T.S.Gjergja

utorak, 29.05.2012.

Postat ću debela

Napokon smo dočekali. Naslovnicu prošlogodišnjeg lipanjskog izdanja talijanskog Vogua krase tri „jedre“ žene želeći stati na kraj teroru mršavica i izmišljenih idela ženske ljepote. Napokon lijepa u broju 40. Spomenuta naslovnica ipak nije slika iz obiteljskog albuma jedne od tri punašne prijateljice na kavi u Mantovi. Pomno su to odabrane ljepotice, još pomnije obučene ili svučene kako hoćete, sa stylingom koji se očito referira na Sophiu Loren, zaziva vremena diva iz zlatnog doba hollywoodskog filma i sve to u crno-bijeloj tehnici. Napokon se i žene raskošnih oblina imaju s kim identificirati. Napokon ćemo pobacati steznike, napokon nam neće soliti pamet kako smo debele s 60-ak kila, napokon ćemo ponosno prošetati obline...napokon, napokon. Bilo je i ranije nekih pokušaja „slavljenja stvarne ljepote“ . Razlika između ove kampanje Vogua i one ranije bila je u tome što su ovi Vogueovi modeli ipak modeli, raskošniji ali ipak modeli, a oni iz kampanje za stvarnu ljepotu tek obične žene poput nas. Ipak je ovo svojevrsni „modni“ spin. Lansirajući modne ikone stila novog doba tvorci ove naslovnice više su se brinuli za vlastitu dobrobit i modnu industriju nego za „žene stvarne ljepote“. Dosadile su im kritike sa svih strana o mršavicama koje angažiraju za promociju mode, o androginim djevojčicama koje iskorištavaju u modne svrhe. To sve stoji i o tome bi se dalo raspravljati ali u pozadini svega ipak je, čini mi se, tek zgodan remake. Sve se reciklira pa i opće ženske i modne točke u povijesti. Nema to nekog velikog uporišta u stvarnosti jer, budimo iskreni, malo nas izgleda poput Twiggy ali bome još manje poput Sophie Loren ili Ave Gardner. Ono što bi trebali modni prezenteri postići je da čim vidiš komad robe na nekom modelu potrčiš u dućan za kupiti isti. U toj smo situaciji bile sve mi žene. Vidiš kupaći kostim ili donju robu na Gisele Bunchen i trč u dućan za kupiti isti komad. U kabini ti je još uvijek u glavi lijepa Gizele i umjesto da u ogledalu vidiš, kakvu takvu, sebe vidiš prekrasnu ženu nalik gazeli i dok se osvijestiš već je plaćeno. To bi bila ljepota na prvu. Još se ne snađeš a izvuku ti lovu iz džepa. Dok se ženama uglavnom prodaje ljepota muškarci „kupuju“ lifestyle. Kad vide reklamu s Cloonijem oni ti se jadni zanesu da će izgledati i biti poput njega ako naruče Martini. Ili koliko je muškaraca obrijalo bradicu na način kako to radi Brad Pitt. Zato mi jadne i jesmo vječno na dijetama a oni debeli i piju Martini. Genijalna braća Coen su tu sliku koja nam se prodaje a iza nje ništa ne stoji odlično prikazali u svom filmu „Spaliti nakon čitanja“ . Gdje u naopako izvrnutoj rukavici Clooney i Pitt postaju sve samo ne ideli muškaraca i muškarčina. Da vrijeme prije filma ne postoji koja bi žena poželjela za partnera slabića Cloonija i blesavog Pitta. Tu više ne igra ljepota na prvu. Ali tko gleda braću Coen, puno se više listaju muški i modni časopisi pa i nema straha da glumačko-modno-pjevačke ikone neće uspjeti namaknuti lovu svojim poslodavcima.
To tako funkcionira.. I nije to frivolno i zanemarivo jer radi se o čistoj kemiji, a svi ćete se složiti, kemija je ozbiljna znanost.
Ako pođemo od toga da je kod ljepote važna simetrija onda treba reći da kod oba spola vrijedi pravilo: više simetrije, veća privlačnost. A gledajući lijepo lice ili tijelo grčkih kanona, mimo vlastite volje, aktiviraju se moždani centri za ugodu. Slično djelovanju droge. Tu vrijedi formula Lijepo-Ugoda, pa tko ne bi posegnuo za Playboyem ili Voguom za izguštati se. Tako da nije baš tako glupo i nerazumno od modne industrije što koristi mršavije modele za reklamu garderobe. To zaista bolje stoji na tim mršavicama. Isto kao što ne bi bilo normalno da u Labuđem jezeru na vrhu prstića pleše balerina od 70 kila. U što bi to ličilo? Kako bi se dočarala gracioznost labuda i tko bi to gledao Ili kako bi bilo Veneri Willendorfskoj ili Rubensovim „debelim ženama “ navući najnoviji model traperica. Tako da ta estetska logika u sektoru prodaje zaista pije vodu.
A što pije vodu ili Martini u stvarnom životu? Ipak bi to bila ljepota i na drugu. Jer kako bi mogli objasniti činjenicu da su žene kroz povijest bile lude za muškarcima koji su daleko od simetričnih lica, izraženih čeljusti, prodornog pogleda ili već nečeg drugog što bi se definiralo kao lijepo. Ajmo reći da se ružnom Henriku VIII nitko nije usudio reći ne ali kako je Piccaso skupio onoliki broj žena i ljubavnica oko sebe? Ili Mick Jagger, predimenzionirana glava, velike usne, nenabildano tijelo ali ko mu može odolit. I kod žena ista stvar. Uz onu neku minimalnu ljepotu puno više igra šarm, pamet i ono što bi se reklo faktor X. Ne možete zanijekati da je puno „ljepša“ jedna Meryl Streep od Aleksandre Grdić.
U cijeloj toj priči oko ljepote zanimljiva je pojava da kada muškarac promatra muško lice koje i sam drži privlačnim dolazi do smanjivanja stupanja aktivacije moždanih centara za ugodu: razumljivo, jer biologija i kemija mu nalaže da zgodnog pripadnika istog spola doživljava kao suparnika, pa je količina ugode koju osjeća promatrajući ga bitno manja. E sad mi je jasno zašto razgovori žena i muškaraca glede muških objekata izgledaju ovako.
Prolazi prekrasna mlada žena. Obučena u neku crnu haljinu koja joj stoji ko salivena. Hod joj graciozan, profinjen. Žena se okrene za vidjeti da li joj lice odražava taj spoj ljepote i finoće. A muškarac će:
- ….više vi žene gledate druge žene nego muškarci..jer kad mi to radimo samo nam podviknete zašto to radite…
- meni nije problem priznati ženi da izgleda lijepo ali vama muškarcima je veliki problem priznati da neki muškarac izgleda bolje od vas samih
- ma ti si luda, da mi je to problem više bi radio na svom metro-seksualnom imageu
- a kako onda kad kod ja kažem da mi je neki tip zgodan ti imaš primjedbe
- zato jer ti imaš specifičan ukus
- ???
- ajde reci nekog
- prvi koji mi pada na pamet je onaj Denis Leary
- on!, ima široku facu, veliki nos nagnut prema bradi, ruralni tip. Izrazito ružan.
- ajde dobro idemo dalje – Liam Schindler Neeson – muškarčina samo takva
- on, ajme majko, široki kukovi, šlampav onako visok , preširoke face…sve najgore
- Molim! – kao izraz iznenađenja, John Travolta ha..
- taj malo izlazi van okvira tvojih seljačkih tipova ali svejedno previše feminiziran s onom rupicom na bradi (feminiziran a vozi avion…)
- Vigo the Viking Mortensen
- faca mu je nahero nekako uvijek djeluje zločest
- Gerard Butler
- ma taj kao nešto fura na prirodnu ljepotu, ali oči su mu preblizu.
- zadnji adut kojem nemaš što reći – Al Pacino
- ma daj budi ozbiljna, što ti misliš da on samo tebe čeka. A i previše je nizak za tebe.
- definiraj ljepotu onda
- što ću je ja definirati definirali su je stari Grci
- TI
- što ja?
- pa ti kao primjer ljepote.
- napokon si se pameti dočepala.

