Stanje u kojem se nalazi Hrvatska nedavno nam je bolje od svih ekonomskih analiza, broja nezaposlenih, dodijeljenog Fitchovog kreditnog rejtinga, bruto domaćeg proizvoda, stanja konjukture...pokazao jedan "Yes, thank you very much" filmić na youtubu. (što bi rekao Prime Minister shortcut priloga!!! Valjda misleći da ako je nešto kratko da je i manje sramotno).
Od osamostaljenja nanizali su naši političari zavidnu nisku jezičnih i ostalih bisera na diku sebi i svima nama. Sjetimo se jubitua, emajla, day after yesterday...Ali sve je to bilo u mračno doba vladavine nepismenih koji su „udarajući“ u bisernicu proizvodili, a što drugo do, bisere.
Nakon godina mraka došla nam je svjetlost i pravednost, došli su nam preludiji za glasovire i došla su nam „nova pravila igre“, najavljen nam je plan 21. Ali umjesto plana 21 dobili smo rikverc plan-plan 12. Malo je skuplji ali od nečega se mora početi. Radi se o premijerovih 12 apostola u Bruxellesu. (Za razliku od Kristovih ovi neće raditi pro bono). Apostoli koji će, u ovoj prilici, širiti riječ hrvatsku i predstavljati nas u EU parlamentu. Doduše za sada samo kao promatrači. To su oni tako i shvatili- kao promatranje, leptira npr. Nije im valjda palo na pamet da će morati nešto i progovoriti, barem kavu naručiti ili reći dobro jutro. O nekim kompliciranijim stvarima kao što je npr. objasniti svoje OSNOVNO poslanje ("What is your main goal in Bruxelles?") da ne govorimo. Pa one misice nauče reći na engleskom da su za mir u svijetu i nešto zucnu o gladnoj djeci. A ona, kao Alisa u zemlji čudesa, samo thank you, bolje bi bilo da je rekla peace, brother, peace. Barem bi se stekao dojam da žena ima neki stav u životu. Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj ne postoji 12 ljudi koji govore engleski jezik tako da nas ne sramote a da pri tome ispunjavaju i ostale stručne uvjete i političke preduvjete. Nakon epohalnog sramoćenja europarlamentarku Ingrid su uhvatili i naši novinari u prolazu u Saboru. Naravno da je prozujala samo tako kraj njih znajući što će ju pitati, ali ipak na pristojnoj udaljenosti od 20-ak profesionalaca iz raznih redakcija visoke stručne spreme koji zasigurno znaju engleski puno bolje od nje bahato je odvratila nešto u stilu da žuri na ...international law...na što joj je netko od parlamentaraca bez prefiksa euro pripomogao ...court, court....pa se ona slavodobitno okrenula i rekla court. Koji uvredljivi spoj arogancije i ignorancije. Zemljo otvori se. A ona ništa, niti trepla ispod šiški. Evo što se dogodi kad ti netko dovoljno dugo govori da si lijep i pametan da i ti sam na kraju povjeruješ u to. Dovoljno bi bilo da je Ingrid u dugim godinama mraka otišla barem jednom godišnje u šoping u London na par dana. Naučila bi dovoljno engleskog za odgovorit na ono gore navedeno pitanje svih pitanja. Ali ne, trebalo je motriti HDZ.
E sad, sve ovo gore i nije nikakva novost u našoj državi, osramotili smo se već stotinu puta s političarima. Ovo je možda malo atraktivnije sramoćenje jer je na engleskom jeziku. ali razlike u osnovi nema, bilo na hrvatskom, engleskom ili vlaškom uvijek se radi o nekritičkom i ambicioznom ...ja to mogu... i bahato političkom...ja ti to dopuštam...( jer ja to mogu). Čak više nije ni to toliko bitno jer naučili smo da je negativna selekcija kadrova iznjedrila prosjek ispred pameti, nepismenost ispred obrazovanja, nesposobnost ispred kompetencije.
