ponedjeljak, 22.10.2007.

Quod licet Sanader, non licet (ni za trećinu) Milanović

Puno je događanja, puno relevantnih tema, puno zapažanja koja bih želio podijeliti s vama. Ali ne stigne se! Npr. volio bih da sam vas izvjestio o skupu kojega je organizirao Studijski centar za socijalni rad i udruga CARENEO u Opatiji, na temu kombinirane socijalne politike. S oko 150 aktivnih sudionika, iz centara za socijalni rad, gradskih i županijskih ureda za socijalna pitanja, s fakulteta, razgovarali smo intenzivno dva i pol dana, o tome što i kako dalje s organizacijom sustava, kako bi on odgovorio izazovima pred kojima kao društvo stojimo. Nadam se da ću o svojim razmišljanjima na tu temu pisati i na ovome blogu.

Tjedan je zanimljiv i zbog brojnih susreta sa zanimljivim ljudima, po skupovima, druženjima i događanjima vezanim za zahuktalu kampanju.
Ističem veliki “gala skup”, kako ga u šali nazivamo, ovoga tjedna u hotelu “Panonija” u Sisku, kada smo svečano, u stranku učlanili 41 novoga člana, a isto veče prikupili i pristupnice još desetero novih. Ugodno druženje, odlična atmosfera i stranačka infrastruktura potpuno spremna za kampanju. Važno je da osim nas članova, još oko 250 naših sugrađana izrazilo spremnost da se aktivno uključe u predstojeću izborni kamapanju. Inače, započeli smo sa “crvenim kavama”, koje svake subote održavamo u drugom mjesnom odboru. Za sad nas još malo čudno gledaju, ali i prilaze nam ljudi sa svojim izrazima podrške ili sugestijama za budući rad.

A da se kampanja zahuktala i to uglavnom u svojoj “prljavoj” i klevetničkoj dimenziji, o tome više nema dvojbe.
Imam potrebu s vama nešto prokomentirati: Naime, licemjerje tobožnjih kritičara SDP-u, što je prihvatio donaciju od dva automobila marke Chrysler. A licemjerje se satoji u slijedećem: da su Sander koji je pokupovao za 150 000 eura satova sebi i Milanović koji je prihvatio javnu, transparentnu posudbu dvaju atomobila stranci na šest mjeseci, a koji oba koštaju koliko i polovica Sanaderovih satova, da su isti. Razlika je više no drastična. Prvi je trajno strpao u svoj džep, pardon na svoju ljevicu, vrijednost pristojnnog stana ili kuće za višečlanu obitelj i to kao luksuzni ukras. Dakle, nije riječ o nečemu što je donirano stranci, već njemu osobno. Nije riječ niti o nečemu što ima bilo kakvu uporabnu vrijednost, veću od npr. mojega sata od 800 kuna koji odlično pokazuje vrijeme, već čistom luksuzu, koji si mogu priuštiti samo oni koji su odavno zadovoljili sve svoje stvarne potrebe. Drugi u ovoj uporedbi, Milanović, nije uzo ništa za sebe, pa ni za svoju stranku. Dobio je na posudbu automobil, koji će biti vraćen donatoru, a koji je, usput da kažem, napravio odličan posao, jer o autu svi pišu. Uz to, auto košta oko jedne trećine vrijednosti BMW-a 7 u kojemu se vozi šef HDZ-a. Dakle, čak i da je trajno uzeo Chryslera, Milanović bi se vozio u tri puta jeftinijem autu. Zašto je normalno da se kapo od HDZ-a vozi u BMW-sedmici, a Milanović ni u tri puta jeftinijem autu? Kakvi se to kriteriji postavljaju i tko je ovdje Bovi, a tko Iovi iz one latinske Quod licet Iovi, non licet bovi. Koja bi to vrsta demagoške skromnosti priličila SDP-u?
Netko će reći da i ovak tip licemjerne kampanje nije nedozvoljiv. Ali, on ipak govori više o nemoći takvih kampanjaša no o slabosti onih koje napadaju. Al, na volji im!
P.S.
Dajem zanimljiv prijedlog za "istraživačko novinarstvo": Da se utvrdi kako je i od koga nabavljena Sanaderova "sedmica" i da li je država, ne daj bože što god kupovala od tog auto-dilera?

Davorko Vidović
22.10.2007. u 10:15
ponedjeljak, 15.10.2007.

Ovih me dana, kada se traži sažeta informacija, pitaju često o glavnim razlikovnim točkama mirovinske politike SDP-a i HDZ-a. Bez prevelikih objašnjenja i ulaženja u detalje razlika bi mogla biti u ovih nekoliko točaka:

SDP

- Prvi prpoznao problem duga umirovljenicima, učinio ga javnim pitanjem i pomogao donošenju odluke Ustavnog suda od 12.5.1998.

