Prije nešto manje od mjesec dana, gradski su čelnici Siska posjetili neke redakcije u gradu Sisku i tom prigodom sa urednicima i (ili) vlasnicima istih potpisaše i nekakv ugovor o medijskom praćenju ili sponzoriranju “gradskih projekata” kako su to nazvali tom prigodom. Nije bilo sasvim jasno o kakvim se to projektima radi i zašto je potreban bilo kakav ugovor takve vrste, jer su mediji po svom poslanju, a bome i po zakonima ove zemlje, dužni obavještavati općinstvo, tj. nas koji plaćamo “gradske projekte” o tome kako se ti isti ostvaruju ili ne ostvaruju i td. jer je riječ naprosto o nečemu što predstavlja javni interes.
Nekoliko dana kasnije postalo je jasnije na što se spomenuti dogovor ili sporazum može odnositi. Npr. bio je to gradski projekt “keltske noći”, kojega Grad Sisak financira, koji mi je svakako simpatičan i kojega, uz neke primjedbe nevažne za ovu raspravu, podržavam. Ali! Taj je “gradski projekt”, istovremeno i “autorski projekt” jednoga od vlasnika i direktora medija s kojim je potpisan sporazum, a urednik tog medija je istovremeno i jedan od najaktivnijih suradnika na spomenutom projektu. I tako su se sretno spojili “gradski projekti” sa “autorskim projektima”, kao zalog dugoročnoj interesnoj ljubavi gradskih čelnika i vlasnika medija koji ima značajnu ulogu u obavješćivanju javnosti. Ta javno obznanjena sprega i međusobne simpatije, osim svoje financijske, ima i svoju, valjda je i to jasno, političku dimenziju. Pa se npr. tako, nedugo iza spomenutog “gradskog projekta”, na pravoj maloj kušnji našla i objektivnost i javna odgovornost spomenutog medija, prigodom jednog političkog događaja, očigledno sasvim neugodnoga za spomenuti, ali i neke druge medije. Naime, 16. rujna u gradu Sisku je boravio i sudjelovao na PRESS konferenciji , predsjednik najjače oporbene stranke, a neke ankete govore, u ovom trenutku i stranke sa najvećom podrškom u Hrvatskoj, predsjednik SDP-a, Zoran Milanović. Narav njegova posjeta nije bio niti razgledanje arheoloških iskopina, niti šoping, niti posjeta šogorici, već je razlog toj posjeti bila javna podrška kandidaturi članu njegove stranke za gradonačelnika grada kojega je posjetio. Kako je riječ o kandidatu, koji je već izabran za gradonačelnika Siska, koji po ozbiljnim istraživanjima u ovome trenutku uživa natpolovičnu većinu opredijeljenih birača, koji ima i značajan koalicijski potencijal, koji bi mogao biti “ozbiljan” kandidat da vodi grad u kojemu spomenuti medij djeluje, bilo je zanimljivo vidjeti (čuti) kako je spomenuti događaj popraćen u glavnoj informativnoj emisiji istoga. Medij bez sponzorskog ugovora taj je događaj najavio i opširno prikazao sa čak tri tonska ulomka, dok je sponzorirani medij, spomenuti događaj propustio najaviti iako je imao samo nekoliko vijesti (koje su sve odreda najavljene osim te jedne), koje su se redale na slijedeći način: izvješće u trajanju 7 minuta iz Petrinje (obljetnica teškog stradanja civila), posjeta jedne nevladine udruge dogradonačelniku Siska u trajanju nekih 5-7 minuta, izvješće policijske uprave o tome tko je kome ogrebao auto i tko se posvađao sa susjedom, a tko napio. Iza toga dosta opširan prikaz povrataka glinskih mažoretkinja s nekog natjecanja i za kraj tridesetak sekundi, o tome da je Sisak posjetio i u njemu nekoliko sati radno boravio predsjednik najjače političke stranke. Naravno bez ikakvih tonskih ulomaka ili obavijesti o tome što je spomenuti govorio, kao niti o povodu za taj posjet. Urednik (onaj isti aktivni sudionik gradskih projekata) je to naprosto ocijenio sasvim nezanimljivim slušateljima svojega radija. Po kojim i kakvim kriterijima svojega uredničkoga nosa, može se manje ili više pouzdano nagađati. Zanimljivo je i to da je jedan drugi medij koji je koncesiju također dobio da bi, između ostaloga profesionalno i objektivno obavještavao javnost o događajima za tu javnost zanimljivima, odbio poslati novinara na spomenutu PRESS konferenciju, ljubezno moleći da se takve stvari dogovore s njihovim marketingom, baš kao da je politička stranka koja uživa potporu 36% stanovnika grada Siska, mesarska radionica, staklarska radnja ili usamljeni četrdesetogodišnjak koji traži dobrodržeću gospođu za izlaske i druženje. Ne odričem, dakako, pravo privatnim medijima da zarađuju pare, niti njihovim vlasnicima i zaposlenicima da imaju svoje političke simpatije, ali ne mogu prihvatiti politički motiviran neprofesionalizam i navijanje na štetu građana. A to što time dugoročno štete i sebi i svojoj vjerodostojnosti, nije moja briga niti me previše zanima.