Cijenjene sugrađanke i sugrađani,
Danas sam vam se obratio putem radija 5 minute iza podneva, namjerno i simbolično, jer su za nas Siščane mnoge prilike nepovratno prošle, iste one koje su drugi gradovi Hrvatske obilato iskoristili u „sedam dobrih godina“ iza nas, kada su uspjeli pokrenuti svoja gospodarstva, obnoviti svoju infrastrukturu i poboljšati životni standard svojih građana.
Sisak je svoje prilike propuštao, jer nije bilo nikoga u Gradu koji bi htjeli i znali zatražiti barem dio velikog poreznog kolača naše skupe države, za Sisak, čak nit onoliko koliko smo mi Siščani trpali u taj proračun.
A i ono što smo prikupili u gradu Sisku i gradskom proračunu nisu htjeli i nisu znali usmjeriti prema poboljšanju života nas Siščana. Samo u četiri godine kroz proračun Siska je prošlo tisuću milijuna kuna, cijela jedna milijarda. Neka nam pokažu na što su potrošili tih tisuću milijuna. Na neizgrađenu kanalizaciju, na neizgrađene mostove, na zakrpane ulice , na neizgrađene nogostupe, derutne društvene domove, na neizgrađenu Strieglovu galeriju, na poklonjeni Veliki Kaptol...
Propale fasade, zapuštene ulice i zagađenje, nezaposlenost, socijalna bijeda, nažalost, slika su Siska, koju ćemo godinama morati mijenjati iz svijesti ljudi i nas samih i ostalih koji su čuli za naš grad.
A tako ne mora i neće biti!
Ljudi moji, svi vi kojima se sve vezano za izbore već gadi, znajte da izbori nisu hrpe plakata, poruka, spotova, koalicija i trgovačkih ugovora. Svi vi koji rezignirani kažete da dajete svoj glas jednima , a da vladaju drugi, znajte da se promijenio zakon i da će konačno gradom upravljati oni koje vi zaokružite na listićima.
Ljudi, ovo je prilika koju ne smijemo propustiti ako želimo promjene u našem gradu. Mnogi od vas možda misle da ja i nisam pravo rješenje, nalaze mi mnogo mana i to s pravom jer nisam niti savršen niti nepogrešiv. I ja znam da u našem Sisku postoji mnogo doličnih, poštenih, sposobnih ljudi koji bi bili možda bolji kandidati za našeg gradonačelnika od mene.
Ali u jednu sam stvar siguran. Postojeći kandidati koji su ovaj grad unazađivali proteklih deset godina sigurno nisu dobri kandidati.
Sa mnom možda dobivamo, s ovima sigurno gubimo!
Hvala vam za povjerenje u prvom krugu. Ali bez vašega glasa u nedjelju, to neće značiti ništa. Vaš glas itekako vrijedi,i ne potcjenjujte taj pokret rukom i olovkom. Ne dozvolite da se u ponedjeljak probudite s nelagodom i pitanjem, jesam li ipak pogriješio što sam propustio izaći na izbore.
U ponedjeljak će biti kasno. A četiri godine su duge, a mogu biti i tragično preduge. Naš Sisak zaslužuje bolje, svi mi zaslužujemo bolje!
Zato, ljudi, i vi mladi i vi stariji, bez obzira na spol, obrazovanje, nacionalnost ili vjeroispovjest, bez obzira kojoj se stranci priklanjali, ne dozvolite da vas ušutkaju pričom da su svi isti i da će vama biti isto ma koga izabrali. I ne zaboravite da nisam važan niti ja niti moj protukandidat. Važni ste vi, Siščanke i Siščani.
Ljudi, vrijeme je!
Pozdravljam vas mojim sloganom Pošteno za Sisak!

Večeras me doista bilo sram što naš grad Sisak još jednom ulazi u crne kronike. Političko divljaštvo pokazano prilikom preuzimanja legalno izabrane gradske vlasti prije tri i pol godine, očigledno je motiviralo primitivnog divljaka da šakom i nasiljem rješava svoju frustraciju zbog skorog kraja vladavine onih koji očigledno smatraju da im vlast pripada po naravi stvari, ma što građani o tome mislili.
Naime, danas je vozeći naš obljepljeni kombi, napadnut čovjek s naše liste, član HSU-a, branitelj i ratni invalid Josip Mijadžiković. Njegov iskaz i opis događaja možete pročitati na stranici Jutarnjeg listal.
Očekujem od HDZ-a i partnera da osude ovaj napad inače ćemo ih smatrati odgovornima za ovo divljaštvo.