- Na početku svog mandata, u lipnju 2000. donio zakon o povratu duga umirovljenicima kao:
• Doživotnog povećanja mirovine od 20% za 678 966 umirovljenika, te do 20% za još 132 409
• Doživotnog primitka dodatka od 100 kuna i 6% mirovine
• Redovitog usklađivanja tih primitaka 2X godišnje s rastom plaća i troškova života
• Vraćeno do kraja mandata oko 18 milijardi kuna

- Osigurao realni godišnji rast mirovina od 8,25% godišnje u mandatu kad je participirao u vlasti i podizanje udjela mirovina sa 37,5% u prosječnoj plaći na 46%.

- Izradio model i predložio zakon kojim se mirovine “novih” umirovljenika odmah izjednačavaju sa mirovinama “starih”, dodatkom od 100 do 1000 kuna.Najveće postotno povećanje time dobivaju umirovljenici sa najnižom mirovinom.

- Zatražili isplate “božićnice” umirovljenicima svake godine

- Vraćanje dodatka na mirovinu svim umirovljenicima s niskim mirovinama iz bivših republika SFRJ

- Uvođenje “socijalne mirovine” za sve starije od 65 godina, koji ne ispunjavaju mirovinske uvjete i namaju nikakvu mirovinu

- Uvođenje zajamčene mirovine od 70% procječne plaće tijekom radnog vijeka, za sve koji navrše puni mirovinski staž

- Povećanje izdvajanja za 2. mirovinski stup budućim umirovljenicima i poticanje štednje u 3. stupu dobrovoljnog mirovinskog osiguranja za buduće umirovljenike

HDZ

- Sustavnim, nezkonitim uskratama isplate mirovina od 1993. godine, napravili golemi dug prema mirovinskom fondu i svakom umirovljeniku

- Nominalno negirao povrat duga bivše Vlade, a stvarno ga priznao kroz obavijesti o dugu, te:
• Iz povrata isključio 350 000 umirovljenika (s najnižim mirovinama), s obrazloženjem da im je dug vraćen i da im pripada 0,00 kuna
• Prostale ucijenio povratom samo polovice “duga” , ako ga žele u dvije godine
• “Dug” vraćaju prodajom najdragocjenijih gospodarskih resursa, koje su ionako stvorili upravo ti umirovljenici
- Zajedno sa HSU obećao podići mirovine u prvoj godini mandata na 50% prosječne plaće, a do kraja mandata 70%, a ostvarili pad na 39,7% udjela mirovine u prosječnoj plaći
- Tek 15 dana prije kraja mandata “novim” umirovljenicima isplaćuju tek oko polovine razlike mirovine, isključujući iz povećanja oko 140 000 umirovljenika s najnižim mirovinama

- Obećali ukidanje plaćanja TV pretplate za umirovljenike, a ostvarili njeno povećanje

- Isplata božićnice samo u izbornoj godini

- Ukidanje dodatka umirovljenicima iz bivših republika SFRJ

- realno smanjenje socijalne pomoći i nemoćnim siromašnijim starijim sugrađanima, čija se visina od 400 kuna nije mijenjala u mandatu, dok su rasli troškovi života

-ustrajavanje na sustavu da “što duže radiš- imaš nižu mirovinu”

- zaustavljanje mirovinske reforme i sve veća neizvjesnost za buduće umirovljenike. Pad prinosa mirovinskih fondova


Davorko Vidović
15.10.2007. u 20:26
petak, 05.10.2007.

Da li se isplate političke laži?

