Papa Benedikt XVI. jednom je prilikom rekao: „Kršćanin nikada ne može biti tužan, jer je susreo Krista koji je svoj život dao za njega.“ Obilje radosti jedine su riječi kojima mogu dočarati atmosferu tijekom ovog hodočasničkog vikenda.
Živi vlak koji hodočasti Majci
S osmjehom smo na još jedan susret krenuli. Nakon dugo iščekivanja, došao je i taj dan. U 7.30 sati krenuo je dupkom puni vlak mladih hodočasnika Zagrebačke nadbiskupije. Kažu da u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi, i to je zaista tako. Došavši u Konjščinu, mladi su napustili vlak i ubrzo konstruirali jedan posve novi, živi vlak ljudi, veliku kolonu koja je hodočastila Majci Božjoj Bistričkoj. Dakako, uz veliku pomoć redara koji su iz sveg glasa vikali: „Desno!“. Strpljivo smo hodali jedni iza drugih, podnosili teret naših teških ruksaka i težinu puta kojeg smo morali preći. Divno je bilo znati da na brdu preko kojeg smo se uspinjali nećeš pasti, nećeš se srušiti jer bi te uvijek netko dočekao. Divno je bilo uhvatiti pruženu ruku pomoći koja znači solidarnost, koja znači kolegijalnost i zauzetost za drugoga.
Euharistija u Vinskom Vrhu

Neposredno prije samog dolaska u svetište, u kapeli Majke Božje u Vinskom Vrhu, održano je sveto misno slavlje koje je predvodio naš povjerenik za pastoral mladih vlč. Ivica Budinšćak. Povjerenik nas je podsjetio na ulogu majke u našim životima te vrijednost i značenje koje svaka majka ima. Nakon kratkog vremena stigli smo u Mariju Bistricu. Bilo je simpatično promatrati zbunjena lica slučajnih prolaznika koji su u čudu promatrali kolonu vedrih lica kojoj se ne nazire kraj. Mladi su ponajprije pozdravili Gospu. Ona ista raspjevana mladež najednom je utihnula. U miru i tišini, s velikim poštovanjem, dostojanstveno smo pozdravili našu Majku obilazeći oltar.
Mladi – subjekt plodne evangelizacije

Nakon dodjele smještaja, došli smo u šator gdje je održana kateheza fra. Žarka Relote. Bilo je kratko i jasno, ali pripremljeno s velikom ljubavlju i velikom željom da zaista čujemo što nam se to želi reći. Svojim jednostavnim govorom i životnim primjerima, lako je odgovorio na pitanja koja se nameću u razmišljanjima današnje, kako kaže – mlađarije. Pozvao nas je da vjerujemo u bolje sutra, čak i onda kada ne vidimo da će se to sutra zaista dogoditi jer hrvatska katolička mladež mora biti subjekt plodne evangelizacije, mora biti sadašnjost, a ne samo budućnost Crkve i naroda. Već sam tada bila neizmjerno zahvalna Bogu na svemu što mi je dao, ne znajući kako je još mnogo darova u ova dva dana pripremio za mene. Ubrzo smo radosno pozdravili našega nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je odgovorio na naša pitanja i poručio da idemo uvijek za smislom, a pravi smisao je u Kristu. Posebno vrijedna bila je mogućnost ispovijedi. Brojni su svećenici sjedili oko šatora i strpljivo ispovijedali. Hvala im na tome!
Duboki susret s Isusom

Vjerujem da se mnogima upravo put svjetla duboko urezao u srce. Pomno smišljeni meditativni tekstovi savršeno su se uklopili s upaljenim svijećama za Marijin rođendan. Molili smo Mariju da se nikada ne ugasi plamen vjere, nade i ljubavi u nama. Nakon predstave koju je pripremila salezijanska mladež, uslijedilo je klanjanje u bazilici. „Gledaj, On te gleda!“, riječi su koje su još dugo odzvanjale u mome srcu. Samo mali trenutak sabranosti, mala sabranost duše i srca bila je dovoljna da svakome omogući taj duboki susret s Isusom. I zaista, kako kaže sv. Augustin, nemirno je naše srce dok se ne smiri u Njemu. Smirio je naša srca, tješio nas i ohrabrio. Dan se primakao svome kraju, došlo je vrijeme za počinak. U svojoj vreći, iako umorna, još sam se dugo pitala čime sam sve to zaslužila. Jedino što sam mogla reći je: Hvala Ti, Bože!
Kruna hodočašća

Nakon jutarnje kave i doručka uputili smo se na križni put, a zatim su uslijedile pripreme za procesiju. Poletna hrvatska katolička mladež brzo je formirala živi zid. Sveto euharistijsko slavlje predvođeno uzoritim Kardinalom, kruna je našeg hodočašća. Lijepo je imati takvog pastira koji nikoga ne zaboravlja i neprestano ulijeva duha hrabrosti i nade našem narodu. Potom smo, iako iscrpljeni, radosno krenuli natrag do Konjščine odakle smo ponovno vlakom doputovali do Zagreba.
Opipljiva radost života

Malo je potrebno da ljudi osjete radost života, ali ona se uistinu osjećala na ovom hodočašću. Bila je ondje prisutna, gotovo opipljiva. Za kraj, dragi moji hodočasnici, prisjetimo se što nam je rečeno – ne dopustimo da nam itko oduzme ljepotu i radost ovakvih susreta. Hodimo u svjetlosti, zajedno u Kristu, služimo Gospodinu u radosti, jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti nego snage, ljubavi i razbora!
Autor: Natalija Bačić

Prenosim: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Radost-zajednistva-u-Mariji-Bistrici.aspx