Jesam li vam rekla da je kemija ozbiljna znanost?
Velika je razlika između biti lijep svima i biti lijep „samo“ nekome.

Greta Garbo, and Monroe Deitrich and DiMaggio Marlon Brando, Jimmy Dean On the cover of a magazine They had style, they had grace - kaže Madona u svojoj pjesmi Vogue...za one koji ne razumiju engleski...Brad Pitt, neš' mi face! -kaže debeljuškasti Dalmatinac s pivom u ruci.


29.05.2012. u 09:05 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 22.05.2012.

Dugini ratnici

Sjećate li se kako je u poratno vrijeme Denis Latin pokušao Latinicu urediti tako da se bavi «civilnim « temama. U prvim ratnim godinama je s Merlićem odrađivao Slikom na sliku. To je za nas u «podrumaše» u Dalmaciji bilo kao izlazak na najbolju predstavu u gradu. Nako što bi se okupali u one dvi litre vode po čovjeku koje bi grijali na špakerima jer struja je u to vrijeme putovala samo do Bilica, namjestili bi se na ponajbolje ploče od stiropora po prašnjavim podrumima i na onim malim priručnim radio prijemnicima na baterije upijali najnovije vijesti o vlastitoj sudbini. Krojenoj od strane unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja. A sve to uz zaglušujuću buku granata ili još gore u mrtvoj tišini neizvjesnosti kad će opet. Sjajno je to bio odrađen posao. Bilo je to više od informacije, bili su to valovi nove revolucije i novog doba. Latinica je nastavila u tom tonu. Bila je manje informativna a više u funkciji podizanja morala. Ali nakon skakanja po škrapama i goletima diljem ratišta odlučio je Latin pionirski uvesti Hrvatsku u svijet Zapada. Pa je onako novinarski obrazovan osluškujući trendove izvana pokušao barem na televiziji oživjeti normalni civilni život. Jer kao rat je bio i prošao i nadao se da ćemo svi jedva dočekati pričati i razmišljati o nekim drugim stvarima. Opet mi problematični u Dalmaciji tek smo izašli iz podruma i rovova, još smo se na zvukove jačeg zvižduka bacali po podu i sakrivali iza kantuna zgrada. Trebalo je najprije progledati, jer su nam se oči stisle nakon dugog odsustva umjetnog i prirodnog svjetla, trebalo se pošteno okupati u više od dvi litre vode, trebalo je poštukati zidove od gelera, odvesti dijete na sistematski, trebalo je kupiti cvijeće za mrtve. I zato nekako nismo bili spremni za nastupajuće zapadnjačke priče o depilaciji, plastičnim operacijama i visokoj modi. Shvatio je to Latin vrlo brzo i vratio se stvarnim problemima koje su zanimale gledaoce. Volim vjerovati da je to radio jer je shvatio da je TV servis društva a hrvatsko društvo ma kako oduvijek pripadalo naprednom Zapadu u tom trenutku nije bilo spremno za najnovije tračeve iz Hollywooda. U što se Latinica kasnije pretvorila i kakvim je smjerom išla na ovom mjestu nije važno.
Ove male sličice tek su civilne reminiscencije na tvrdi stiropor i smrdljivi podrum. Ima i onih civilnih malo gorih priča kojima bi stiropor bio najmanji problem u životu i smrti tih godina. Ima civilnih priča koje se protežu i danas i kojih se neki ne mogu riješiti sve i da hoće. Bilo da svako jutro paze da ne stanu na minu, bilo da pohode grobove onako kao što neki pohode kafiće, bilo da traže i tragaju a nade sve manje, bilo da ne mogu uhvatiti smisao života ma kako se trudili...I sve je ovo tek civilna neuralgična točka hrvatskog društva. O onim veteranskim ne mogu govoriti.
U jednoj drugoj mirnodopskoj emisiji NU2, najprecjenjeniji novinar na HTV-u Stanković ugostio je slovenskog (sam se tako deklarirao ne filozofirajući previše) filozofa Slavoja Žižeka koji je rekao nešto znakovito. Da takva emisija kao ni suđenje bivšem premijeru ne bi bilo moguće u Sloveniji. Jedan Slovenac komplimentira primitivnoj Hrvatskoj. Ni Stankoviću nije bilo svejedno. Samo je podigao obrve tipa ...jel ti mene zaj...ili što? Ajmo reći da ovo nije tek kurtoazija i da je čovjek to izrekao koristeći se nekom od filozofskih znanstvenih metoda. Ali i meni filozofskom analfabeti bilo je jasno da mu ta teza ne drži vodu. Čovjek se u zadnje vrijeme previše bavio Hegelom pa mu je valjda promakla galerija hrvatskih odličnika čija bi djela svakom filozofskom kalfi bila znakovita.
