T.S.Gjergja

četvrtak, 14.06.2007.

DA MI JE BITI..

DA MI JE BITI..

ili bolje

IF I WERE A RICH(WO)MAN

Lyon – jutarnja kava. Sjela bih na prekrasan trg s rasvjetom koja se šepuri s poda a opet ima onu antičku ozbiljnost svojstvenu velikim prostorima. Lyon je predivan s antičkim rasterom ulica pa mislim da sam kući, ali nema mora. Rijeka s tisuću mostova. Neka mirnoća, ozbiljnost, ljupkost u isti mah. Grad za kavu i ispovijed. Grad gdje si, okružen ljudima, sam sa sobom.
Sitni tamnoputi ljudi prolaze kroz grad. Žene pomalo pomaknute ljepote. Oni krupniji tamnoputi dižu prosjek. Ma kako se drugi bunili na njih.
München – šoping na Stahusu. Glavna ulica za kupovinu. Ne volim kupovati. Tko bi rekao žensko pa ne voli kupovati. Ali volim robu, pa ponekad moram kupovati. Uživam u vrevi, šarenilu, onim štandovima s voćem i slasticama. Pa nešto gricneš pa nastaviš kupovati. Lakše je. Prodavačice ljubazne i na usluzi. Baš se osjećaš kao car. A onda u dobar kafić – Italian Connection. Opet Espresso mit Sahne.
Ljudi bez stila i sistema. Kvarcani, bizarnih boja kose, lošeg make-upa i frizura. Ili ih nije briga ili ne znaju. I tu su tamnoputi. Tihi ali brojni.
Potez Trieste-Milano – pokrajnje ceste, ne autostrada. Ima curvi pericolosih ali je romantičnije. Nepregledni vinogradi, lijepe kuće i okućnice. Svako malo magazzino con le scarpe. U ustima talijanska žvaka, pušiš talijanske cigarete. Belezza. Gdje god staneš bombon-Talijanke u šarenom papiru. Opet sitni tamnoputi muškarci ali savršenih košulja i odijela, o cipelama samo Wow – mirisi svuda. Užitak za čula. Misliš evo mene u raju.
Philadelphia – ručak u staklenom restoranu s pogledom na most Walta Whitmana. Konobari tiho kližu kroz dvoranu, ti jedeš onu lošu američku spizu, koja ima savršen okus. Gledaš most, pa iza mosta, pa nebo, pa prostranstvo – jer tamo ništa nije skučeno. Pa ti se i duša raširi. Pa se sjetiš Vlati trave pa sve poprimi neki nestvarnu dimenziju čak i ti sam. Osjetiš se velikim. U sebi.
Muškarci savršenih zubiju, mišića zaostalih od treniranja baseballa iz srednje škole. Pastelna garderoba uvijek ponešto sportska. Energija 0. Tamnoputi muškarci s puno više žara. Ili su jako mršavi ili obratno. Ali stila više. Posebno u hodu.
Los Angeles-Santa Monica – djelić Mediterana na Pacifiku. Lijepa šetnica i štekati. Vrijeme je za popodnevnu kavu. Samo je problem što dobre kave nema. Pretvaraš se da je dobra jer ti je vrijeme od kave. Beskućnici s natpisima – a dollar please – I need it for the beer. Rizično nema što. A capella pjesma grupe tamnoputih koji nisu na billboard ljestvicama. Pa se sjetim naših «pjevačica» i posramim se.
Las Vegas – Disneyland za odrasle. Barem onaj dio koji nije odrastao u svakom od nas. Demonstracija novca u službi svih čula. Jedeš, piješ, kockaš, pa na roller coster, pa u bazen, pa ti osunčani malci daju ručnike, kreme. Ljubazno kao nigdje. Replike svuda, ali skupe. Baš je dobro. Nikako ispod nivoa. Vrh MG-najbolji bar u kojem sam bila u životu. Staklena kugla koja se vrti iz koje vidiš sve te žaruljice i svjetalca uz What a Doctor Prescribes koktel. Uživancija.
New York – Večera u nekom talijanskom | h r v a c k o m| restoranu. Ništa posebno. Jer što Amer zna što je dobra spiza. Reduciraš je na začine.
Broadway predstava – i ona najgora bolja od najboljih negdje drugdje.
Greenwich Village-Blue Note-sav taj jazz. Uz Martini rosso.
Ljudi svih boja. Napokon se ne osjećam kao manjina. Tamnoputa. Uklopljena at last. Dio mase koja pulsira. I nosi te. U neko bolje raspoženje. Samo te cijene spuste na zemlju tu i tamo. Kao kava od 5$. Ali sve što je dobro se i plaća.
Kuća – krevet. Spavanje. Svuda poći kući doći. Uklopljena već iz navike.

Tako bi izgledao moj idealan dan If I were… Ali nekako mi se čini da bi previše kava popila pa bi postala egzaltirana, hiperaktivna, pa alkohol, pa sva ta loša spiza…Nekako mi se čini da bi postala Paris Day Hilton. Pa bi počela raditi gluposti. Pa bi završila u Alcatrazu – ali nema veze ako bi mi se obistinio drugi dio naslova obistinio bi se i prvi pa bi se samo pridružila ekipi iz Ralja. (Ne komentirajte da Alcatraz više nije zatvor to je za priču nebitno). I pogađate gdje bi otplivala. Ravno u Mediteran.

14.06.2007. u 10:30 • 30 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Na rubu pameti

Linkovi

mail

dayafter229@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se