U dječijem, infantilnom svijetu postoji uneverzalna formula za rješavanje svih problema i neuspjeha. Naime, dijete kad ne zna kako riješiti neki problem ili za njega neku neugodnu situaciju, npr. kad padne s bicikla i oguli koljeno, onda pribjegava jednoj od slijedećih strategija: ili jednostavno plače, ili tuče bicikl, ili trči mami tužiti bicikl ili se naprosto duri.
Za razliku od djece, zrele osobe problemima i rješenjima pristupaju i na ozbiljniji i na produktivniji način.

Ali ne i gradonačelnik Siska! On je, da ne povjeruješ, odlučio svoj smisao za odgovorno postupanje jednog gradonačelnika, a u povodu požara u Sisačkoj rafineriji, riješiti ni manje ni više nego „pismom“ zastupnicima, u kojemu navodno izražava zabrinutost što je u Rafineriji gorilo. Ma jel“te!

Time je Pintarić pokazao da ne zna i ne razumije a) što su njegove obveze i odgovornosti; b) kako gradonačelnik treba i mora postupati i rješavati probleme u gradu u kojem je gradonačelnik; c) što su obveze i dužnosti saborskih zastupnika, a uz to da nije sposoban osigurati i minimalnu komunikaciju s institucijama i ljudima koji su bitni za funkcioniranje grada kojemu je na čelu.
Kad već Pintarić javno obznanjuje, obznanjujem i ja:
1. Kao saborski zastupnik, nisam dobio nikakvo pismo od gradonačelnika Siska, iako je javnost o tome obaviještena u nedjelju, a danas je srijeda, što će reći da gradonačelnik Pintarić naprosto laže i da je priča o pismu trebala poslužiti naprosto kao efektna varka o tome da on nešto poduzima;
2. Postavljam javno pitanje gradonačelniku Pintariću: Što je poduzimao u deset godina svojega gradonačelničkog mandata da se problem Rafinerije i njene modernizacije riješi? Osim što piše zastupnicima koji su mu dostupni u svakom trenutku, (ja sam i vijećnik Gradskog vijeća, a sa svojom stranačkom kolegicom svaki dan pije kavu), što poduzima sada i što kani poduzeti ubuduće kako bi se problem sa i oko Rafinerije riješio na korist građana i grada Siska?
3. Da li gradonačelnik Siska održava bilo kakvu komunikaciju sa tvrkom koja zauzima preko 2 milijuna četvornih metara njegova grada, koja obilno kroz komunalnu naknadu i poreze puni gradski proračun i od koje živi direktno nekoliko tisuća ljudi, a posredno i puno više, a koja je uz to i zbog specifične proizvodnje i ozbiljan onečistač grada? Dakle, da li se on samo duri, furt ih nekome cinka, prijavljuje i neuspješno se sudi? Kada je posljednji put razgovarao sa upravom Sisačke rafinerije, upravom Ine te ministrom gospodarstva i financija, vezano za modernizaciju Rafinerije? Ja jesam. Nastojao sam se u ime građana Siska prometnuti od pasivnog promatrača u aktivnog sudionika rješavanja problema moga grada.
4. Vlada Republike Hrvatske još uvije neposredno i posredno kontrolira INU i razumno bi bilo da je gradonačelnik pisma (ili puno bolje neposredni kontakt) uputio svojoj stranačkoj šefici i predsjednici Vlade, koja ima stvarnu moć i koja može utjecati na rješavanje problema. Što nije zatražio raspravu o modernizaciji rafinerije u Vladi, pravome mjestu gdje se donose i konkretne, a ne samo načelne odluke? Za to Pintarić nema petlje. Valjda ima loša iskustva u komunikaciji sa premijerima iz svoje stranke.
5. Da li Pintarić zna u kakvoj su vezi modernizacija Rafinerije i konkretni požar?S kime je razgovarao i tko ga je obavijestio? Nekoliko sati nakon požara, razgovarao sam osobno i s najodgovornijim ljudima za gašenje i najodgovornijim ljudima za utvrđivanje okolnosi tog požara. Oni još nisu znali to što Pintarić „zna“!
6. Kada bi Pintarić znao riješiti i jedan problem iz svoje neposredne nadležnosi, npr.zakrpati rupetine na nogostupu u Drugoj ulici, oprostili bi mu nesnalaženje u pitanjima koja traže da se potegne i dalje od Žažine.

