon toga nismo htjeli maknuti taj kabal pa onako sa vremena na vrijeme tko se kada sjeti (uglavnom ja) prikopca ih na struju nekoliko sati po noci da malo osvjetli crkvu. Crkva ne izgleda tako lose, u stvari najljepsi je objekat u cijelom selu.
U glavnom dotrca on i upali svjetlo.
Napokon i mi cusmo u stvari da netko hoda po glavnoj cesti stotinjak metara od nas i prica nesto preko megafona. Zaista cudno.
Pitamo naseg Berhanija sta se desava, kaze on "Bog je veoma ljut na nas, nikad do sada nije bio tako ljut. Muslim pray, orthodox pray, no sleep all night. Bog je ljut ". A da vidte te face nije normalno, nikada ga nisam vidio tako izbezumljenog, mi se samo zgledavamo. On opet istu pricu. Uspjevamo ga malo smiriti i pitamo sta ovo govore preko razglasa no on opet isto. Napokon smo shvatili da upravo to i govore preko razglasa.
Nakon deset minuta malo se smirio i zove nas da vidimo mjesec. Pomrcina mjeseca.
Vise od pola mjesece je mracno i nekako se crveni ta druga pola da je bilo zaista lijepo pogledati mjesec no nisam uspio napravitit dobru fotografiju Zao mi je. Mislim lijepo za vidjeti, nebo puno zvijezda i takav mjesec. To je bio razlog za uzbunu da se neko sa megafonom seta i da budi cijelo selo da se svi mole Bogu jer je ljut kao nikada do sada. Svi u selu trebaju da vide mjesec da shvate koliko je Bog ljut na nas.
Boze moj, znao sam da su stvarno zaostali no ovo je bilo previse. Kada se samo sjetim sa kim se ima posla. Ovo je k'o u filmovima.
Razmisljao sam je li sada i onaj pukovnik, (Muhamed) sa kojim smo danas pregovarali vrlo mukotrpno, klanja jer je Alah ljut na njega.
Kako mi se inace razbio san jer sam kasno pio kavu obucem trenerku, uzmem krunicu i odem da izmolim krunicu ispred crkve. Tako mi je godilo. Vecer ugodna, proljetnja.

