T.S.Gjergja

petak, 31.08.2012.

Kupujmo hrvatsko

U ponedjeljak započinje nova školska godina. Od kad pamtim nikad nije počinjala ovako «tiho» i nezapaženo. Ranijih godina odvijao se pravi reklamni udar na roditelje i djecu. Ponude su pljuštale sa svih strana. Od knjiga, anatomskih torbi, odjeće, asesoara i ostalog što će vašem djetetu omogućiti uspješan početak školske godine. Valjda i nastavak. U ponudi su bili i priručnici za uspješno svladanje gradiva, propagandne poruke agencija i školica za unapređenje i dodatna znanja. Za one koji žele citius, altius, fortius tu su i tečajevi jezika, sportski klubovi, pripreme za maturu i prijemne ispite koji, poput vidovita Milana, nude brza rješenja do sigurna uspjeha. Upravo ovaj period bilo bi vrijeme kada bi se uspostavljao neophodni balans politike i školskih sindikata kako se ne bi dogodio štrajk i djeca ostala bez prevažnih nekoliko prvih dana škole. Sve za našu djecu.

Bilo je posve razumljivo da je roditelj bio siguran da ako djetetu gurne propisane udžbenike u novu torbu, odjene preporučenu opravicu i sve to garnira mašnom u kosi ono biti uspješno i da će savladati sve školske izazove. Otprilike, eto sad imaš sve i samo uči. I bit će sve u redu. U tom predškolskom periodu dijete je bilo u centru. Naravno da se rugam. Svatko od aktera u školarcu je prepoznao svog potencijalnog konzumenta, danas-sutra glasača ili medija putem kojeg će ostvariti svoj cilj. Kad bi ih tako «naoružane» do zuba knjigama, tečajevima, brojevima telefona vrhunskih trenera poslali u velike škole zaboravili bi na njih na neko vrijeme.

I onda bi počelo odašiljanje oksimoronskih poruka Mudrih budala tom bogatstvu koje jedna država ima – djeci i mladima.
I kakve smo to poruke slali mladima o važnosti školovanja. Samo neke od poruka bile su da važno je biti lijep i mršav. Jako mršav. Jer ćeš tako biti uspješnija manekenka koja će se za tili čas smiješiti s jumbo plakata. Kad si već manekenka važno je «upecati» uspješna sportaša. Taj opet uspješni sportaš, koji nije stigao završiti ikakvu školu, jer je profesionalac, zarađuje basnoslovne cifre. Dakle, važno je baviti se sportom isključivo kao profesionalac, amateri su...tek amateri. Vrlo je važno imati dobre noge i što kraću suknju za biti popularna pjevačica, kakav ti je instrument u grlu manje je bitno, dakle, važno je loše pjevati da bi se prodavao u milijunskim nakladama zahvaljujući dobrim vezama i uspješnim lobijima. Dovoljno je baratanje pučkoškolskim znanjem matematike da bi bio uspješan privrednik i da bi mogao uprihodovati cijele tvornice, hotele, da bi postao monopolist. A, ako su ti ambicije veće možeš s nekoliko razreda osnovne škole priskrbiti i mjesto uglednika u društvu. Oni drugi koji su eto što su učili pa došli do nekih uspjeha bili su rezervirani za tzv. kasne i rubne termine medijske promocije, o njima se pričalo kao o endemskim uzorcima.

Te su nam poruke djeci slali oni najglasniji. Kad nemaš argumenata moraš vikati. S druge strane, ruku na srce, svi su ih puštali da viču. Čak i oni koji bi zbog svoje pameti, ugleda ili prirode posla morali govoriti. Tako da je odgovornost podijeljena. Jednako su krivi i oni koji su izvikivali poruke kao i oni koji su ih puštali da viču. Dok su jedni unisono vikali, drugi su unisono šutjeli. Sa ili bez ruke na srcu.