Ministar branitelja Predrag Matić, kodnog imena Fred, pokušao je ovih dana angažirati one gore naznačene branitelje na jedan, u najmanju ruku, neuobičajen način. Umjesto da traži nestale branitelje, da razgovara sa strukom o najnovijim metodama liječenja PTSP-ija, da raskrinka lažne branitelje, da im kaže da su punopravni članovi društva on se brine o njihovom ugledu. A najbrži put do povratka imidža posrnulih branitelja bio bi poslati ih na branik gay parade u Splitu. Čovjek pogledao srpski film Parada pa se zanio da je hrvatski Srđan Dragojević. Nisam čula je li pozivao samo prave ili i one lažne i da li su dobrodošli i oni s protezama. Rukovodi se Fredi onom jednom branitelj zauvijek branitelj. Izvlači Fredi ljude u svoje dnevno političke svrhe kako mu padne na pamet ili na glupost. Ne znam zašto se baš za braniteljima posegnulo za branik te parade. Zbog mišića ili zbog pretpostavke da se vole tući, štiti slabije od sebe...Ovo me podsjeća kad te u školi pitaju ima li dobrovoljaca, pa se nitko ne javi, pa prozove Ivicu, pa se Ivica opravda a onda čekaš tko je sljedeći. Tako i ja ne mogu od straha da mene ne prozovu ne zato što imam nešto protiv pederskih parada nego slabašna sam i mršava i bojim se da ne dobijem po tintari ni kriva ni peder. Potrošio je Fredi jokera ili kako bi mi u Dalmaciji rekli karika. Što će biti ako ti odbiju poslušnost i drugi put. Kada tebi i tvojima to bude za glavu.
Ali što će jadan Fredi, on samo provodi politiku svoga šefa koji se toliko brine o istospolnim zajednicama kao da Hrvatska nema zakon o istima još od 2003. godine. Ispada da je premijer savršene Utopije a ne bremenite Hrvatske. Zaboravio Milanović da osim ovih pripadnika civilnog društva ima i ostalih koji bi zaslužili par dobrih mišića da ih brane, od radnika, seljaka, penzionera, branitelja, nezaposlenih, samohranih roditelja, invalida, siročadi po domovima..... Ma što nije ljepše laprdati u bojama duge nego se uloviti problema u crno bijeloj tehnici. Bolje bi bilo da je Milanović poslao Fredija i branitelje da malo posjete onog nasilnog lika Miroslava Žitnjaka – bivšeg vratara NK Osijek koji je nakon što je odalamio ženu dao mudru izjavu da su to njegove privatne stvari. Pa se ti diraj u civilnu privatnost. Dobro bi došlo očitati lekciju tipu onako zdravo seljački bez paragrafa i amandmana. A ne bi loše bilo i malo odraditi senzibilizaciju javnosti od strane Premijera na tu vrlo čestu pojavu u heteroseksualnim skupinama. Ali misli Premijer ako su heteroseksualci zakonski pokriveni oni više nisu njegova briga. A i samo problemi s njima. I zato bi najbolje bilo da nam uvedu radne obveze. Branitelji braniti pedere od splitskih primitivaca koje bi opet bilo dobro angažirati umjesto specijalaca na Braču, a one opet besposlene radnike Jadrankamena za tjeranje iš, iš, seljaka sa ulica, penzionere unaprijediti u pro bono baby sitere. Eto rješenja. A što će nam Vlada raditi? Baviti se seksom. Za početak istospolnim. Mora se odnekud početi. Kako je Fredi posegnuo za braniteljima tako je Milanović na braniku istospolnih brakova posegnuo za Katoličkom crkvom usprkos kojoj je Španjolska legalizirala istospolne brakove. Zna dobro Milanović da licemjerstvo ne spada u sedam smrtnih grijeha pa i uzima Crkvu u usta onako francuski En passant. A da mu se ne bi taj francuski En passant obio o glavu u vidu katolički španjolskog Non pasaran na sljedećim izborima!
I on previše gleda prema Zapadu pa je jadan ti je umislio da je Obama i da je predsjednik Amerike. Ljudi moji netko mu treba napokon reći da ovo nije dugometražni film u duginim bojama. A da je malo bolje osluhnuo situaciju s Obamom i Amerikom vidio bi da je jedna primitivna savezna državica u SAD zvana Sjeverna Karolina kao odgovor na Obamino zagovaranje legalizacije gay brakova na brzu brzinu uvela amandman u svoj obiteljski zakon koji brak definira kao zajednicu muškarca i žene. Kažu ti Karolina ognjištarci da ..oni nisu anti-gay već da su pro-marriage (za brak). Ali pustimo mi te američke Metro-Goldwyn-Mayer priče na stranu.
Da se ne bi trebali baviti „depilacijom„ već stvarnim problemima poručio je u srijedu predsjednik HUP-a Premijeru i Vladi. E to se zove presedanom. Još nikada nisam vidjela tako otvoreno prozivanje i kritiziranje Vlade dok ti ta ista Vlada, Premijer i Predsjednik sjedi u prvom redu. Dobro su ih oprali. Onako kako to napravi učiteljica Ivici kad se opravda. Sram te bilo i neka ti ćaća dođe u školu. Ergović ga je podsjetio da kada kritizira poduzetnike ne zaboravi da je on najveći hrvatski poduzetnik, na čelu najvećeg poduzeća - države -za koju bi trebala vrijediti ista pravila gospodarske igre kao i za ostale poduzetnike ili neke druge skupine. Pametnom dosta.
Kakva je to vlada koja u ovaj mirnodopski, civilni da ne kažem civilizirani trenutak hrvatske povijesti poziva branitelje na ulice a tjera seljake i radnike s tih istih ulica?

