Ponekad mi se vrlo živo vraćaju slike rata i ljudi koje sam susretao u raznim prigodama, svakako ne običnim niti normalnima. Zanimljivo je bilo gladati kako se u nenormalnim prilikama ponašaju normalni ljudi. Neki su se lomili i slomili, a mnogi, zapravo većina tih normalnih, običnih, svakodnevnih ljudi pokazivali su osobine koje bi se očekivale samo od iznimnih, natprosječno hrabrih, vanserijski odlučnih i nevjerojatno hladnikrvnih i koncentriranih ljudi. I doista sam u toj zreloj dobi razbio mnoge predrasude i stereotipe kao su junaci i heroji neki daleki i u vremenu i u prostoru. Naprotiv, vidio sam ih u mojim do jučer mirnim, dosadnjikavim i običnim susjedima i sugrađanima. Definitivno sam naučio da su hrabrost, spremnost na žrtvu, altruizam, ali i volja za životom povezani sa vrijednostima koje nosimo kao pojedinci, bilo da smo ih dobili odgojem ili smo ih sami razvili tijekom života i da zapravo nitko unaprijed nije predisponiran niti za hrabrost niti za kukavičluk. Vjerujem da svatko od nas može izabrati.

U vremenima posvemašnje nesigurnosti, strepnji, anksioznosti, “straha i drhtanja” i sam život, običan da ne može običniji kod mnogih izaziva nelagodu, mrzovolju, ljutnju i suspregnuti bijes.
A šta je sa onima koji u trenu, doslovnu sekundi, izgube sve ono što se zove šansom da se živi uopće – bukvalno, da se diše, govori, hoda, jede, oblači, igra nogomet, nose cekeri iz dućana…
Zoranu Crnkoviću iz okolice Siska desilo se takvo što. Kako je jučer napisano u Jutarnjem listu, nakon teške nesreće, ostao je oduzet od vrata na niže s vrlo lošom prognozom. A onda nevjerojatna volja, snaga, hrabrost i samo njemu znana žudnja za životom dovela je do onoga što i doktori proglašavaju čudom: počeo je sjediti, pokrenuo je ruke…. Što mu treba? Kažu električna invalidska kolica kako bi se mogao kretati i dalje od svojega dvorišta. Dio novca osigurao je HZZO, ali je nedostajalo još oko 7500 kuna. Čitam to. I što sad? Uznemiren sam, ali samo na tren. Naime, nakon svega nekoliko poziva problem rješavamo i nalazimo ostatak potrebnog novca. Zoran će dobiti kolica! Sretan sam što možemo biti makar i sitna potpora njegovoj gigantskoj borbi za život. Radujem se našem susretu u petak i nadam se da će nam svima, koji ponekad rezigniramo, biti snažni poticaj da se nikada ne treba predati i da uvijek postoji puno razloga za trud, volju, hrabrost i odlučnost- doista ljudske osobine. Forza Zorane!