Tzv. Gradsko vijeće Siska (ovo tzv. je zato jer već tri godine djeluje bez oporbe, koja nije htjela svojim prisustvom davati legitimitet vlasti u Gradu zasnovanoj na kupovini vijećnika, a ne na izborima zasnovanoj volji građana), donijelo je odluku da Grad Sisak krene u kupovinu prostora za potrebe Gradske knjižnice u Capragu, od privatnog vlasnika Pleše, po, za Sisak (a Caprag posebno) izvanrednoj cijeni od 1600 eura po četvornom metru.Riječ je o prostoru u kojemu je već godinama smještena Knjižnica, kojega je grad uređivao o svom trošku (iako je tuđe privatno vlasništvo) i za kojega je godišnje plaćao najam od 250 000 kuna godišnje.

Što je sporno?

Sve je sporno!

Sporna je privatizacija golemog bogatstva kojim je raspolagao bivši industrijski div “Željezara Sisak”, od golemih i skupih postrojenja, izvanredno komunalno opremljenih 2,5 milijuna četvornih metara industrijskog zemljišta prodanog po bagatelnih nekoliko kuna, sve sile stanova (tisuće), odmarališta, bazena, sportskih terena, restorana …..a koje je prigrabila manjina, dok većina od 14 000 radnika baulja desetljećima bez posla, bez otpremnina, mizernih mirovina, mizernih invalidnina, u stanovima bez grijanja (kojega su nekada imali), mnogi pod prijetnjom iseljenja jer nisu imali čime otkupiti te stanove. U toj su privatizaciji Željezaru rastrančirali, bolje komade za sebe osigurali i jeftino kupili samo oni bliski ondašnjim vladajućim strukturama i u tom moru nastajuće socijalne bijede, za sebe i svoje osigurali više no dobar život. U takvoj je privatizaciji osnovana i nekakva firma “Sanus d.o.o.” koja se dokopala lokala nekadašnje kavane Caprag. Kako kavana među osiromašenim željezarcima bez posla, ne bi imala nikakvog smisla, vlasnik Sanusa se dosjetio i sa svojim prijateljima iz gradske vlasti Siska odlučio narodu Capraga umjesto mrskoga alkohola i štetne kave ponuditi kulturu. Ali za naših 250 000 kuna godišnje! Niti oro, niti kopo!

Sporan je najam tog prostora jer su za potrebe Gradske knjižnice postojala i druga rješenja. Bolja i trajnija.Kao gradonačelnik Siska, najavio sam raskid toga ugovora, jer se moglo temeljem nenaplaćene komunalne naknade u vlasništvo grada uknjižiti nekretnine koje su još preostale u bivšoj Željezari (npr. zgrada političkih organizacija) i opremiti za potrebe knjižnice (između ostaloga) i to za mnaje novca no što je dvogodišnja cijena najma. No, u tom bi slučaju Pleše i njegovi drugovi u gradskom poglavarstvu Siska ostali bez love, pa je prvi akt pučističke vlasti, odmah u siječnju 2006. bio da se obustavi postupak raskida ugovora.

Sporna je odluka da se taj prostor kupi jer još uvijek postoje i druge mogućnosti da se u Capragu osigura primjeren rad odjela Gradske knjižnice.

Sporna je cijene koju Grad nudi i koja apsolutno nadilazi cijene takvih nekretnina u Sisku što je vrlo lako provjeriti uvidom u kupoprodajne ugovore za nekretnine u Capragu, slične starosti i slične razine opremljenosti.

Sporan je način formiranja cijene, bez natječaja, bez više ponuđača…i svega što ide u takvim slučajevima.

Sporan je timing za kupovinu, jer Grad upravo smanjuje za 30-tak milijuna proračun, ljudima ostavlja blato pred kućom u ulicama koje se neće zbog toga asfaltirati, a prijatelju Pleši (i kome još?) trpa u džep naših 3,5 milijuna kuna. Zašto sad? Jer su svjesni da vrijeme curi! Jasno im je da za sedam mjeseci takav aranžman neće biti moguć. Pakiranje je započelo!