- 10:41 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

ZENE I NOCNI ZIVOT {moje vidjenje}

Asmara je metropola sa skoro 200.000 ljudi u kojoj mozete naci skoro sve sto bi se moglo naci u bilo kojoj europskoj.
Vrlo lako se moze izgubiti osjecaj da ste u Africi.
Obuca je prvo sto me ugodno iznanadilo. Odjeca- Garantiram da bi oni kojima je stalo da nadju tocno odredjeni odjevni predmet mogli zadovoljiti sebe. Nisam od onih koji nesto pate za markama, i koji uziva u kupovini za sebe, no sigurno bi se i mnogo probirljiviji od mene mogu obuci od glave do pete i zadovoljno prosetati bilo kuda po svijetu. Vjerojatno utjecaj Italije, koji ne samo da se osjeca nego i vidi na svakom koraku, ucinio je da i zene imaju smisla za lijepo se obuci.
Kako je vecina stanovnistva Tigrinja plemena setajuci ulicama Asmare zaista se moze vidjeti mnogo lijepih zena. Od vjere je najzastupljeniji islam, ali u samoj Asmari je vise krscana (vecinom kopti - pravoslavci, nesto manje katolici) nego muslimana. Vjera ovdje ne igra preveliku ulogu, bar ne u gradu. Sto se toga tice vrlo su tolerantni pa se moze vidjeti svega, od dimija, bezlicnih odijela pa do prilicno dobro obucenih mladih zena koje bi mogao trenutno prebaciti u Zagreb i ne bi ni malo odudarale, naprotiv. Crte lica su im pravilne. Bez onih velikih usana, sirokih noseva i slicno na sto nas asociraju crnci iz Afrike. Boja koze je boja svjetlije cokolade i cini ove zene zaista lijepima.Osobito kada su obucene u neke boje koje odgovaraju takvom tenu.
Ipak kada bi se izbacio neki prosjek i ne bi bio toliko na strani ljepotica u odnosu na one prosjecno lijepe zene, ovo je realno. Svugdje na svijetu ima lijepih zena, ne bih rekao da su Eritrejke najljepse na svijetu, lijepe jesu, no slozo bih se sa Francuzima iz komentara o zenama.
Ovo o zenama podjoh pisati radi nocnog zivota u Asmari, a sto je s tim?
Green Pub je nocni klub u Interkontinental hotelu gdje sam mogao vidjeti kakav je nocni zivot. Aiba je bila u fazi renovranja i cujem da je otvorena nekada u ova dva mjeseca koliko nisam bio u Asmari, ( savjetovan sam od naseg taxiste da to nije mjesto za mene, kaze lokalna mafija a tko ce njima znati) Shamrok, takodjer cuveni nocni klub u koji nisam jos usao, Varsa i jos neki lokali su mjesta gdje se moze ostati do kasni nocni sati.
Dakle moja skromna iskustva iz Green Puba.
Mjesto odlicno uredjeno kao i sve u Hotelu Interkontinental. Zene su tema. Puno zena. Dosle poslom. Dosle su uglavnom poslom i dobro ih ide. Siguran sam da su uspjesne. Najstariji zanat na svijetu je i ovdje dobro placen posao pa se za noc vjerojatno moze zaraditi plata prosjecnog casnika Eritrejske vojske. Mjesec je dugacak pa se tako vjerojatno ima novaca za gardarobu koja je opet u skladu za poslom, u vecini slucajeva. One koje su obucene malo drugacije vjerojatno se tek uvode u posao no i njih je puno, tako da najstariji zanat ima perpektivu da se dugo zadrzi ovdje osobito dok je UN-a. Sve u svemu zalosno kada se malo razmisli o tome. Opet kazem lijepe zene, koje bi vjerojatno da im se pruzi prilika lagano mogle prosetati svim modnim pistama svijeta, setaju Green Pubom. Namirisane vjerojatno istim parfemima kao i one u Amsterdamu, Minhenu, Rumniji, Estoniji i dalekom Istoku. Siguran sam da su im parfemi koje koriste isti svugdje, no ovih mi je zao, treci svijet je ipak treci svijet. Mogucnosti je manje. Dakle za sve one koji su vidjeli slicna mjesta po raznim krajevima svijeta, nista nepoznata slika. Za one koji to nisu, vjerojatno ne propustaju nista. Prije ili kasnije osjetio bi se jad nad sudbinama ovih zena. Ako ne na prvi tren, za sat, dva, godinu onda pred kraj zivota siguran sam, no svatko tko ima i malo ljudskog osjetit ce jad. Ako ste mislili da toga ovdje nema i da je to nesto strano prevarili ste se. Kako i ne bi bilo takvih zivota kada je ovdje vise od 4000 vojnika, koji zaradjuju dnevno kao oni mjesecno( recimo da je tu negdje), a velika vecina ih je kao pusteni sa lanca, mozda i prvi put u svom zivotu presla granice svoje drzave koja ima drugacije obicaje. Da ne kazem da se zena i ne vidi skoro cijeli zivot u prigodi u kakvoj se moze vidjeti u Nocnim klubovima Asmare. Sto bi ste ocekivali? Lijepe zene, bez posla, u strahu da budu pokupljene u “vojsku”, zaradjuju za zivot da bi prehranile sebe i obitelj jer uglavno su to majke koje su rodile dijete da bi se spasile od vojne obaveze.
Sve u svemu zalosno no kome je ovakav zivot interesantan, a svakavih nas ima u Asmari ce moci vidjeti ovakve prizore.

