Daxov b(r)log

22.03.2007., četvrtak

Yet another day...

Dobro je, prestao sam pušiti. Osjećam se puno lakše, poletnije... Nije bilo teško. Samo reci NE :) Iako me još pomalo vuče da zapalim, ali odupirem se... Neću, neću...

Inače, sinoć oko 1 sam vozio frenda doma, i kad sam se vraćao nabasao sam na drugog frenda kojeg nisam dugo vidio... Otišli smo na obližnju benzinsku na pivo. Jutros čitam da se 4 sata poslije na toj istoj benzinskoj dogodio neki obračun gdje je jedan tip prostrijeljen... Uh, ne volim da se to dešava u mom gradu niti u mojoj blizini.

Treći frend mi priča kako je prije tjedan dana on sjedio u nekom kafiću, i to još u mom kvartu, i da odjednom neki luđak izvuče pištolj i počne pucati u zrak. Usred dana. Specijalci došli, ulovili ga, ali će vjerojatno taj luđak dobiti samo prekršajnu prijavu... Prosto nevjerojatno. Danas kao da svi imaju oružje. Možda da si i ja nabavim neko... A možda mi je dovoljna samo "čakija". :)

Od ostalih gluposti, ne mogu da ne spomenem koke i kokice koje rade u dućanu u mom kvartu. Prekrasne gospođice. Uvijek nasmiješene, pozdrave... To ja zovem pravim poslom. Ne znam tko je gazda, ali svaka mu čast, zna što je marketing. Za razliku od većine ovdašnjih tvrtki koje nemaju pojma o tržišnom poslovanju, nego se sve svodi na neokomunistički kvazikapitalizam. Na čelu s tvrtkama koje monopolom zarađuju po 2+ mlrd kuna godišnje.

Drugih važnih događaja ovog tjedna nije bilo. Osim što su mi neki računi kasnili, bolje rečeno došli su danas, zadnjeg dana roka dospijeća. Bravo za Hrvatske pošte :) Sutra ih idem odmah platiti, jer će bagra da isključi uslugu ako nije plaćeno...

Toliko za danas. Do (ne)čitanja.
- 17:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2007., petak

Back again...

Evo stiže moj prvi pravi blog u proteklih nekoliko sezona. Ne znam sta da pišem, samo pišem što mi padne na pamet. Dobio sam ADSL nakon dugih 5 mjeseci, zato jer sam se preselio, a na novoj centrali nije bilo mjesta pa je nastala cijela zbrka oko toga.. Tako da sam bio bez kućnog Interneta sve ovo vrijeme. Prodao sam svoj stari dom, a sada sam podstanar. No ni to nece dugo. Planiram otkupiti ovaj stan u kojem sam trenutno, tako da cu time rješiti stambeno pitanje. Za ostalo se ne brinem...

Inače danas sam obnovio ugovor o radu u firmi u kojoj sam zaposlen. Dobio sam povišicu, hura!. Na poslu mi je bolje nego ikad prije. Nekako je zabavnije, dobra je škvadra, dobro se nadopunjujemo. Smijemo se češće nego ikad prije. Stres je nekad prije bio ogroman: dolazio bih kući s poslom na pameti, zaspao s poslom na pameti, budio se s poslom na pameti. Sad je daleko drukčije. Šef je napokon odlučio zaposliti više ljudi. Mislim "napokon" jer nas se broj u zadnjih godinu dana udvostručio.

Na osobnom planu ništa novo. Sam liježem, sam ustajem i dalje. Ništa loše pod tim ne smatram. Dapače, imam jednu brigu manje u životu - ne trebam o nikom skrbiti osim o sebi. Imam to iskustvo u životu da je briga jedan od najvećih mentalnih problema koje čovjek može nositi u sebi. Ja sam morao skrbiti o bolesnoj majci dobar dio svog djetinjstva. Oca sam još ranije izgubio... Sada zato valjda nosim posljedice u vidu straha od ikakve veze... Ali ne bih sad o tome.

Ajmo na malo lakše teme. Kako sam dobio ADSL, sad sam često na Internetu. Dapače, prečesto, ali što ćeš. Nisam spomenuo da mi se posao odnosi također na Internet. Tako da sam 7 sati na Netu na poslu i još 6-7 sati od doma :) . Internet je moj život, moja virtualna stvarnost. Na Internetu sam kao riba u vodi - sve razumijem, sve tražim, jedva čekam neki email, instant poruku... Socijalni život mi je na nuli, virtualni ide sve u šesnaest.

Razmišljam možda da počnem igrati neki MMORPG - to vam je ona skraćenica za masovno igrane više-igracke mrežne ulogo-orijentirane igre (!al sam ga nasrao hehe!) - kao što su Second life iliti "drugi život" (-dobar naziv-), World of Warcraft ili tako nešto... Jedno vrijeme sam igrao Ogame, ali mi je previše oduzimao vremena, previše me vukao, tjerao me da se čak noću budim kako bih igrao tu MMORPG igru, ali sam to srećom uspio srezati...

Kad sam vec kod ovisnosti, od prošlog ljeta sam počeo pušiti. Do nove godine (ove 2007) je to prešlo od par cigareta na cijelu kutiju dnevno. Sad od ovih dana sam opet prestao. Srećom, ide lakše nego što sam mislio... Vjerojatno se nisam toliko navukao. Ali svejedno me spopadne želja da zapalim dva-tri put dnevno. Ne odupirem se tome, pa zažicam kolege na poslu. Mislim da je lakše ne odupirati se nego se siliti... Sila nikad nije bila dugorocno bolja od mile.

Eto toliko za prvo javljanje nakon dugo vremena. Idem malo odmoriti. Upravo sam bio na pizzi, pa bi trebalo da se to malo slegne u želucu, zar ne? A i uskoro ce Seinfeld. Uvijek ga pogledam kad stignem. Odagna mi crne misli, a i George mi je simpatičan. Isti ja. Doduše, ja nisam toliko ćelav, imam samo zaliske :) Ali sam isti on, samo što ne nosim naočale, i malo sam viši. Karakteri su nam isti, dogodovštine slične, a i već vidim da cu završiti kao on, s nekim preinakama...

U svakom slučaju, želim vam ugodan dan, večer, noć... štogod. Pozdrav.
- 03:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se