U općem moru besmislica i sasvim nesuvislih fraza, “predsjednik” Bandić, još je jednom, večeras postidio svakog i osrednje obrazovanog građanina ove zemlje, samom činjenicom da je dogurao do drugog kruga za izbor predsjednika.

Kruna njegove neobrazovanosti, oskudnog riječnika i sasvim mizerne opće kulture,
bila je njegova najava borbe za više pravde za siromašne, u zamislite, “prašumama Australije”, dakle najsušnijeg kontinenta u kojemu na 90% površine jedva raste trava, a kamoli prašuma, i koja ima jedan od najviših životnih standarda na svijetu i u kojoj mirovinu primaju svi stariji radili ili ne. Taj bi nas gospon štel predstavljati u svijetu!

Pored mizerne obaviještenosti, gosodin je pokazao zastrašujući fanatizam, grubost, aroganciju, bahatost i prijezir prema znanju, temeljitom i ozbiljnom radu, nudeći Hrvatskoj površnost, i puko laprdanje, utemeljeno isključivo na lažima, primitivnoj demagogiji, zločestoći i sitnom lupeštvu, dostojnom jednog Matana iz Prosjaka i sinova. Lupetanja o čovjekoljublju, bogoljublju i domoljublju, trebala bi biti valjda zamijena za suvislost i pristojnost. Način na koji je pokušavao tobože sporiti valjanost tužbe za genocid, ne prihvaćajući ni ponuđeni tekst koji ga demantira, govori o krajnje opasnoj strukturi ličnosti.
Zamislite da taj čovjek bude ključna osoba i da ima kontrolu nad obavještajnim službama i vojskom! Zamislite da nas taj čovjek predstavlja u svijetu!

Hoćete li izići na izbore?!

Već sam odavno samome sebi rekao (a čini mi se i čiteteljima ovoga bloga), da neću samo kritizirati već nuditi rješenja i poticati optimizam, jer sam i sam valjda po prirodi optimističan, a pogotovo da se više neću osvrtati na čudnovate odluke bića kjega smo , mi građani Siska izabrali za gradonačelnika.
No, on je doista znak vremena i sjajni primjer svega što je kao magla pritislo ovu zemlju koja baulja pod pritiskom nekompetentne, neodgovorne, bahate i cinične političke strukture (neka mi oproste časni izuzeci). Zato je zanimljiv i za šire sociološke i politološke analize.

Naime, priča ide ovako.

Prije nekih mjesec dana, postavio sam, ponukan pričama po gradu, pitanje gradonačelniku na aktualnom satu, o najavama poskupljenja vode. Ocijenio sam da je puno važnije za građane Siska dobiti jamstvo da ih se neće pljusnuti po ionako praznom džepu, od npr. namještanja zaposlenja vlastitoj nevjenčanoj ženi na teret gradskog proračuna. I onda, mi je laknulo. Gradonačelnik je ozbiljno i kategorično demantirao “to što se piskara i priča po gradu”, i ja sam gotovo posramljen zbog sumnji mirno sjeo na svoje mjesto zadovoljan odgovorom.
Moje je zadovoljstvo bilo još veće 20. prosinca kada sam na kućnu adresu dobio pisani odgovor istoga gradonačelnika koji je i tim putem potvrdio da neće odobriti poskupljenje vode niti za lipu.

A onda, desetak dana kasnije, s 5 dana zakašnjenja, gradonačelnik saziva press konferenciju da bi nas izvjestio da već pet dana pijemo za 30% skuplju vodu. Da ne povjeruješ! Bezobraština, laganje, cinizam, potcjenjivanje građana i rijetko viđena bahatost.

Da je na moj upit odgovorio bilo kako drugačije, npr. “još ne znamo”, “radimo izračune”, “ne mogu ni potvrditi ni demantirati” i sl. bio bih ljut, kao i većina građana, ali ne i šokiran tolikm beskrajnim laganjem.

