Zarađivao je i po 30.000 eura na noć, a onda je shvatio da si je uništio život.

Mjesto u stambenoj zajednici Udruge za borbu protiv ovisnosti "Ne-ovisnost" čeka 26-godišnjeg Duška Benića iz Karlovca koji već 15 mjeseci provodi u terapijskoj zajednici u Vrbici.
Kovanica od pet kuna koju je izvukao iz džepa još kao 13-godišnjak odredila je do danas njegov život koji želi iz temelja izmijeniti.
- Godine 1999. ubacio sam je u poker-aparat i dobio 300 kuna. To nije bilo ništa spram iznosa od 30.000 eura koje sam u samo jednoj noći znao zarađivati što na poker-aparatima, a što na ruletima. Sav džeparac trošio sam na to i kad bih dobio veći iznos, živio bih nekoliko dana kao kralj, a onda opet ispočetka. Imao sam veliku podršku prijatelja i sam sebi bio bih jako važan kad bih dobio velik novac koji sam trošio isključivo i samo za luksuz. Nisam ni pomišljao da bih pomogao svojoj obitelji, točnije majci, koja me naposljetku izvukla iz toga pakla - priča Duško koji ne krije i da je pokušao liječenje u nekoliko ustanova, no u to je vrijeme dobivao velike količine tableta na koje se "navukao", a istovremeno nije si mogao pa ni htio priznati da je ovisan o kocki.
Iscijedio obitelj
Kaže kako su u to vrijeme otvorene i brojne kladionice, ali onamo nije često zalazio. No u kockarnicama je zarađivao nezamislive svote novca, a istovremeno je, kaže, "iscijedio" majku do posljednje kapi.
- Imam imućnu obitelj i nije mi bio problem neprimjetno uzeti novac, bez kojeg sam bio bolesna osoba. Da sam doista bolestan shvatio sam 4. prosinca 2012. godine kad sam došao u Vrbicu. Nisam se odmah privikao jer sam živio brzo, a ovo je nešto sasvim drugo. Ovdje dijelim sudbinu s nekolicinom drugih koji su u sličnoj situaciji kao ja, a potom dolazim u Osijek, gdje ću u stambenoj zajednici sebe još jednom testirati i vidjeti gdje sam - kaže Duško čiji je otac također bio ovisnik o kocki, a što je bio još jedan šok za majku kad je shvatila da je sin u istom problemu.
Ipak, vjeruje da će nakon izlaska iz Udruge uspjeti s uobičajenim životom, kakvog bi imao da nije, kaže, kobne kovanice od pet kuna, ali i vlastite slabosti. Da predispozicije za kvalitetan život ima pokazuje i činjenica da ga je kontaktirala bivša šefica i rekla mu da se, nakon završene terapije, može vratiti na svoje staro radno mjesto. To je, priznaje, svjetlo na kraju tunela u kojem je proveo posljednjih 13 godina.
Dr. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju "Vrapče", kaže da tamo dolaze ovisnici koji imaju značajne smetnje funkcioniranja.
Zlato, krediti...
- Još uvijek se ne vidi stvaran broj ovisnika iako ih u Hrvatskoj ima zacijelo između 50.000 i 100.000. Još uvijek troše zlato, dižu kredite i prodaju kuće pa im ovisnost ostaje prikrivena. Mnogi od njih ne suočavaju se s problemom i ne prihvaćaju ga, a dugove istovremeno uspijevaju pokrivati. Ipak, ni to ne traje beskonačno pa u su konačnici takve osobe prisiljene su tražiti pomoć - pojašnjava Bagarić.
Dodaje da je riječ o izlječivoj bolesti i lažno je mišljenje, kaže, da je jednom registriran ovisnik uvijek ovisnik. Poznati su mu slučajevi bivših ovisnika koji žive uobičajenim životom, dok se neki ponovo "navuku" na kocku, zbog čega su prisiljeni ponovo krenuti s programom liječenja.
“Procjenjujemo da ćemo imati vrlo ozbiljnu epidemiju ovisnih o kocki i klađenju jer je to poprimilo ozbiljne razmjere.” Poručio je to Tomislav Mišetić, predsjednik Udruge "Ne-ovisnost", koja trenutno broji između osam i 20 članova u grupi anonimnih kockara te šest u terapijskoj zajednici. “Da netko spozna ovisnost nije nužno da izgubi golemu količinu novca, već da sve životne prioritete ostavi nauštrb kockanja. Onaj tko ne plaća režije, a većinu vremena provodi u kockarnici ili kladionici očekujući rezultate, ima ozbiljnih problema. Srećom, u zajednici imamo vrlo dobre rezultate”, kaže Mišetić, dodajući da više od 70 ovisnika o kocki i klađenju koji završe program uspješno apstinira. Dodaje da je mnogo profesionalnih kockara kojima je dobiveni iznos na kocki jedini od izvora prihoda.
Marija MIHELIĆ