Imamo mi još klipsati do one Nashove pjesme I can se cleary now... all of the bad feelings have disappeared here is the rainbow I've been praying for.. It’s gonna be a bright , bright Sun-Shiny day...za one koji ne razumiju engleski...imate Google prevoditelj.

22.05.2012. u 14:46 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.05.2012.

Shame on You, Mr.Prime Minister

Stanje u kojem se nalazi Hrvatska nedavno nam je bolje od svih ekonomskih analiza, broja nezaposlenih, dodijeljenog Fitchovog kreditnog rejtinga, bruto domaćeg proizvoda, stanja konjukture...pokazao jedan "Yes, thank you very much" filmić na youtubu. (što bi rekao Prime Minister shortcut priloga!!! Valjda misleći da ako je nešto kratko da je i manje sramotno).
Od osamostaljenja nanizali su naši političari zavidnu nisku jezičnih i ostalih bisera na diku sebi i svima nama. Sjetimo se jubitua, emajla, day after yesterday...Ali sve je to bilo u mračno doba vladavine nepismenih koji su „udarajući“ u bisernicu proizvodili, a što drugo do, bisere.
Nakon godina mraka došla nam je svjetlost i pravednost, došli su nam preludiji za glasovire i došla su nam „nova pravila igre“, najavljen nam je plan 21. Ali umjesto plana 21 dobili smo rikverc plan-plan 12. Malo je skuplji ali od nečega se mora početi. Radi se o premijerovih 12 apostola u Bruxellesu. (Za razliku od Kristovih ovi neće raditi pro bono). Apostoli koji će, u ovoj prilici, širiti riječ hrvatsku i predstavljati nas u EU parlamentu. Doduše za sada samo kao promatrači. To su oni tako i shvatili- kao promatranje, leptira npr. Nije im valjda palo na pamet da će morati nešto i progovoriti, barem kavu naručiti ili reći dobro jutro. O nekim kompliciranijim stvarima kao što je npr. objasniti svoje OSNOVNO poslanje ("What is your main goal in Bruxelles?") da ne govorimo. Pa one misice nauče reći na engleskom da su za mir u svijetu i nešto zucnu o gladnoj djeci. A ona, kao Alisa u zemlji čudesa, samo thank you, bolje bi bilo da je rekla peace, brother, peace. Barem bi se stekao dojam da žena ima neki stav u životu. Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj ne postoji 12 ljudi koji govore engleski jezik tako da nas ne sramote a da pri tome ispunjavaju i ostale stručne uvjete i političke preduvjete. Nakon epohalnog sramoćenja europarlamentarku Ingrid su uhvatili i naši novinari u prolazu u Saboru. Naravno da je prozujala samo tako kraj njih znajući što će ju pitati, ali ipak na pristojnoj udaljenosti od 20-ak profesionalaca iz raznih redakcija visoke stručne spreme koji zasigurno znaju engleski puno bolje od nje bahato je odvratila nešto u stilu da žuri na ...international law...na što joj je netko od parlamentaraca bez prefiksa euro pripomogao ...court, court....pa se ona slavodobitno okrenula i rekla court. Koji uvredljivi spoj arogancije i ignorancije. Zemljo otvori se. A ona ništa, niti trepla ispod šiški. Evo što se dogodi kad ti netko dovoljno dugo govori da si lijep i pametan da i ti sam na kraju povjeruješ u to. Dovoljno bi bilo da je Ingrid u dugim godinama mraka otišla barem jednom godišnje u šoping u London na par dana. Naučila bi dovoljno engleskog za odgovorit na ono gore navedeno pitanje svih pitanja. Ali ne, trebalo je motriti HDZ.
E sad, sve ovo gore i nije nikakva novost u našoj državi, osramotili smo se već stotinu puta s političarima. Ovo je možda malo atraktivnije sramoćenje jer je na engleskom jeziku. ali razlike u osnovi nema, bilo na hrvatskom, engleskom ili vlaškom uvijek se radi o nekritičkom i ambicioznom ...ja to mogu... i bahato političkom...ja ti to dopuštam...( jer ja to mogu). Čak više nije ni to toliko bitno jer naučili smo da je negativna selekcija kadrova iznjedrila prosjek ispred pameti, nepismenost ispred obrazovanja, nesposobnost ispred kompetencije.
Ono najvažnije što se izrodilo iz ove male anegdote je obraćanje premijera naciji. Jer premijer se zaista rijetko pojavljuje u javnosti. Toliko rijetko da se s vremena na vrijeme zapitaš gdje je. Ovo je smatrao za važan povod. I što smo to imali naučiti iz premijerova obraćanja, koje se usput budi rečeno odvijalo na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je on mladim studentima objasnio kako je jedini mogući odgovor na pitanje "What is your main goal in Bruxelles?" upravo "Yes, thank you very much".
a) Ustvrdio je da svi hrvatski europarlamentarci govore engleski. U prijevodu ...jel' ti viruješ meni ili svojim očima i ušima?...
b) Nastavak je da neki govore jako dobro, neki prosječno ali sasvim dovoljno za sporazumijevanje po kuloarima – Premijeru po kuloarima se šuška i trača, informacije iz kuloara nisu previše pouzdane. Pa ne plaća se valjda 6000 € za prenošenje polu-informacija po hodnicima.
c) Ustvrdio je da oni nisu“pravi parlamentarci“ pa da i ne trebaju govoriti nešto savršeno. Premijeru kako vas nije sram! Stajati ispred hrpe pametnih glava koje se ubijaju učenjem kako bi sebi osigurali bolju budućnost, jer budućnost je svjetlija što si obrazovaniji i vrijedniji, i reći im bez imalo srama da znanje engleskog nije preduvjet za, ma kako ih nazvali, predstavnike jedne države u bilo kojoj europskoj instituciji.
Pitam se koliku bi plaću imali da znaju savršeno. I uzalud vam sve parole o važnosti obrazovanja i učenja. Uzalud vam parole o povećanju izdvajanja za školstvo.
Ne bi se začudila da je predloži za novog člana Akademije – Razreda za filološke znanosti. Ne znam kakvog PR-a ima naš Premijer ali sigurna sam da malo radi, a i kad radi radi loše.
E kad našem Prime(time) Ministru nije važno da europarlamentarci govore lingua franca EU institucija a to je, gle čuda, engleski jezik onda mu pretpostavljam nije važno niti da liječnici barataju svojim lingua franca jezikom – latinskim. Jer kao da je važno ako se malo zeznu pa mu umjesto dijagnoze Institio cordis (zastoj srca) kao dijagnozu upišu Graviditas extrauterina (vanmaterična trudnoća). I dok oni riješe tu trudnoću srce već sto puta stane. Isto mu tako nije važno da i farmaceuti znaju dobro svoj jezik i zapravo je nebitno ako ti na kutijici lijeka za život važnog upišu hs (hora omni) –prije spavanja umjesto qid (quater in die) 4 puta dnevno – What a difference a day make Mr. Prime Minister! Ma sigurno je nevažno znanje njemačkog kao jezika sporazumijevanja među automehaničarima. Pa da te vidim kako bi bilo da ti automehaničar pomiješa getribe i semeringe, pakne s dihtungom a zwing zangama ti precvika sajlu za kočenje. Ili dok se voziš na na 6000 m visine u avionu pilot 3 puta kaže pripravniku kontroloru leta nemuštog znanja engleskog jezika ali vitalno važnog za sporazumijevanje u avio prometu, MAYDAY—što bi u skraćenom prijevodu bilo ..u nemiloj sam gabuli...a ovaj mu odgovori...Yes, it is a day in May...ni to nebi bilo jako važno. Kao što ne bi bilo važno da vam ljeti na plaži glavu čuva čuvar plaže u zimskom periodu ili da vam kuću i glavu u ratu brani general bez ijedne bitke u radnoj knjižici. To vam dico ništa nije važno. A što onda jest?
Važno je zvati se Ingrid.
Yes, thank you very much...za one koji ne razume engleski...ljepota je prolazna ali glupost je vječna.