- 10:38 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Pokusaj za koju fotografiju

Ljudi prodje nesto teksta evo pokusaj za koju fotografiju,

- 09:53 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

moje selo

Ne ide i gotovo ne moze se nista raditi na ovoj stranici
Ovo je stoti pokusaj da nesto novoga ubacim i nemam nade da ce proci no eto pokusat cu pa ako ode ode.
Moje selo i moj teem site
TEAM SITE BURE
Smjesten je na rubu sela, pokraj crkve. Sastoji se 3 klimatizirana kontejnera ( kuhinja – blagavaona, skladiste i operativna soba), tu su jos i agregati, rezervar za vodu, velika satelitska antena na prikolici (sve ide preko nje), jos jedan kontejner s tusem i wc-om i jos svasta. Spavamo u nekoj vrsti “hotela” odmah do TS-a. To je malo veca koliba napravljena od drveta i valovitog lima. Svatko ima svoju sobu, otprilike 2x3m, Pod je betoniran, ali zato ima 1000 rupa i rupica na sve strane. Ovdje cesto puse vjetar koji nosi dosta pjeska i prasine, i to je nesto na sto se moras naviknuti, borba s njom je unaprijed izgubljena. Nema komaraca, kada nije kisna sezona ( objasnjenje je ne mogu opstati od temparatura) nisam vidio ni nesto narocito puno drugih kukaca, ali ipak mi ne pada na pamet spavati bez mreze za komarce. Bez nje uopce ne bih mogao zaspati, od straha da se ne probudim u mraku s necim sto gmize po meni.
Na TS-u nas je trenutno 9. Amerikanac, Nigerija, Malezijac, Indijac, Urugvajac, Rumun,Tunizanin, Hrvat . Ustajemo oko 7, higijena, kava, pa u patrole. Obicno su dvije dnevno, ponekad tri. Patrole su u ovom podrucju dosta kratke, uglavnom je sve u krugu od 30 km. Vecinom je sve gotovo do 13 ili 14 sati. Ima nesto papirologije, svatko je zaduzen za nesto. Mene je dopao operativni dio. Jednom tjedno si Duty officer, sjedis u kontejneru, na vezi si i imas nesto izvjesca za poslati kad se sve patrole vrate. Rucak nam sprema Marija, lokalna cura, placamo je 100 dolara mjesecno. Fenomenalno kuha, imas uvijek 5-6 vrsta kojekakvih jela. Sva su odlicna, tesko ih je opisati. Ona i pere prljavu robu, uredno je i slozi. Stvarno, zena radi kao (rijetko koji) crnac.
Okolica se sastoji od nekoliko tipova tla, cesto je granica izmedu jedne i druge vrste kao nozem odrezana. Od klasicnog zutog pustinjskog pijeska, pa do gotovo crnog, rupicastog, hrapavog vulkanskog kamenja. Ima dosta deva, zive slobodno u pustinji. Prvi dan, u dolasku, naletjeli smo na hijenu. Na TS-u sve vrvi od macaka, ima ih preko 15. To je dobro, jer tamane glodavce i skorpione koji su ovdje velicine dlana.
Ovih dana je preko podneva (vrhunac je oko 14 sat) do 45 st C. Dobro je sto gotovo stalno puse vjetar, pa se to lakse podnosi. Nocu je dobro, negdje iza 22 sata temperatura naglo padne. Mislim da tijekom noci nije vise od 25 st C. Cudno, ali tih 45 st C preko dana uopce nije strasno kako sam to zamisljao – mislio sam da cu biti mokar od glave do pete. Osjecas da iz tebe isparava, ali suh zrak i vjetar te odmah suse.
Sto jos reci? Ne znam, trnutno nemam bas previse inspiracije. Ovdje ti sve zacas postane nekako normalno, kao da si tu godinama. Masu toga sam propustio spomenuti, ali sad se ne mogu sjetiti. Neka ostane za nastavak. :)