Dragi prijatelji,

Odlučio sam nakratko preseliti virtualna poznanstva sa facebook-a i bloga u «stvarni svijet» pa vas sve pozivam na kavicu i druženje u 10,00 sati u Defaultu, ove nedjelje 24. svibnja. Nadam se prilici da se bolje upoznamo i izmijenimo mišljenja, a posebno se veselim svim prijedlozima, ali i kritikama vezano uz drugi krug kampanje i glasanje 31. 5. 2009. godine. Ljudi, vrijeme je!

Davorko Vidović

Doista mi žao svake kune koju i sam ulupavam ovih dana u papire sa našim nasmiješenim facama koje lijepimo gdje god stignemo, u emisije koje ionako nitko ne sluša gdje više ili manje uspješno štošta trkeljamo, ali eto mora se tako i tako je svugdje gdje postoje demokratski izbori.
Nastojao sam koliko je moguće troškove kampanje učiniti što je moguće snošljivijim, kako zato jer nemamo novca, tako i još više zato jer mislim da je sva ta cirkusijada nepotrebna, a može biti i kontraproduktivna. Blic izračun pokazuje da su HDZ i partneri potrošili nekoliko desetaka puta više novca za kampanju, pa su eto i uz činjenicu da su na vlasti i u gradu i u državi, dobili manje glasova. naprosto, novac ne može kompenzirati nedostatak vjerodostojnosti i to je to!

U zanimljivom video uratku kojega sam dobio, zorno se vidi koliko npr. mirovina u sekundi može potrošiti SVOJ GRADONAČELNIK, koji je bogme prešišao i parajliju, maybacha Keruma.
I još nešto, ako je netko spreman toliki novac utući u kampanju, budite sigurni da to ne čini zbog građana, već zato što računa da će tu lovu obilato i višestruko vratiti i od nas se naplatiti.

Iako mi razum nalaže da potpuno odšutim tzv. kampanju koju vodi HDZ po Hrvatskoj i u Sisku, teško mogu odoljeti iskušenju da prokomentiram cirkusijadu koju nam priređuju.
U subotu povijesno događanje kojega domicilni čelnik HDZ naziva euforično “autocestom koje je eto došla do Siska” zapravo je farsično ,po tko zna koji puta otvaranje ceste, stvarno nazvane “od kukuruzišta do kukuruzišta”. Čak je i mila HTV događaj prikazala pri kraju dnevnika s podnaslovom “predizborne igre”. Na ovom sam blogu prije četiri godine u ovo isto vrijeme pisao o toj istoj cesti “koja je došla do Siska i koja će biti gotova do 2007.” Čak je i čestiti dr. Ivo zavapio kako će ubitačnim tempom izgradnje autocesta za koju godinu ostati nula kilometara za napraviti. A u međuvremenu je na spomenutoj cesti izgrađeno 9 km ceste iliti 2 km po godini mandata, što će reći da će tim ubitačnim tempom Sisak spojiti sa Zagrebom za nekih petnaestak godina. Uistinu i farsično i tužno.
Oni uistinu misle da se bezobraznim lagarijama može graditi politička vjerodostojnost, jer duboko i iskreno podcjenjuju građane ove zemlje, smatraju ih glupima i neozbiljnima, gotovo djetinje naivnim.
Izgubljen u bespućima tog HDZ-HSS-HSLS stupidarija naš domaći opsjenar ne trepće i blebeće.
Čovjek koji se prozvao “mojim” gradonačelnikom, u očaju slutnje bliskog odlaska odlučio je ulupati milione i zloupotrijebiti sve što može, kako ga sponzori iz krim miljea ne bi sutra prozvali da nije poduzeo sve dopušteni i nedopušteno. Tako se kao jedini lokalac ukazuje nekoliko puta na HTV1 u najskupljim terminima i troši u svakoj sekundi iznos prosječne mirovine. Bogme je prešišao i samog Keruma.
U gradu Sisku, pak, po vatrogasnim vozilima poljepio svoje slike i na naš ih račun voza po Sisku, što će, obećajem, šefa sisačkih vatrogasaca stajati funkcije.
I ne samo to. Nakon što je odavno raspušten kao vlast, donosi odluku kojom zabranjuje plakatiranje po banderama i u svim onim selima u kojima ni u ludilu nema plakatnih mjesta. Kada “neprijatelji” nalijepe plakat onda pošalje Komunalac da te plakate temeljem iste odluke skine, i ne lezi vraže na ista ta mjesta zalijepe njegovu sliku. Jer ko mi šta može. Ja sam badža i kabadahija. Ustalom deset sam godina gradonačelnik, a građani me nikada nisu izabrali, naprotiv, glasali su da ja ne budem gradonačelnik.
Cinizam tog političkog pigmejca se ogleda i u besvjesnom prozivanju mene, koji nisam bio deset godina gradonačelnik, za to što u Sisku, brate ne valja ništa. Zato što on nije znao i nije htio napraviti ništa, on misli da sam mu kriv ja. Sve mu se po glavi pobrkalo!
I onda ne čudi što dr. Ivo dođe u Sisak i poruči “glasajte protiv Vidovića” , jer ni on ne može prevaliti glasajte ZA. I on zna da među svojima nema imena za ZA!