Ono najvažnije što se izrodilo iz ove male anegdote je obraćanje premijera naciji. Jer premijer se zaista rijetko pojavljuje u javnosti. Toliko rijetko da se s vremena na vrijeme zapitaš gdje je. Ovo je smatrao za važan povod. I što smo to imali naučiti iz premijerova obraćanja, koje se usput budi rečeno odvijalo na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je on mladim studentima objasnio kako je jedini mogući odgovor na pitanje "What is your main goal in Bruxelles?" upravo "Yes, thank you very much".
a) Ustvrdio je da svi hrvatski europarlamentarci govore engleski. U prijevodu ...jel' ti viruješ meni ili svojim očima i ušima?...
b) Nastavak je da neki govore jako dobro, neki prosječno ali sasvim dovoljno za sporazumijevanje po kuloarima – Premijeru po kuloarima se šuška i trača, informacije iz kuloara nisu previše pouzdane. Pa ne plaća se valjda 6000 € za prenošenje polu-informacija po hodnicima.
c) Ustvrdio je da oni nisu“pravi parlamentarci“ pa da i ne trebaju govoriti nešto savršeno. Premijeru kako vas nije sram! Stajati ispred hrpe pametnih glava koje se ubijaju učenjem kako bi sebi osigurali bolju budućnost, jer budućnost je svjetlija što si obrazovaniji i vrijedniji, i reći im bez imalo srama da znanje engleskog nije preduvjet za, ma kako ih nazvali, predstavnike jedne države u bilo kojoj europskoj instituciji.
Pitam se koliku bi plaću imali da znaju savršeno. I uzalud vam sve parole o važnosti obrazovanja i učenja. Uzalud vam parole o povećanju izdvajanja za školstvo.
Ne bi se začudila da je predloži za novog člana Akademije – Razreda za filološke znanosti. Ne znam kakvog PR-a ima naš Premijer ali sigurna sam da malo radi, a i kad radi radi loše.
E kad našem Prime(time) Ministru nije važno da europarlamentarci govore lingua franca EU institucija a to je, gle čuda, engleski jezik onda mu pretpostavljam nije važno niti da liječnici barataju svojim lingua franca jezikom – latinskim. Jer kao da je važno ako se malo zeznu pa mu umjesto dijagnoze Institio cordis (zastoj srca) kao dijagnozu upišu Graviditas extrauterina (vanmaterična trudnoća). I dok oni riješe tu trudnoću srce već sto puta stane. Isto mu tako nije važno da i farmaceuti znaju dobro svoj jezik i zapravo je nebitno ako ti na kutijici lijeka za život važnog upišu hs (hora omni) –prije spavanja umjesto qid (quater in die) 4 puta dnevno – What a difference a day make Mr. Prime Minister! Ma sigurno je nevažno znanje njemačkog kao jezika sporazumijevanja među automehaničarima. Pa da te vidim kako bi bilo da ti automehaničar pomiješa getribe i semeringe, pakne s dihtungom a zwing zangama ti precvika sajlu za kočenje. Ili dok se voziš na na 6000 m visine u avionu pilot 3 puta kaže pripravniku kontroloru leta nemuštog znanja engleskog jezika ali vitalno važnog za sporazumijevanje u avio prometu, MAYDAY—što bi u skraćenom prijevodu bilo ..u nemiloj sam gabuli...a ovaj mu odgovori...Yes, it is a day in May...ni to nebi bilo jako važno. Kao što ne bi bilo važno da vam ljeti na plaži glavu čuva čuvar plaže u zimskom periodu ili da vam kuću i glavu u ratu brani general bez ijedne bitke u radnoj knjižici. To vam dico ništa nije važno. A što onda jest?
Važno je zvati se Ingrid.
Yes, thank you very much...za one koji ne razume engleski...ljepota je prolazna ali glupost je vječna.
| < | svibanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
mail
dayafter229@gmail.com