Subota.Rana jutarnja kava na benziskoj na Zagrebačkoj s Toninom i odlazak na sisačku tržnicu, gdje su već Šime, Marina, Mirando…masa ljudi oko našega štanda. Dolaze mladi, stari, srednji. Pitaju, govore, predlažu.
Onda odlazak prema Dubici. Tamo nekolicina naših aktivista, i tužno, opustošeno mjesto. Govore mi naši o strahovladi, bijedi, nezaposlenosti, Fiolićevim štalama. Nerado priznaju da se ovdje prije dvadeset godina pristojno živjelo i pomalo se stide što su zaboravljeni i prepušteni sami sebi. A sami ne mogu.
Dolazak u Kostajnicu.Putem kroz Baćin, Slabinju i Rosulje intenzivno razmišljam o rujnu 1991. i našem posljednjem pokušaju proboja prema opkoljenoj Kostajnici. U meni raste ljutnja pri sjećanju na planiranje tog budalastog pohoda i potpuno nepotrebne žrtve ljudi, koji na tom pravcu nisu imali nikakve šanse. Nevjerojatni hir i ne znam kakvi motivi pokojnog Bobetka, određuju baš taj pravac iako je bilo puno produktivnije ići pravcem Sunja-Hrastovac-Kostajnica. Akcija nije uspjela, a pet ljudi je poginulo. Ja sam ostao u Jasenovcu i nikada neću zaboraviti, opraštanje sa mojim najdražim prijateljima, koji su mi pozdravljajući se samnom na brigu ostavljali svoju djecu, ukoliko i sam preživim. Najduži dan u životu. Umuknule radio veze, čak se više nije čula ni pucnjava. S pokojnim Marijanom Celjakom molim Generala da se organiziramo i krenemo u podršku, ali od toga ništa. Izvlače se sami nakon 36 sati.
No, sada toliko godina poslije, želim samo vidjeti svu ljepotu doline Une. Zelena Una i žuto-smeđa šuma, a i sunce je posebnog sjaja i ljeska se u rijeci.
Razgovaramo s ljudima u hotelskoj kavani. Sve ih zanima i odlično su obaviješteni. Ne nasjedaju na HDZ-ovsku ljigavu kampanju laži. Tu je i Sokler, organizator proboja, ali rat ne spominjemo. Brine nas zloporaba braniteljskih udruga i kupovanje naklonosti vrećama novca. Obećajem braniteljima Kostajnice da ćemo objaviti popis branitelja, pa neka se vidi.
Nedjelno jutro u Martinskoj Vesi, a gdje drugo na Martinje?! Dolazim prvi i ispijam kavu u seoskoj krčmi. Iz džuboksa grme i arlauču cajke, kao da sam u Šapcu. Mnoštvo ljudi i živopisno šarenilo prije odlaska na misu. Svećenik i Mladi jastreb sa uparađenom zapregom odlaze pred biskupa. Susrećem ljude koje nisam dugo vidio. Grlim se sa jednim HDZ-ovcem. Moj ratni suborac i dobar čovjek. Smijem se kad mu naš aktivista gura u ruke vrećicu sa SDP-ovim logom, a on pristojno prihvaća poklon iako znam da će mu biti problem kako ju što prije negdje odložiti.
Ponedjeljak navečer. Masa ljudi i prepuna dvorana u Kutini. Naš ležerni talk-show se već prilično uvježbao i ostavljamo sve bolji dojam. Ljudi nas preklinju da ove izbore dobijemo. Kažu da im se ogadilo korupcije, laganja, neodgovornosti i nebrige za njih.
Još kratko!