Eto, nakon nekoliko mjeseci pauze od bloganja, evo mene opet! Razlog: za pauzu - zasićenost nakon šest godina i 300-tinjak postova; za povratak - mali vanjski poticaj. Naime, danas sam navršio 55 godina (auuu!) i preko fejsa dobio nekoliko stotina čestitki i dobrih želja za dug život, zdravlje, obiteljsku sreću, ljubav, uspjeh u poslu....Doista je impresivno da toliki broj ljudi, pa makar iz pristojnosti, nekome poželi nešto dobro, a posebno kad je riječ o političaru i to na ovim prostorima, kad smo se zgadili i vragu i Bogu.
Govori mi to, da ljudi stvari ipak ne gledaju plošno i ne generaliziraju površno i da je vrijedno potruditi se ovaj naš posao obavljati časno i na dobrobit ljudi, ma kako to ponekad izgledalo sizifovski teško i gotovo uzaludno. Potpuno razumijem frustraciju "običnih" ljudi i osjećaj nemoći, kad se i mi koji ipak svakog tjedna izglasavamo desetine zakona osjećamo tako.
Uvijek sam nastojao biti dijelom optimistične Hrvatske, unatoč svemu, i poticati i druge da se ne prepuštamo malodušju niti ciničnom mirenju sa sudbinom. Iskustvo me naučilo da je svaki napor i trud daju neki rezultat, istina ne uvijek očekivani i ne uvijek odmah, ali ta se energija ne gubi u vjetru. Ako je tome tako, zašto se onda ne truditi oko dobrih stvari i to zato jer su dobre same po sebi.

Gledam večeras TV i s nevjericom u plitkost poruke koju nam odašilja premijerka darujući jednoj djevojčici novac za nabavku glasovira pred desetinama kamera, i rezigniram pred tom ljigavom navadom da i najbolje dijelo ponizimo bijednom potrebom da se uhvati poneki glas, da se u biti slaže, prevari, obmane...

Naime, nekoliko je pitanja koja tu traže odgovor:

Čiji je novac Kosor poklonila? Svoj ili naš (proračunski)? Ako je svoj, i ako želi pomoći djevojčici, što je pozvala medije i kamere ? Očigledno jer ju ne zanima pomoć djevojčici, već samoreklama.
Ako je riječ o našem novcu, s koje ga je proračunske pozicije skinula? Hoće li odgovarati za nenamjensko i nezakonito trošenje novca? Ja se dobro sjećam da kao ministar nisam imao niti lipu za pomoć ljudima koji su je zaista trebali i da se ta pomoć mogla dijeliti isključivo strogo po zakonu. Znalo se stoga desiti, da sam poneke pakete i poklone slao ljudima isključivo plaćajući ih iz vlastitog džepa, ali od toga nisam, dakako, pravio feštu, jer i stotine i tisuće ljudi pomažu druge, anonimno i ponekad puno izdašnije nego što sam to ja činio. Ako se ne zna za njihove, zašto bi se znalo za moje donacije?!Postavljam pitanje i novinarima, što su radili na toj Kosoričinoj predstavi i koji je to javni interes nagnao njihove redakcije da ih pošalju čak na Brač? Zašto bi nas bila briga što i koga daruje građanka Kosor?

nadam se da nitko, baš nitko neće nasjesti na ovu premijerkinu otužnu priredbu i da će javno biti za to ukorena, kako se više nebi nikada događalo ovakvo besprizorno i neprimjereno samoreklamerstvo.