srijeda, 06.05.2009.

Muda

Na ovom je blogu proteklih tjedana izvjesni Nadimak pokrenuo raspravu o tome imam li ili nemam muda, pa se jadan svaki puta kad otvorim blog, da prostite, pipkam za nezgodno mjesto, da utvrdim da li je gospodin u pravu ili nije.I svaki puta s olakšanjem utvrdim da se na svu sreću vara.
No, kako ne bih bio sasvim bukvalan, shvatio sam da se gospodin kolokvijalno pita imam li ja hrabrosti ili ne. Ova seksistička stilska figura, pomalo je uvredljiva za žene jer pretpostavlja implicite njihov kukavičluk, a hrabrost vezuje za naš spol, što i nije baš pošteno, jer poznajem žene sa mudima sto puta većim od npr. Nadimkovih, koji se još nije odvažio niti jednom riječju reći što njega zapravo muči i po čemu on ocijenjuje da netko ima ili nema muda.
Kako ovih dana dosta razgovaram s ljudima, od kojih mi je većina naklonjena i dobronamjerna, a koji mi također spočitavaju „finoću“, „gospodsko ponašanje“, „poštenje“ shvaćeno kao manu,“mekoću“, „blagost“, „neosvetoljubivost“, „tolerantnost“ i sl. kao moje ozbiljne hendikepe i slabosti u srazu sa sirovom i surovom, podmuklom, prijetvornom, tvrdom i nemoralnom politikom i ponašanjem mojih poltičkih suparnika, reći ću ponešto tome što mi se čini važnim da znadete.
Kao prvo, kad pitam sve vas drage dobronamjerne sugovornike da li bih vam bio draži i prihvatljiviji da sam siroviji i suroviji, podmukliji, prijetvorniji, tvrđi i nemoralniji od njih, onda mi svi odreda kažete da ne bih, jer bih bio zapravo isti ili više isti s njima, a onda ne bih niti bio nikakva alternativa. Vi biste ostali bez ikakve mogućnosti da birate između različitih. Ostali bi vam samo isti. Zato, ali ne samo zato ja nisam isti kao i oni.
Drugo, u podlozi vaše dobronamjerne kritike stoji teza da je politika naprosto takva, surova, sirova, prljava i podmukla djelatnost koja se svodi isključivo na to tko će koga jače. Da je riječ o poslu u kojemu pošteni nemaju što tražiti. A onda vas ja pitam kako tumačite, da sma ja takav kakav jesam dosegao gotovo najviše političke položaje u ovoj zemlji, a da o mojim sadašnjim političkim takmacima da i ne govorim, da sam bio iznimno uspješan u ovom poslu? Vi se malo zbunite i najčešće kažete da sam ja izuzetak koji potvrđuje pravilo. Možda ste u pravu, ali ja znam da nisam baš takav izuzetak. Politikom sam se bavio i u socijalistička, na svoj način surova vremena sa mnogo suptilnijim podmetanjima i već kao mlad uspio očuvati u znatnoj mjeri intelektualnu i moralnu samobitnost, kad to nije bilo niti lako niti poželjno.
Da li je za to trebalo hrabrosti. Jest. Nisam oportunirao niti u teškim ideološkim bitkama oko demokratizacije politike, uvođenja višestranačja, borbe protiv sve divljijeg velikosrpskog nacionalizma, masovne rezignacije. Na mene je, što možete provjeriti u ondašnjim medijima dizana poprilična medijska hajka, proglašavalo me se neprijateljem socijalizma, nacionalistom, izdajnikom, trulim liberalom i socijaldemokratom (što je onda bila ozbiljna politička kvalifikacija). Mnogi su me potajice tapšali po ramenu ali mi se nisu javno pridružili.
Onda je došla devedeseta i svi su pohrlili u HDZ. Polovica vijećnika ondašnjeg SKH-SDP u Sisku je prešla u HDZ, a druga polovica otišla na drugu stranu i napustila Sisak. Ja i nekolicina ljudi smo ostali, pače osnovali SDP u Sisku. Da li je za to trebalo imati muda? Mislim da jest. Ali i želudac da se gleda bivše boljševike i radikalne antiteiste kako su pohrlili u crkve, kako su svoje petokrake zanijenili šahovnicama i kako vas isti oni koji su vas u komunizmu prozivali da niste dovoljno „tvrd komunist“ , da ste mekan, tolerantan, balg i sl. prema narodnim neprijateljima, kako vas ti isti prozivaju da ste blag i mekan prema „srbima“ i „komunistima“. O tempora o mores! A Srbi i komunisti su me prozivali da sam „blag“ i „mekan“ prema „nacionalistima“, „revizinistima“, “kapitalistima“ i sl.
A kad je došla 91. Hrvatine su se posakrivale po zagrebima, minhenima, uredima, radnim obezama, a ja sam u ljetni hlačicama krenuo kao dragovoljac u rat, nakon što sam hodao po srpskim i hrvatskim selima pokušavajući miriti.Da li je za to trebalo imati muda? Mislim da jest.
Kad su svi „pametni“ kroz HDZ pravili karijere, pri(h)vatizirali, otpuštali radnike, bogatili se i td. Ja sam postao potpredsjednik stranke koja je jedva prošla izborni prag.da li je za to trebalo imati muda? Mislim da jest!
Da li je trebalo imati hrabrosti, hodočastiti ko jehovin svjedok od sela do sela, od grada do grada i stvarati stranku, ne od nule, nego od minusa? Mislim da jest.
Da li je trebalo imati muda da se prihvati vođenje najgoreg resora u državi izoliranoj, opljačkanoj, sa pola miliona nezaposlenih, milion opljačkanih umirovljenika, stotinama tisuća siromaha, invalida,.... O da! Itekako!
Da li je trebalo imati muda izići na svih sedam državnih izbora i izložiti se sudu javnosti, izlaziti na lokalne, stranačke izbore. Naravno da je!
E, pa dragi moji, koju to vi hrabrost očekujete od mene? Kolika i kakva to muda?Koje bih ja to ratove trebao izvojevati za vas mili moji?
Ako vas smeta moja finoća i „dobrota“, imate mogućnosti izabrati i grublje i manje fine. Ali vi dobro znadete da ja ipak pobjeđujem iako se i sami čudite kako. Ne lupam šakama po stolu, ne komandiram već razgovaram, ne naređujem već se dogovaram i uvjeravam. Smijem se a nisam mrk i strog. Optimističan sam dok ste vi zabrinuti, „lakovjeran sam i naivan“, dok vi jasno vidite vukove. Tajna je u tome što ih se vi bojite, a ja ne. Zato sam cool.
Dragi prijatelji, ne ljutite se na mene zbog ovoga, ali znajte da ja znam kako se vode bitke i znam što pobjeđuje trajno i dugoročno. Zato trajem i trajem u politici. Nemajte straha! Dobro, poštenje, dobronamjernost, spremnost na žrtvu i davanje, orijentiranost na druge dugoročno uvijek pobjeđuju, i ma kao vam se ponekad učinio krhkim, pjesnički nježnim i osjetljivim, znajte da iza toga stoji snaga koju sam stjecao upravo u sukobima sa slabima i zločestima.
A Sun Tzu je davno rakao da su najveći pobjednici ne oni koji pobjeđuju u bitkama, već oni koji pobjeđuju i bez bitaka. Svaki sukob nije bitka, a u ratovima su i pobjednici gubitnici. A ja čuvam i moje protivnike. Njima treba oduzeti moć i prokazati njihove slabost, a ne ih samo pobjediti.


Davorko Vidović
06.05.2009. u 00:04

<< Arhiva >>