Ulazeći u zagrebačku prvostolnicu prigodom prvog pastoralnog posjeta Hrvatskoj, sv. Ivan Pavao II. odmah je zapitao: "Gdje su grobovi kardinala Stepinca i Šepera?". Time je odao priznanje dvojici visokih dostojanstvenika Katoličke Crkve u Hrvata.

U novije doba, upravo za biskupovanja Franje Šepera, Crkva je proširila mnoge svoje djelatnosti, a među njima pokrenula i katolički tisak.

Zaslugom Šepera 29. rujna 1963. godine izašao je prvi broj “Glasa Koncila” s motom “novo lice Crkve”. Bio je to najprije dvotjednik, a poslije tjednik koji je u komunističkom sustavu otvoreno pisao o najvažnijim temama ne samo crkvenog nego i nacionalnog i društvenog života.

“Glasu Koncila" prethodio je skromni bilten koji su zagrebački franjevci tiskali na ciklostilu. Potražnja je bila tolika da se bilten brzo pretvorio u zapažene crkvene novine.

U komunističkom razdoblju list je promicao koncilsku obnovu, prenosio stajališta katoličkog vodstva i argumentirano se suprotstavljao sustavnoj ateizaciji hrvatskog društva. Bile su to jedine novine na koje Savez komunista nije mogao utjecati.

Zato je “Glas Koncila” često dolazio u sukob s vlastima jer se zauzimao za vječne vrijednosti kao što su dostojanstvo ljudske osobe, pravda, sloboda i istina. Posebno je njegovao u zaborav potisnutu hrvatsku narodnu, vjersku i kulturnu baštinu. Do demokratskih promjena 1990. “Glas Koncila” se jedini argumentirano odupirao velikosrpskoj promidžbi i branio dostojanstvo i ponos hrvatskog naroda i Katoličke Crkve.

Stalno izvrgnut režimskim napadima, pa i zabranama, “Glas Koncila” dobio je obilježje oporbene publikacije, iako to u strogo političkom značenju nije bio. No bio je glas katoličke i hrvatske savjesti i time postao jedinstvena žurnalistička pojava na europskom socijalističkom istoku. I danas je to ugledni tjednik koji u širokom rasponu tema prati vjerska i društvena pitanja.