- 09:39 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

14.05.2004., petak

A S M A R A

LOKALNA DJECA

- 22:09 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

Stanovnistvo Eritreje

Pregled stanovnistva Eritreje

- 21:22 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

Moji dojmovi o Eritreji:

16.02.2004. sam doletio u Asmaru ( Eritreja) i od tog trenutka sam vidio da je sve ovo nesto totalno drugacije od zivota u Europi. Afrika je zaista nesto drugo.
Unatoc toga imam neki tako stran osjecaj koji se i neda bas opisati. Osjecam se kao da sam sve ovo vidjeo nekada ranije. Mnogo toga cudnog se moze vidjeti i samo u prvi momenat kada se registriraju, te stvari su zaista cudne, a onda mi se to tak brzo ucini kao nesto normalno, nesto sto me i ne cudi toliko iako ne bi trebalo biti drugacije. Razmisljao sam o ovom osjecaju i drago mi je sto je to sve tako, izgleda mi kao da se sve ovo samo sanja i mozda mi je zbog toga ovaj osjecaj toliko drag. Sve sto se zamisljalo i cega se pribojavalo jednostavno je negdje u drugom dijelu mozga a jedini osjecaj koji imam je da se sve ovo sanja i taj san ce da prodje kao svaki san koji traje trenutak i onda cu opet biti sa mojom Tinom i mojim bebacim.
Doletjeli smo oko na aerodrom u Asmaru oko pola noci.
Nakon tako dugackog leta ( iz Frankfurta smo poletjeli oko 13 00 sati, a napravili smo pauzu samo u JEDAH u Saudiskoj Arabiji na oko sat vremena da se opskrbimo sa gorivom) sam jedva docekao da se moze zapaliti cigareta no pitao sam UNMO-a ( Juzno Afrikanac )koji nas je docekao da li se smije pusiti tu dok smo cekali vize.
To pitanje mu je bilo smijesno i objasnio je da nisam dosao nigdje drugo neg u Asmaru a ko o tome vodi racuna ovdje. Uskoro mi je bilo jasno sta to znaci. Nakon druge cigarete su napokon uzeli nase putovnice da nam izdaju vize za boravak u zemlji. Sletio je avion iz koga je izasla skupina od 50 tak ljudi. Zene su bile prekrivenih lica, a muskarci ( uglavnom starci) su imali iste haljine i dugacke drvene stapove sa nekim sveznjevima na njima, (vjerojatno odjeca ili hrana). Svi su bili bosi. Kao pingvini su se poredali ispred salterea na drugom dijelu cekaone i polegli na pod. Polovica njih je onako sklupcana zaspala nevjerojatno brzino, dok su ostali jednostavno sjedili i gledali u prazno te pili vodu iz nekih posuda koje su najvise licile na termos boce od nekoliko litara, ( sve su bile jednake velicine i izgleda). Zlatna boja je bila tako sjajna da nije nicim mogla pokazati da nisu napravljene od pravoga zlata, al je cjelokupni dojam o tim ljudima bio takav da sam odmah shvatio da nije moguce da je to stvarno zlato.(Tezile bi sigurno nekoliko kg.) Bose noge tih ljudi su se na prvi pogled cinile kao obuca jer je boja tih tabana i okorjela koza izgledala tako neprirodno da je vise nalikovala na drvo koje se isusili i ispucalo. Tko zna kuda su sve ta bosa stopala u svome vijeku isla.
Vjerojatno najstariji od svih tih staraca, iz lezeceg polozaja u kom je bio, naslonio je glavu na zid uzdignuvsi se malo, i poceo iskasljavati i pljuvati na pod tako zestoko da sam pomislio da ce umrijeti i da ne moze doci do daha. Nitko oko njega se nije obazirao, a taj prizor je zaista bio odvratan. Ispljunuo je desetak puta i jednostavno se zavalio natrag na isto mjesto na podu sa koga se uspravio i vjerojatno je nakon kraceg vremena sve to sto je ispljuvao obrisao svojim haljinama. Tada sam shvatio da je moje pitanje da li se smije pusiti na aerodromu bilo zaista smjesno Kasalj je bio takav da su male sanse da je taj isti starac jos uvijek ziv, no nitko nije obracao paznju sta se sa njim desava.
Jedan od beduina je pokusao izaci vani na pistu odakle su dosli, no ustavsi iz invaldiskih kolica parkiranih pored vrata, nekakav vojnik u prljavoj jakni maskirnih boja i farmericama zamahnuvsi drvenim stapom otjerao jadnog starca od tih vrata.
Konacno dobismo putovnice, potrajalo je vise od pola sata. Dobili smo vize, a sada se mozemo preseliti na drugi salter i cekati novih pola sat da prodjemo tu kontrolu. Napokon smo prosli i tu kontrolu, no to nije bio kraj jer smo morali pokazati svoju putvnicu jos nekom vojniku na sljedecem prolazu i kada smo se dokopali svojih stvari samo jos jedan provjera i bili smo gotovi. Nemam pojma koliko je sve to trajalo, al sigurno smo tek nakon dva sata cekanja dosli do hotela u kome smo prenocili. Hotel je bio solidan, Ala Scalla Hotel u blizini zapovjednistva UNMEE. “ Green Building.”