14.05.2012. u 12:25 • 1 KomentaraPrint#

petak, 11.05.2012.

Kalelarga transkript

***
...Ma čudim se što je to sa susidovom malom. Šesna cura uvik sređena a juče' je trevin s nekin raščupanin repon na vr' glave i nabacanin štracama di se boje tuku. Ne bi da je došla iz prizvizidine a ne iz Dalmacije di svako žensko čeljade pazi na prežencu. I pitan ju mala što je tebi? a ona počme - ka da se špina otvorila. I od toga što je rekla i danas mi srce tuče iako sam dvi lipe Norme od po 100 popila. A što mi je rekla? Ništa što svi ne znaju ali nije ih briga.
..........a da mora u školi pisati 2 ispita dan prije kraja škole. A onda da mora na neku pripremu za maturu iz matematike. To mi nije bilo jasno jer nisan znala da nema matematike u srednjoj školi.Baš ružno, mogli su ih isto baren malo naučiti u srednjoj školi da ne idu sada. Ali kaže ona meni da nisu te vražje pripreme samo iz matematike nego i iz hrvackog, neke vražje kemije, biologije i još iz čuda toga, nisan sve popantila. Mislin se ja tako kako se ta škola prominila od prije, svih predmeta koji su prije bili sada nema, ali kaže ona da ima ali da je komplicirano za objasnit. Nije mi jasno što je komplicirano ima li ih ili ih nema. Nije važno, tanto na pripreme idu. A posli da mora učiti neke zgrade za maturu. Kakve zgrade pitan ju ja. A ona kaže da mora crtati jerbo ima prijemni na fakultetu di mora crtati. (kaže da je to falkutet za zgrade činiti - biće da je to ka onaj što je onu veliku na Branimira napravija - što kad stojiš ispri' nje misliš da će ti na glavu pasti ono pusto crno staklo - triba to znati dobro je mala izabrala). Kad, jadna ti je, završi sve te pripreme, ima prijemne ispite. Meni je susida Mare rekla da dica sad polažu tu maturu a da nema prijemnog. Biće da Mare nije dobro čula (iako ne bi priznala ni Bogu da ne čuje dobro). I pitan ju ja a kad ti je taj prijemni. A ona će meni da ima 5-6 ispita polagat u Zagrebu. Mora ostat tamo cilu šetemanu i potrošit materinu plaću. Opet mi nije bilo jasno što se polaže - a ona mi kaže da mora polagati test intelektualnih sposobnosti -(to mi je na papir napisala) - koliko je pametna to znači. Pa mogli su mene nazvat rekla bi in ja da je mala pripametna. Ali nije mi jasno kako oni to mire. Nije pamet u kilima da je na vagu staviš. I što kad ti nađu da nisi baš pripametan? A ništa, onda ne možeš na fakultet. Pa onda bi bilo bolje da tu pamet mire kad su dica mala pa da se zaposle s 5-6 godina, a ne potrošit puste šolde na njihovu školu. A pitan ju ja što još mora polagat? Neke ispite iz engleskog - ni to nisan znala da ni engleski više u školi nema. Ali izgleda da ja puno toga ne znan. Ono što vidin i znan je da je moja mala susidica zamantana. Još ako joj oni reču da nije baš pripametna, ne znan što će biti. Jest da pola ne razumin ali i ovo malo mi je dosta. Tu neko nekog čini ludin.
Bila bi ja nju još nešto pitala nego mi dođe Mare sva zajapurena da su jon cilu penziju čapali jerbo nije platila televiziju prošli misec. Ma ko ti je penziju ukra jadna ti majka? Da neka Fina. Nije neko ime što ga čuješ svaki dan ali učiš se dok si živ. Pa oće ti ta Fina vratiti penziju, valjda oće kaže ona ali triba ići kod nje. A di živi ta Fina, da joj ja odem reći dvi-tri kako je sram nije i što ona s televizijon ima. I reći ću joj da Mare i ja, otkad nema Šeherezade, televiziju više i ne gledamo. A Mare me sluša i plače. Ne plači Mare, k vragu i ta gospođa Fina i televizija i ko mi je na glavu stavija. (Ajme majko strefit će me). Taman kad san Maru primirila malo evo nan u susret gobavog susida Stipe. Nije Stipe uvik gobav bija. Nešto ga leđa strefila pa iša u bolnicu ali nisu ga uspili zdricati. A što te nisu ispravili Stipe? A da mora čekat 3 miseca nešto od dva slova u bolnici da bi vidili što mu je i tek onda će ga počet ličit. A što ćeš u međuvremenu jadna ti majka? A plakat što ću! odbrusi gobavi Stipe i ode. Ko da sam mu ja kriva što je gobav. A nije ni prije lipši bija, aj k'vragu i ti i tvoja dva slova. Ja da ću u kuću a u portunu s okom na poštanskom sandučiću susid Jure. Kad god prođen on špija sandučić. Mislin se nije ni on sav svoj zadnjih dana. Jure je kršan čovik dobrog zdravlja pa mu na sriću ne triba niti jedno a kamoli dva slova u bolnici. Ali nekako je cili stušen. Pitan ga što je a on će da čeka pismo iz Porezne jer da je čuja da će plaćat neki porez na neobrađeno zemljište koje ima doli na škoju. Dica mu se rasula po svitu a on nema njanci za vapor do doli a kamoli za frezu, gnjoj ili sadnice za išta posadit. Penzija mu mala iako je radija u dobroj firmi. Ni on ne zna kako je ta matematika išla ali čoviku su objasnili da ne more dobit kol'ko se nada jer da on ne zna dobro računat a usput su se i neki fondovi spominjali. Jadan ti je strefit će ga ma kako dobrog zdravlja bija.