Na ovom je blogu proteklih tjedana izvjesni Nadimak pokrenuo raspravu o tome imam li ili nemam muda, pa se jadan svaki puta kad otvorim blog, da prostite, pipkam za nezgodno mjesto, da utvrdim da li je gospodin u pravu ili nije.I svaki puta s olakšanjem utvrdim da se na svu sreću vara.
No, kako ne bih bio sasvim bukvalan, shvatio sam da se gospodin kolokvijalno pita imam li ja hrabrosti ili ne. Ova seksistička stilska figura, pomalo je uvredljiva za žene jer pretpostavlja implicite njihov kukavičluk, a hrabrost vezuje za naš spol, što i nije baš pošteno, jer poznajem žene sa mudima sto puta većim od npr. Nadimkovih, koji se još nije odvažio niti jednom riječju reći što njega zapravo muči i po čemu on ocijenjuje da netko ima ili nema muda.
Kako ovih dana dosta razgovaram s ljudima, od kojih mi je većina naklonjena i dobronamjerna, a koji mi također spočitavaju „finoću“, „gospodsko ponašanje“, „poštenje“ shvaćeno kao manu,“mekoću“, „blagost“, „neosvetoljubivost“, „tolerantnost“ i sl. kao moje ozbiljne hendikepe i slabosti u srazu sa sirovom i surovom, podmuklom, prijetvornom, tvrdom i nemoralnom politikom i ponašanjem mojih poltičkih suparnika, reći ću ponešto tome što mi se čini važnim da znadete.
Kao prvo, kad pitam sve vas drage dobronamjerne sugovornike da li bih vam bio draži i prihvatljiviji da sam siroviji i suroviji, podmukliji, prijetvorniji, tvrđi i nemoralniji od njih, onda mi svi odreda kažete da ne bih, jer bih bio zapravo isti ili više isti s njima, a onda ne bih niti bio nikakva alternativa. Vi biste ostali bez ikakve mogućnosti da birate između različitih. Ostali bi vam samo isti. Zato, ali ne samo zato ja nisam isti kao i oni.
Drugo, u podlozi vaše dobronamjerne kritike stoji teza da je politika naprosto takva, surova, sirova, prljava i podmukla djelatnost koja se svodi isključivo na to tko će koga jače. Da je riječ o poslu u kojemu pošteni nemaju što tražiti. A onda vas ja pitam kako tumačite, da sma ja takav kakav jesam dosegao gotovo najviše političke položaje u ovoj zemlji, a da o mojim sadašnjim političkim takmacima da i ne govorim, da sam bio iznimno uspješan u ovom poslu? Vi se malo zbunite i najčešće kažete da sam ja izuzetak koji potvrđuje pravilo. Možda ste u pravu, ali ja znam da nisam baš takav izuzetak. Politikom sam se bavio i u socijalistička, na svoj način surova vremena sa mnogo suptilnijim podmetanjima i već kao mlad uspio očuvati u znatnoj mjeri intelektualnu i moralnu samobitnost, kad to nije bilo niti lako niti poželjno.
Da li je za to trebalo hrabrosti. Jest. Nisam oportunirao niti u teškim ideološkim bitkama oko demokratizacije politike, uvođenja višestranačja, borbe protiv sve divljijeg velikosrpskog nacionalizma, masovne rezignacije. Na mene je, što možete provjeriti u ondašnjim medijima dizana poprilična medijska hajka, proglašavalo me se neprijateljem socijalizma, nacionalistom, izdajnikom, trulim liberalom i socijaldemokratom (što je onda bila ozbiljna politička kvalifikacija). Mnogi su me potajice tapšali po ramenu ali mi se nisu javno pridružili.