- 21:08 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

12.05.2004., srijeda

Nisam zadovoljan

- 11:47 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Nisam bas zadovoljan ovim fotografijama izgledaju vise nego jadno ovako smanjene, al evo jos jedan pokusaj Jos nekoliko fotografija kako sam i obecao pa ce mo vidjeti kako ce mo dalje.

- 11:42 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Evo fotografija

- 11:25 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Danas

Sati je 10 39,- Temparatura 42.6.

Kako bi moglo biti. Prije desetak minuta gledam kako se djeca bezbrizno igraju nogometa sa necim sto je slicno nogometnoj lopti, no ne znam od cega je uopce napravljena. Mislim da na tom njihovom igralistu ima + 80 ako nema vise. Oni sretni i zadovoljni.
I ja sam bio zadovoljan jer sam pio svoju drugu jutarnju kavu u hladovini.

Za sada samo jos nekoliko fotografija sela u kome sa vec duze vrijeme.
Zamislite da spavate u ovakvim kucama no ne zaboravite temparaturu.
Mjesto se zove Bure, sto na Tigrinja jeziku koji nije sluzbeni jezik ne znaci nista, odnosno znaci Nista.
Dok na Amhariku koji se inace koristi kao sluzbeni jezik u Etiopiji Bure takodjer znaci isto tako Nista.
Sad me interesira kako u stvari izgleda ovaj blog pa sam nestrpljiv da vidim i nastavak sljedi.

- 10:38 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

COFFEE CEREMONY

- 10:38 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Sljedeći mjesec >>

	svibanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Svibanj 2013 (11)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (2)
Veljača 2005 (18)
Siječanj 2005 (13)
Prosinac 2004 (15)
Studeni 2004 (18)
Listopad 2004 (21)
Rujan 2004 (21)
Kolovoz 2004 (29)
Srpanj 2004 (31)
Lipanj 2004 (11)
Svibanj 2004 (28)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cini zabavno.
Cesto pitanja odakle me ovdje, pa evo odgovor za one sto nisu pratili od pocetka. UN PROMATRAC
SADA SAM NAKON ODRADJENE MISIJE PONOVNO KUCI NO NASTAVLJAM SA OVIM BLOGOM JER SAM JOS UVIJEK ZAINTERESIRAN ZA SUDBINU TIH LJUDI PA CU PONEKU INFORMACIJU SA TOG DIJELA SVIJETA PODJELITI SA VAMA KOJIMA JE INTERESANTNO DA PROSETATE OVIM BLOGOM.
NA PITANJA I KOMENTARE POKUSAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INACE SU TO I GLAVNE TEME POSTOVA

KOLEKTIVA.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.