Ona susidica mi još nije iz glave izašla a već me i ovi troje bacili u tešku depresiju. Najteže mi je zbog nje kršne od 20 kili. Još da na mladima svit ostaje. Ako je tako onda ću ja ovaj moj odnit u grob a ne da ga ovako imberlanog njoj jadnoj ostavljan.
Srića da mi Ruža vjetrova još malo počinje pa ću ja to sve zaboravit. Ne zna ona kuja Fina da ja i Mare Ružu gledamo. Eto joj ga na...
***
Sve ovo čula sam jučer na Kalelargi šetajući iza neke dvije dokone penzionerke. Pa kako ćemo mi naprijed uz ovakve neuke ljude koji nemaju apsolutno pojma kako je teško rješavanje vitalnih društvenih problema kao što je obrazovanje, zdravstvo ili porezna politika.
Uzalud bi bilo njima pričat da je ministar Jovanović angažirao HAZU u problemu rješavanja školstva. Poznavajući modus operandi naše Akademije i modus vivendi ministra Jovanovića bi će tu kako bi Shakespeare rekao puno buke ni oko ničega. Kako je tek Ostojiću koji od kad sjedi u Ministarstvu zdravstva tj. zdravlja jednostavno nema vremena za ništa drugo nego se baviti zdravima a dok dođe do bolesnih treba najprije brojiti zametke, tek je na ginekologiji dok dođe do radiologije proći će mu mandat. To ti je uvijek tako, taman kad uhodaš i osposobiš kadar on ode u povijest. O problemima Čačića da se ne govori. Čovjek radi, trudi se, u uredu je od jutra do sutra. Kad završi sve svoje državničke poslove još mora i zbrajati sve minute razgovora u domaćem prometu i u roamingu za svakog građanina ponaosob i taman da će doma zaskoče ga oni lešinari od novinara. Njemu već koncentracija na nuli, umoran, bijesan, taj dan je još bio i vegeterijanski menu koji je uvela Holyca a oni ga pitaju o nekim glupostima kao što su nadzorni odbori, o tamo nekom crnom zlatu, o bijelom jadranskom kamenju. Nije ni čudo da čovjek povremeno pukne. Ali mora se priznati i kad puca puca u stilu i na engleskom jeziku. Najprije nije dobro kad ne znaju engleski a sad nam nije dobro ni kada znaju. Zbrajanjem, tj. oduzimanjem se bavi i Ministar branitelja. Jedva čekam viditi njegov završni račun. Mrsića su već razapeli a zaboravlja se da čovjek vodi zapravo nepostojeće ministarstvo. Rada u Hrvatskoj sve manje a hrvatski mirovinski sustav urušen. Pa se čovjek dosjeti riješiti barem rad i uvede ORE - omladinske radne akcije i odma se svi bune. Bolje doma stati nego sticati iskustva. Dobro kažu da je ova današnja mladež za ništa. A najviše problema ima, stislo me u grlu i nosu, Linić. Cijelu je državu i sve strukture digao na noge za pohvatati sve neplatiše poreza, sve one kojima je kuća veća od 10 kvadrata. Napokon će ih svih privesti licu pravde, napuniti državnu blagajnu i osigurati bolji život svima a ne samo njima. Hrvatski Robin Hood vodi akciju privođenja, raskrinkavanja svih poreznih neplatiša od pjevača, poduzetnika, zubara, liječnika, profesora, vodoinstaletera, masera, frizera.....Zar nam je trebalo čekati Linića da nam kaže tko se sve to plaća na crno. Ne mogu vjerovat da nitko ranije iz Porezne, Financijske, Vlade nije ženio sina, udavao kćer ili nećaka i kako je platio tamburašima ili pjevačima? Ne mogu vjerovati da su djeca svih političara i financijskih policajaca bili genijalci pa im nisu platitili niti sat crnih repeticija, da svi imaju savršene zube pa ih nisu vodili kod privatnog ortodonta jer se one „socijalne“ čeka toliko da ti zubi u međuvremenu poispadaju, da nitko nije bio na frizuri, pedikuri a pritom vrlo rijetko dobio ikakav račun. Kad ga slušam ne bojim se budućnosti jer kad Thomson plati sve što ga sljeduje, kad se unovči imovina svih kriminalaca i kad se rasprodaju umjetnička djela i dvorci hrvatskih moćnika još ćemo mi posuđivat lovu Njemačkoj. A znala sam ja da će kad tad doći na naplatu ljudska taština i slikanje po Gloriji, u primaćoj Gromače, a u spavaćoj Konji. To se kaže jezik brži od pameti. Nije treba OIB uvoditi samo Gloriju čitati. Ali nema smisla dalje pričati jer običan puk ionako to nije u stanju razumjeti. Još ću samo reći jednu rečenicu o Vladi. Nije važno što puno rade barem ih je ružno viditi. (ministar Kotromanović ne spada u ovu stilsku figuru).
I recite vi meni nakon svega ovoga tko bi ugodio svim ovim džabalebarošima koji sve što znaju je šetati se po Kalelargi i grintati.

