danas sam bila na profesionalnoj orijentaciji i na temelju testova koje sam riješavala mi je došlo da bi mi najviše pasala ekonomija ili rad s djecom u vrtiću kao odgajateljica ili rad s djecom koja imaju poteškoča u ponašanju.
a ionako planiram ići ili na menadžment u Opatiju ili kao odgajateljica u vrticu ali neznam jos gdje. tako da mi je drago što je to ispalo ali opet moram jaako dobro razmislit gdje ću od ta dva faxa jer oba dva imaju svoje pluseve i minuseve.



psihologica mi je rekla da na temelju odgovora je na grafovima ispalo da imam neki problem koji me muči jako, koji traje već dugo i ne riješava se baš.. moglo bi se reći..... ali tješim se da će biti sve okej, nema mi druge nego tako misliti..



moj jako dobar prijatelj. ne želim da počne osjećati nešto više prema meni.. ne kažem da osjeća jer ja znam da to nije tako makar svi tvrde suprotno. ali niti ne želim da počne biti istina. ne mogu i ne smijem dopuštati iste greške. opekla sam se dovoljno sa Ž. i zato mi smeta, bas mi jako smeta kada zajebavaju mene i ovog frenda za nešto što nije tako.
jer još uvijek imam rane koje svaki put iznova zabole.



ova država. Ogromna nezaposlenost. Ljudi koji obave svoj rad i onda im se to ne plati po par mjeseci ili uopće (u slučaju da ste obrtnik). Šta oni misle, od čega će živjeti njihove obitelji? od sunca? od zraka? Sve me to taako ljuti. Uvjek mislimo da se dešava nekom drugom ali to je taako blizu nas. Neznam di ćemo završit ako se takvo stanje nastavi.