''Godine 1999. ubacio sam je u poker-aparat i dobio 300 kuna. To nije bilo ništa spram iznosa od 30.000 eura koje sam u samo jednoj noći znao zarađivati na poker-aparatima i ruletima. Sav džeparac trošio sam na to i kad bih dobio veći iznos živio bih nekoliko dana kao kralj, a onda opet ispočetka'', ispričao je 26-godišnji mladić iz Karlovca koji je 13 godina proveo trošeći i svoj i tuđi novac na kocku, te si potpuno uništio život.
Mjesto u stambenoj zajednici Udruge za borbu protiv ovisnosti "Ne-ovisnost" čeka 26-godišnjeg Karlovčanina koji već 15 mjeseci provodi u terapijskoj zajednici u Vrbici.

Kovanica od pet kuna koju je izvukao iz džepa još kao 13-godišnjak odredila je do danas njegov život koji želi iz temelja promijeniti, piše Glas Slavonije.

Živio kao kralj par dana, a onda ispočetka

''Godine 1999. ubacio sam je u poker-aparat i dobio 300 kuna. To nije bilo ništa spram iznosa od 30.000 eura koje sam u samo jednoj noći znao zarađivati što na poker-aparatima, a što na ruletima. Sav džeparac trošio sam na to i kad bih dobio veći iznos, živio bih nekoliko dana kao kralj, a onda opet ispočetka.

Imao sam veliku podršku prijatelja i sam sebi bio bih jako važan kad bih dobio velik novac koji sam trošio isključivo i samo za luksuz. Nisam ni pomišljao da bih pomogao svojoj obitelji, točnije majci, koja me naposljetku izvukla iz toga pakla'', sipričao je 26-godiđšnjak koji ne krije da je pokušao liječenje u nekoliko ustanova, no u to je vrijeme dobivao velike količine tableta na koje se "navukao", a istovremeno nije si mogao ni htio priznati da je ovisan o kocki.

'Iscijedio' majku do posljednje kapi

Kaže kako su u to vrijeme otvorene i brojne kladionice, ali onamo nije često zalazio. No u kockarnicama je zarađivao nezamislive svote novca, a istovremeno je, kaže, "iscijedio" majku do posljednje kapi.

''Imam imućnu obitelj i nije mi bio problem neprimjetno uzeti novac, bez kojeg sam bio bolesna osoba. Da sam doista bolestan shvatio sam 4. prosinca 2012. godine kad sam došao u Vrbicu. Nisam se odmah privikao jer sam živio brzo, a ovo je nešto sasvim drugo. Ovdje dijelim sudbinu s nekolicinom drugih koji su u sličnoj situaciji kao ja, a potom dolazim u Osijek, gdje ću u stambenoj zajednici sebe još jednom testirati i vidjeti gdje sam'', ispričao je te dodao kako mu je otac također bio ovisnik o kocki, pa je majka bila šokirana kad je shvatila da je sin u istom problemu.

Vjeruje da može

Karlovčanin vjeruje da će nakon izlaska iz Udruge uspjeti nastaviti sa običnim životom, kakvog bi imao da nije, kaže, kobne kovanice od pet kuna, ali i vlastite slabosti. Da mogućnosti za kvalitetan život ima pokazuje i činjenica da ga je kontaktirala bivša šefica i rekla mu da se, nakon završene terapije, može vratiti na svoje staro radno mjesto. To je, priznaje, svjetlo na kraju tunela u kojem je proveo posljednjih 13 godina.

Izvor: http://danas.net.hr/hrvatska/zaradjivao-30000-eura-na-noc-a-onda-je-shvatio-da-si-je-potpuno-unistio-zivot