Skupina mlađih svećenika je svoje ljetovanje provela krstareći Jadranom. Tako su u desetak dana proveli originalne radno-duhovno-turističke obnove duž jadranskih otoka
Koliko, gdje i kako ljetuje naša Crkva? Kako svoje godišnje odmore provode vjernici laici, a kako biskupi i ostali klerici? Odmaraju li se tada i od svojih redovitih molitava ili upravo tada još dublje uranjaju u meditaciju? Povlače li se svi u svježinu planina, mir samostana? Ili možda i oni, na što će se u Crkvi samo nasmijati, po plažama djevojkama otimaju Coca-Colu light, kao u TV-reklami? Nose li i na odmoru habite i »kolarke« ili hodaju u civilu?
»Ovdje je sve tako lijepo, ovo je raj«, poručio je Papa Benedikt XVI. iz alpskoga mjesta Les Combesa gdje je od 11. do 28. srpnja proveo svoj 18-dnevni godišnji odmor.
»Tko se ne zna dobro odmoriti ne zna se dobro ni umoriti«, govori nam gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović. Objašnjava da tek uz pravi odmor čovjek može »disati na oba plućna krila«. Tvrdi da biskupi jednostavno moraju tjerati i sebe i svećenstvo na koliko-toliko pošteni godišnji odmor kako bi napunili baterije za zahtjevne obveze tijekom godine.
U Crkvi nam objašnjavaju kako je bitno da, što god radili, tijekom godišnjega odmora zaista iskoriste tu privilegiju i dar Božji odmora za rekreaciju i tijela i duše i duha. Tako se najbrojnija redovnička zajednica, Družba Isusova vodi načelom svoga osnivača sv. Ignacija Loyole da je sve dobro »koliko me približava, a loše koliko me udaljava od Boga«. Dakle, planina, more, samostan, hotel... Sve ovisi o tome kako se time čovjek služi.
Tako je i skupina mlađih isusovačkih svećenika svoje ljetovanje provela krstareći Jadranom. Jedan vjernik, inače skiper organizirao je tehničku stranu priče i nekoliko svećenika i laika proveli su desetak dana vrlo izazovne i originalne radno-duhovno-turističke obnove duž jadranskih otoka, uvala, gradova. Liturgijski red bio je možda jači nego u samostanu (časoslov, misa i ostale molitve), a zahtjevi oko danonoćne brige za jedrilicu bili su više nego dobra prilika za team-building za koji se u Crkvi, dugo prije nego je izmišljena ta moderna sintagma, koristi izraz - bratsko zajedništvo.
Upravo to krstarenje nadahnulo je o. Luku Rađu na projekt Modrave - osmišljenoga ljetovanja za mlade koji je pokrenuo na istoimenome rtu u blizini Murtera. O. Rađa, kao istaknuti duhovnik mladih, najprije je razmišljao o organiziranju ljetovanja na jedrilici, gdje bi mladež, bez obzira na vjersku pripadnost, mogla upoznati sve prednosti i bogatstva osmišljenoga ljetovanja i kombinacije rada, molitve, odmora i zabave. Prolazeći uz rt Modrave, napušteni maslinik gdje su stari suhozidi jedini tragovi ljudske civilizacije, o. Rađa, opčinjen ljepotom uzviknuo je: »To je to«.
Ovoga ljeta, već treću godinu zaredom, na Modravama će jednotjedni radno-molitveno-zabavni odmor, potpuno besplatno provesti nekoliko stotina mladića i djevojaka iz svih dijelova zemlje, smjenjujući se u grupama. O. Luka, međutim, nije još vidio plodove svoje ideje. Dok je projekt još bio u povojima on je u lipnju 2003. doživio prometnu nesreću od koje se i dalje oporavlja u bolnici.
Najbrojniji hrvatski red, franjevci, svoj odmor provode prilično »robinzonski«. Njihova oaza mira nalazi se na napuštenom otočiću Sveti Petar u lošinjskom arhipelagu. U srednjevjekovnoj utvrdi bez struje fratri Ćiril-metodske provincije (od Vojvodine do Sušaka) provode dvotjedne ljetne praznike smjenjujući se u grupama od po 30-ak ljudi. Samostanski raspored sa zajedničkim molitvama časova i misom, na snazi je, ali u nešto blažem intenzitetu (s nešto kasnijim ustajanjem). Uz nogomet, odbojku i, naravno, kupanje, fratrima je na raspolaganju pregršt prostora za šetnju i osamu.
Posebnost franjevačkoga načina ljetovanja svakako predstavlja i njihov tradicionalni desetodnevni marš u kojem svakog ljeta zajednički intenzivno hodočaste i mole franjevci i mladi vjernici, a susret završava 2. kolovoza.
Danas franjevci i isusovci te članovi ostalih propovjedničkih redova smiju provoditi odmor i izvan zajednice. Često ga koriste za posjet rodbini, prijateljima i kolegama. Isto je i s biskupijskim svećenicima, a skidanju redovničkoga odijela tijekom ljeta sve su sklonije (inače u svjetskim razmjerima relativno konzervativne) hrvatske redovnice. Svoje ljetne odmore one provode uglavnom u okviru svojih samostana na obali ili kod rodbine, te je normalna pojava da redovnički habit zamijene kupaćim kostimom.
Davor Maček