Onda je došla devedeseta i svi su pohrlili u HDZ. Polovica vijećnika ondašnjeg SKH-SDP u Sisku je prešla u HDZ, a druga polovica otišla na drugu stranu i napustila Sisak. Ja i nekolicina ljudi smo ostali, pače osnovali SDP u Sisku. Da li je za to trebalo imati muda? Mislim da jest. Ali i želudac da se gleda bivše boljševike i radikalne antiteiste kako su pohrlili u crkve, kako su svoje petokrake zanijenili šahovnicama i kako vas isti oni koji su vas u komunizmu prozivali da niste dovoljno „tvrd komunist“ , da ste mekan, tolerantan, balg i sl. prema narodnim neprijateljima, kako vas ti isti prozivaju da ste blag i mekan prema „srbima“ i „komunistima“. O tempora o mores! A Srbi i komunisti su me prozivali da sam „blag“ i „mekan“ prema „nacionalistima“, „revizinistima“, “kapitalistima“ i sl.
A kad je došla 91. Hrvatine su se posakrivale po zagrebima, minhenima, uredima, radnim obezama, a ja sam u ljetni hlačicama krenuo kao dragovoljac u rat, nakon što sam hodao po srpskim i hrvatskim selima pokušavajući miriti.Da li je za to trebalo imati muda? Mislim da jest.
Kad su svi „pametni“ kroz HDZ pravili karijere, pri(h)vatizirali, otpuštali radnike, bogatili se i td. Ja sam postao potpredsjednik stranke koja je jedva prošla izborni prag.da li je za to trebalo imati muda? Mislim da jest!
Da li je trebalo imati hrabrosti, hodočastiti ko jehovin svjedok od sela do sela, od grada do grada i stvarati stranku, ne od nule, nego od minusa? Mislim da jest.
Da li je trebalo imati muda da se prihvati vođenje najgoreg resora u državi izoliranoj, opljačkanoj, sa pola miliona nezaposlenih, milion opljačkanih umirovljenika, stotinama tisuća siromaha, invalida,.... O da! Itekako!
Da li je trebalo imati muda izići na svih sedam državnih izbora i izložiti se sudu javnosti, izlaziti na lokalne, stranačke izbore. Naravno da je!
E, pa dragi moji, koju to vi hrabrost očekujete od mene? Kolika i kakva to muda?Koje bih ja to ratove trebao izvojevati za vas mili moji?
Ako vas smeta moja finoća i „dobrota“, imate mogućnosti izabrati i grublje i manje fine. Ali vi dobro znadete da ja ipak pobjeđujem iako se i sami čudite kako. Ne lupam šakama po stolu, ne komandiram već razgovaram, ne naređujem već se dogovaram i uvjeravam. Smijem se a nisam mrk i strog. Optimističan sam dok ste vi zabrinuti, „lakovjeran sam i naivan“, dok vi jasno vidite vukove. Tajna je u tome što ih se vi bojite, a ja ne. Zato sam cool.
Dragi prijatelji, ne ljutite se na mene zbog ovoga, ali znajte da ja znam kako se vode bitke i znam što pobjeđuje trajno i dugoročno. Zato trajem i trajem u politici. Nemajte straha! Dobro, poštenje, dobronamjernost, spremnost na žrtvu i davanje, orijentiranost na druge dugoročno uvijek pobjeđuju, i ma kao vam se ponekad učinio krhkim, pjesnički nježnim i osjetljivim, znajte da iza toga stoji snaga koju sam stjecao upravo u sukobima sa slabima i zločestima.
A Sun Tzu je davno rakao da su najveći pobjednici ne oni koji pobjeđuju u bitkama, već oni koji pobjeđuju i bez bitaka. Svaki sukob nije bitka, a u ratovima su i pobjednici gubitnici. A ja čuvam i moje protivnike. Njima treba oduzeti moć i prokazati njihove slabost, a ne ih samo pobjediti.