I, onda misliš, ajde dobro bio je rat, pa tranzicija, pa smo iz opanaka u štikle uskočili, pa smo se polakomili za novcem, pa smo se zaigrali s tom Hrvatskom kao s novom igračkom. Ali eto, došli smo do točke kad više nema igre. Život nas je u toj trci na kratke staze sustigao i sad smo tu gdje jesmo.
Kako je rat izvrsno vrijeme za preokret u ekonomiji tako bi i kriza trebala biti pravo vrijeme za kolektivni zaokret ka «pravim vrijednostima». Jesmo li išta naučili iz povijesti, te učiteljice života?
Ove godine manje se nude «moderne» školske torbe, špange ili štikle i prežvakane poruke. Ove se godine nudi nešto «sasvim drugačije».

- Ministar Jovanović im nudi zdravstveni odgoj. O drugim vrstama odgoja ni riječi. U paketu sa zdravstvenim odgojem javno se prozivaju i računovođe u školama da ne znaju računati. Svi, koliko god ih ima. Kaže Ministar da su loše obračunali plaće prosvjetarima za mjesec srpanj. Ne možeš vjerovat da su baš svi radnici u računovodstvima tako nesposobni. Ili je možda problem u srpnju kao takvom?!
- Nudi im se slika gdje u glavnom gradu njihove države odrasli role modeli nisu u stanju riješiti problem smeća. Bazična stvar kao smeće koje se nakuplja i guši ne samo okolno stanovištvo nego se proteže sve do gradskih skupština gdje padaju riječi kojih nema niti u jednom udžbeniku bilo kojeg odgoja. Već dobrano u 21. stoljeću ljudima se isplaćuju tzv. ekološke rente. S pravom se oni bistriji pitaju ne bi li svi trebali dobiti neku vrstu rente, onu na bahatluk npr.
- Premijer se razbacuje svojim ateističko-agnostičkim parolama a u isto vrijeme zaziva Boga kad god se dogodi neki problem u državi. Zadnje ga je zazvao zbog suše u Slavoniji. Premijeru, sve oči su uprte u Vas. Hoćemo li razvijati sustav navodnjavanja ili ćemo plesati ples kiše?
- Tri ministra u Vladi nude im različite, uglavnom šamanske prognoze o trenutku kada će se izaći iz krize. Mrsić nudi veljaču, Grčić nudi sredinu sljedeće godine, a Linić kaže da će se kriza produbiti i trajati još dugo. I, nije toliko ni važno kad će ta kriza prestati nego nije posve jasno koji su to parametri korišteni u izračunu tako da sve što ti ostaje je uloviti se tog opijuma za narod, sklopiti ruke i moliti za bolje sutra. Sreća pa imaju, ako hoće, vjeronaučni odgoj u školama.
- Nude im podjelu Hrvatske na dvije regije. Apsolutno prirodno da napaćena i osiromašena Slavonija bude bok uz bok bogatijoj sjeverozapadnoj braći. Osovina Pusić-Grčić tvrdi da to nema nikakve veze, Slavonci protestiraju. Pa ti budi pametan. Kad nema rješenja u tuzemstvu treba se okrenuti inozemstvu i u tu osovinu ugurati još i Bruxelles. Tek je onda slika sasma jasna. I političarima, i Slavoncima i dječici. Sluga pokorni uz bok paroli Imamo Hrvatsku.
- Nude im talentiranog gospodina Luku Modrića kao robu. Jedino što je bitno u priči o Modriću je njegova cijena. Ništa, ali baš ništa drugo. Ni izniman talent, ni rad, ni okolnosti. Samo cijena. Tako da u priči o Modriću znamo da vrijedi otprilike onoliko koliki je godišnji budžet grada Zadra, da je u „kraljevskom“ klubu, da ima „kraljevski“ tretman i “kraljevskog“ trenera.........Nitko da im objasni da je puno „ Real-nije „ da će morati učiti a manje „ Real-no „ da će završiti kao Modrić.


Eto, tako smo ih ove godine opremili. I onda ćemo se za 20 godina čuditi gdje smo pogriješili u odgoju i obrazovanju naše djece?!

Smeće all over Baščaršija parafrazirajmo Zabranjeno pušenje...za one koji ne razumiju...nema veze, to vam ionako nije važno za uspjeh u životu.








31.08.2012. u 14:08 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< kolovoz, 2012  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Na rubu pameti

Linkovi

mail

dayafter229@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se