Ima ona odlična Tenžerina o Guliverima riječi i Liliputancima djela. Ovo, nadam se, ne treba prevoditi.


11.05.2012. u 14:43 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 09.05.2012.

Punker Toni u epizodi Maslina je neobrana

Nekidan na ručku u jednom «skupljem» restoranu u Zagrebu moja kćer je rekla istu stvar kao i jedan slavni Amerikanac. U tom «skupljem» restoranu smo, vođeni čistom glađu, završili samo zato što je onaj «jeftiniji» preko puta bio zatvoren. A baš mi je bilo krivo jer to je restoran gdje mi ne treba rječnik stranih riječi kad čitam jelovnik, paše mi domaća atmosfera i spiza neopterećena korijanderom, gorušicom i kombinacijama meda i bijeloga luka. Ovi restorani u zadnje vrijeme samo se natječu koji će imati više francuskih izraza i nerazumljivih kombinacija, začina i načina serviranja da bi čovjek morao završiti školu kako bi zadovoljio potrebu utaživanja gladi. E dakle, skuplji restoran kao i svaka bolja prodavaonica ploča, ima pedigre, koji u hrvatskoj inačici glasi istarski. Onaj susjedni nema podrijetla niti predznaka tek je jedan najobičniji mulac. Ali hrana je bila odlična, bez obzira što sam joj tražila dlaku u jaju. Gore spomenuta mlađa punoljetnica jela je rižot od kozica. S obzirom da je gospođica kao uostalom i ostala dalmatinska mladež navikla na riblje specijalitete, dala je komentar da je rižot odličan.....SKORO je ko BAKIN. Istu stvar bi vjerojatno rekla sva djeca čiji nepci još nisu inficirani gastro-snobizmom. Svi kojima je hrana užitak a ne trofej.
A sve je otišlo k vragu kada je hrana «ušla u modu» i preselila se iz kuhinja i kužina na TV ekrane. Opće je poznato da bake i babe nisu baš televizične. Najbolje bi bilo da stavimo baku s flekama od šuga bez ikakvog pokrivala za glavu na televiziju. A nemaju ni savršene zube, pod svjetlima reflektora vidi se izrast na glavi, nisu ni slatkorječive. Tko bi to gledao. Ali na sreću imamo golobrade malce s kapicama ili kirurškim maramama na glavama koji se spretno kreću među 3xInox posudama (di su nestali skvorcani bronzini) u high-tech kuhinjama. To se traži. Od sveg tog šarenila i must have dodataka nije u konačnici niti važno kakvo je jelo. Glavno da se gleda. A kad su ti tele kuhari postali takvi nemili autoriteti da sole pamet svim bakama Lijepe naše! Školovali se ljudi u inozemstvu. Jer inozemstvo je bolje od tuzemstva. U svemu. U stvari obratno, tuzemstvo je gore od svega inozemnog. E pa ne vrijedi formula baš za sve. Priznajem puno bi trebali naučiti od stranaca ali ima ponešto što bi i oni mogli naučiti od nas. Samo uz pravog učitelja.
E dakle te i takve babe i didovi proizvodili su stoljećima maslinovo ulje. Ali ovih zadnjih godina o maslinovom se ulju priča kao da je novo otkriveni planet istarsko-centričnog sustava. Krećemo ab ovo. Što je bilo bilo je sada vrijede nova pravila. Opet nitko ništa one babe ne pita nego nam uglađena gospoda otkrivaju toplu vodu. Proizvodnja i konzumacija maslinovog ulja podiže se nivo ceremonije uz sudjelovanje vitezova okruglog stola. Pa nam objašnjavaju kako treba brati zelene masline jer su one zdrave. Pa nije maslinovo ulje lijek. Ako se na taj način gleda onda ga pakirajamo u male bočice i nudimo u apotekama....svaku večer jednu kap iza uha za miran san.....Pa onda su postali popularni licencirani kušači maslinovog ulja. Kao da je maslinovo ulje vino. Zar vam ne izgleda smiješno da ozbiljni ljudi piju maslinovo ulje a blitve i ribe ni za lijek. Jeste li ikad došli doma i onako žedni se napili maslinovog ulja, ili je li iko pametan kad ima glavobolju natrljao vrat s maslinovim uljem. Nesumljiva su njegova ljekovita svojstva ali ne možeš nepcima prodati cojones pod bubrege. Ili je ukusno ili nije. Nema tu velike filozofije. Tome u prilog -nekidan me privukao kratki promidžbeni film o istarskim maslinovim uljima pod naslovom Maslinovo ulje i seks. Odgledala sam ga u dahu i ostala bez daha. Gospodin ima ispred sebe 12 različitih maslinovih ulja od kojih svako ima točno određenu namjenu. Nisam sve to popamtila jer nastojim pamtiti samo važne stvari ali nešto kao črnica je dobra za crveno meso, lecino za tunjevinu (ne daj ti Bože pomišati) i tako do br. 11 a na 12.mjestu bilo je maslinovo ulje koje je odlično za seks (ne znam koja je sorta ali pouzdano nije extra djevičansko). Nije čovjek objasnio kako se treba uzimati, oralno ili nekako drugačije ali tvrdi da je učinkovito. Do tog trenutka mislila sam da Ava Karabatić ima monopol na glupost ali vidim da glupost nije nužno dekoltirana, može biti obučena i u ponajbolje Armani odijelo. I ako nisam u pravu recite mi zašto vam u zadnje vrijeme kad dođete u riblji restoran vlasnik onako zavjerenički kaže...ne brinite imamo pravo domaće maslinovo ulje.....A oni nek se seksaju.