Obrazloženje tako drastičnog poskupljenja, jednako je uvredljivo. Tobože radi nekakve sitne investicije u komadić vodovoda koji je odavno već morao biti završen, i zato što “Vodovod” posluje s gubicima. Ma nemojte! Prije deset dana ste rekli da posluje s dobiti. Bože sačuvaj!

Iščekujući danas zajedno s nacijom, završetak dugočasne hdzejske sesije i ukazanje “naše spasiteljice” da nam priopći toliko željenu vijest, tj. da je Ivo izbačen iz partije, iz ne znam kojeg vražijeg razloga, svako mi je malo pred oči izlazila scena iz, meni drage, serije “Lud, zbunjen, normalan”, u kojoj je nesretni Izet, nakon pojedenih 500 ljutih feferona, ušao u halu iliti ćenifu, i svakih nekoliko sekundi bolno jaukne “braćo moja mila!”.

Eto tako, braćo moja mila, ode dr.Ivo ko ljuti feferon što pravi probleme! A kad se činjenice poslože onda nekog velikog razloga za radovanje i nema jer:

1. dr.Ivo je hipnotizirao naciju, pa i neka mudra novinarska pera, prikazujući se kao “modernist”, “proeuropejac”, “snažan i odlučan”, “moderni” vođa i političar, čovjek s karizmom i td. Dva puta nacija mu je dala povjerenje, iako je lagao sve vrijeme, iako je srozavao, uništavao, muljao, petljao i ovu jadnu zemlju i ove sve siromašnije ljude. Svi ti koji nisu prepoznali njegov hohštaplerski, ostapbenderovski stil vladanja i koji su mu neumjesno klicali, sada su tobože odahnuli. Ma nemojte molim vas! Gdje ste bili kad ga se nije smjelo niti pripustiti tolikoj moći?! Sanader je u cijelosti proizvod primitivne i neobrazovane tzv.političke javnosti u nas.
2. Sanader bi i dalje bio neupitni veliki vođa da se kojim slučajem nije izgubio u bespućima svoje arogantne i nasilničke narcisoidnosti, a Jaca bi “išla kud i on”. Dakle, nisu oni ništa napravili. Sve je napravio on.
3. Sanadera izbacuju iz partije, ne zato jer je ugrozio ovu zemlju, korupcijom, kriminalom, demagogijom i populističkim rasipanjem njenih dobara, već zato što je ugrozio njih i njihove položaje. Zar bi zato trebalo pljeskati Jaci i društvu? Ma hajte molim vas! Čuvajte vaše guze o vlastitom, a ne našem trošku!
4. Svi koji ga sada izbacuju, sanaderov su izravni proizvod. Zar netko može povjerovati da je on proizveo nešto bolje od sebe samoga?Njima rukovodi jedino volja za moći, za vlašću, za privilegijama i strah od jačih. Jeste li vidjeli one kukavne koji su od jučer do danas promijenili mišljenje za 180 stupnjeva. Kad su skužili, da bi Jacina batina mogla biti deblja, eto njih. Ono tužno biće od Kunsta čak je javno reklo da će slušat onog tko je jači. E, to je istinski narodni predstavnik!
5. Nisam čuo da je netko na slučaju Ive prokazao njegov despotski i autokratski stil, da je ukazao na nedopustivu manipulaciju stranačkih šefova članstvom i na kratkoročnst takvog upravljačkog stila. A put od “hosana” do “golgote” traje samo nekoliko dana. Ivina sudba, zapravo nije nikakav novum, jedinstvena povijesna situacija, već pravilo za svršetak svih despocija, ma kako se šarmantnim prikazivale. Despote uvijek dođe glave njihova vlastita bahatost i neobuzdana arogancija.
Eto, to su neki razlozi zbog kojih mislim da se danas nije dogodilo ništa novo pod kapom nebeskom i da bi bilo primjerenije trijumf zamijeniti sramom što nam se uopće Ivo mogao događati sve ove godine. A još će se o njemu čuti.