Trebalo je preživit ove godine slijedova jela, silovanja namirnica i filozofiranja oko nečega što je staroj babi kristalno jasno. Nebrojeno puta sam se morala ispričavati što naručujem neka «normalna» jela, što volim dagnje (školjka vulgaris), što bi radije srdele na gradele od loše spečenog dentexa, što biram čičvardu i tripice a ne Carprese. I onda nam je došao onaj Amerikanac s početka priče. I pokazao nam nešto što mi sami ne vidimo iako nam je ispred nosa. Čovjek se zove Anthony, za prijatelje Toni, Bourdain i autoritet je na polju svjetske gastronomije. Snimio je «reklamu» o hrvatskoj kuhinji u emisiji «No reservation» koja se prikazala prije 10-ak dana na Travel Channelu. Toliko nas je nahvalio ali ne onako američki delišs, ne onako sa svakim fino s nikim iskreno, nego nas je fuc....nahvalio. Nimalo politički korektnim rječnikom ustvrdio je da idiot svatko ko još nije bio u Hrvatskoj uključujući njega samog. A čovjek je jeo, pazite sad: dagnje, srdele, teleći rižot, paški sir, pršut, trlje, tripice. Sve je polivao maslinovim uljem i zalivao ne provansalskim nego Bibićevim vinima. Sve gore od goreg. Nikakvi slijedovi, nikakve pjenice i ostale monade. A znate tko mu je kuhao od Istre do Skradina. Babe i bakice, mame i punice i jedna supruga. I ne samo da ih se nije odrekao već ih je digao na pijedestal. Bravo za Tonija našeg. Čovjek osim što ima smisla i nepce za hranu ima i osjećaj za bitno. Sad samo čekam tko će ga od naših snobovskih gastro autoriteta prvi citirati. I baš je lijepo bilo čuti iz jedog američkog priloga kako se Bibić podigao iz pepela rata, kako nam Japanci uvoze tune, kako Pažani nude u pravom hotelskom biseru Boškinac ponajbolju hranu na kugli zemaljskoj, kako nema tajne u istarskoj fritaji jer to žene tamo kuhaju već stotinama godina.... Biser do bisera hrvatske tradicionalne kuhinje kaže Toni ali znate onu latinsku o biserima pred svinje. E jesmo čudan narod kad se odričemo vlastitih bisera za ogrlicu od jeftinog štrasa.
Poučna je priča koju nam je Toni ispričao i s drugog stanovišta. Družio se s ribarima, školjkarima, vinarima i vinogradarima, uspješnim hotelijerima, vrijednim težacima, kuharicama.....Na trenutak sam pomislila da to ipak nije hrvatska priča. Jer sve što čujemo od naših političara je da smo lijenčine koji bi kruha povrh pogače, da se trebamo okrenuti radu, da po cijele dane pričamo na mobitel, da smo ti koji plaćamo najnižu cijenu struje i plina u svemiru.....Nekoliko dana nakon ovog priloga premijer Milanović nam je iz Rijeke poručio... Želimo sačuvati način života kakav imamo, naše navike, želje, običaje, želimo napredovati, ali ćemo, da bismo samo sačuvali ono što imamo, morati raditi teže, ozbiljnije i pametnije nego do sada, da trebamo jasno odrediti što nam je važno i s čime se moramo uhvatiti u koštac. (Samo sam čekala da okupljenoj riječkoj masi vikne na kraju...Kakvo je maslinovo ulje? A oni uzvrate...Zdravo, zdravo, zdravo...) Kome on to priča? Sigurno ne ovim ljudima gore. Dok su oni solili ribu on im može soli na rep. Dok on priča oni su u Americi a on još ni vizu nije dobio. Jer je morao pisati u aplikaciji i ko mu je mater i ćaća i što radi i što misli raditi. Ako je i za Ameriku previše je pomisli Milanović i ode u Rijeku gdje po njegovim riječima... onog koji dolazi se ne pita tko si, što si, tko ti je otac, majka, koje si vjere – tu si dobrodošao. Amerika ispala palanka kontra Rijeke. Mi u Zadru isto tako, na Musapstanu je carina i jednu godinu puštamo samo one iz Schleswig-Holstein-a a dogodine samo one iz švicarskog kantona Nibwaldena...i tako dok u smjeru kazaljke na satu ne dođemo do kraja Europe. Onda tek idu daleke zemlje. Zato nam Toni i nije bio u Zadru nego u Kalima. Ma možeš sto puta biti Toni ali nema u Zadar. Vrati se 2025. i u red na Musapstan. A u međuvremenu se kupaj na Kvarneru. Oni primaju sve i ne pitaju ništa. Zato su se Kvarner i Istra tako i razvili u međuvremenu. Dok smo mi u Zadru provjeravali rodoslovna stabla pridošlica i putnika namjernika oni su razvijali maslinarstvo. Ali uzalud vam trud svirači. Jer Toni je posnimio masline iz Luna a ne iz Istre. A znate kako kažu ako nisi bio na TV kao da te nema.
S obzirom da nas je onako izreklamirao čujem da da nam dolazi njegov kolega iz redakcije humorističnog programa. Snimit će sve šale i pošalice od Banskih dvora preko Remetinca do Pantovčaka. Amerikancima za smijanje nama za plakanje.
”Holy s*** that’s good”. rekao je Toni ližući prste u Hrvatskoj...za one koji ne razumiju engleski...“ s*** happens '“ rekli bi naši političari.

09.05.2012. u 11:42 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Na rubu pameti

Linkovi

mail

dayafter229@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se