Da li se laž u politici isplati? Netko će reći da ne, jer nas iskustvo iz svakodnevnog života uči da su u laži kratke noge. Netko drugi će reći da se isplati, jer da se ne isplati ne bi se toliko lagalo. I to uvijek i svugdje i sve više. Kako smo u danima kada politika emitira pojačane doze lagarija, lažnih obećanja, lažnih slika o sebi i drugima, o svojim sposobnostima, moćima, programima i td. valja razmišljati s pojačanim oprezom, kako razočaranje nakon spoznaje o prevari ne bi bilo preveliko.
Pune četiri godine Sanadrova vlada i on osobno, ponavljaju neke neistine, koje su toliko puta ponovljene doista doživljene kao istina, pa pokušaj da se te neistine razotkriju, zvuče kao zvuk flaute u orkanskoj buri. Na ovom sam blogu već pisao o ponavljanju laži kako je upravo Sanaderova vlada prepoznala dug prema umirovljenicima i kako ga je ona jedina riješila. Tu su laž prihvatili i većina novinara i ona se kao mantra ponavlja, kao tobože jedan od najvećih uspjeha te Vlade na odlasku. No, istina je, da još jednom ponovim, ono što zna ili može znati 670 000 umirovljenika a to je:
1. da je dug napravila HDZ-ova, Valentićeva vlada, koja je nizom uredbi od listopada 1993. do svibnja 1995. ograničavala ukupnu masu sredstava za isplatu mirovina;
2. da je Ustavni sud RH 12. svibnja 1998. donio presudu kojom je ukinuo Valentićeve uredbe;
3. da je nepriznajući dug, već Matešina vlada svojim uredbama i tzv. Malim zakonom o dodatku 100 kuna i 6% vratila oko 3,2 milijarde kuna;
4. da je Račanova koalicijska Vlada donijela "Zakon o otklanjanju razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima" koji u svom prvom članku govori o tome da se njime izvrašava Odluka Ustavnog suda iz 1998. Taj je zakon donijet u prvoj godini mandata i prema njemu se od 1.1.2001. za 811 375 umirovljenika osigurao povrat duga kroz povećanje mirovina od 0,5-20 %. Čak 678 966 umirovljenika je dobilo povećanje od 20%. Mirovina se tim zakonom povećala sa 37,62% prosječne plaće na 43%, a sa dodatkom od 100 kuna i 6% na 46% prosječne plaće. Dakle, u mandatu Vlade I.Račana kroz ta se dva zakona vratilo 14 milijardi i 820 milijuna kuna. A od 2002. kada je trebala prestati isplata 100 kuna i 6% i kada je donijeta odluka da se nastavi s tom isplatom kao svojevrsnom naknadom za kamatu, mirovine starih umirovljenika su se upristojile na 1723 kune u prosjeku. U mandatu te vlade mirovine su realno povećane za 33%.
5. Dakle, do Sanaderove vlade već je vraćeno 18,02 milijarde kuna, tako da njihov dodatak od 12 milijardi kuna , predstavlja manji dio od isplaćenoga. Ako se uzme u obzir činjenica da je broj umirovljenika kojima se dug vraća prepolovljen, na oko 450 000 i da su bili prisiljeni ako su taj povrat htjeli u dvije, a ne 8 godina, uzeti samo pola (takvih je 82%) onda je ukupni iznos po tom modelu povratka oko 7 milijardi kuna. A i njih će se namaknuti tako da se proda imovina koja ionako pripada umirovljenicima.
Ove su činjenice dostupne i svakom umirovljeniku koji je dobio obavijest "HPB investa" i gdje se jasno kazuje da je gro ili cijeli dug već isplaćen, zbog čega su njih oko 400 000 dobili obavijest da im država duguje 0,00 kuna i da ih je Račanova vlada već preplatila. E, vidite! Zanima me kako će ti ljudi reagirati na opetovano ponavljanje Sanaderovih neistina. Mislim da će ih to razljutiti i da će se laž u ovom slučaju pokazati sasvim neproduktivnom i za HDZ i za njihova partnera HSU.
O tome sam postavio i pitanje premijeru na posljednjoj sjednici Sabora, a odgovor možete pogledati ovdje.

Ta laž nije, nažalost i jedina. Sipa kao kiša lažnih obećanja po žednim tijelima nevoljnih, umornih i prevarenih ljudi u ovoj zemlji. A kad dažd prestane, neće nam nedostajati blata.

Davorko Vidović
05.10.2007. u 20:39
utorak, 02.10.2007.

Onetastična provokacija

Kako zbog tehničkih razloga nisam bio u prigodi odgovarati na komentare na moj predposljednji post o Ladanovoj reklami za City One, i kako je on izazvao znatnu pozornost i iznimno je čitan, nakon čega sam dao i nekoliko izjava i intervjua o “temi”, želim s vama podijeliti još nekoliko misli, kao svojevrsni odgovor na vaše komentare.
Naime, ja nisam niti a priori osudio niti podupro Ladanovu nesumnjivu reklamnu provokaciju. A da je riječ o provokaciji i odličnom marketinškom potezu, o tome nema sumnje, jer se o reklami govori, raspravlja, pišu se blogovi, snimaju emisije. S te je strane stvar dobro legla trgovcima, ali i javnosti koja se trznula iz posvemašnje nezainteresiranosti za jezik, kulturu, znanost i znanstvenike. Jer, priznajmo si sami koliko ladana, kada bi postojala javna mjera javne zainteresiranosti, vrijedi jedan mamić sa bogatim narodnim izričajem slanja ljudi na neka mjesta i pozivanja da se nabiju na neka druga, ili jedan đapić ili jedna vlatka, svejedno. Ako Ladana, kojega ne osuđujem, ali kao paradigmatičnu osobu jednoga “miljea”prosuđujem, ostavimo po strani s njegovim vrijednosnim, političkim ili ideološkim stavovima, i procjenjujemo isključivo motive, ciljeve i način, te posljedice njegove provokacije, onda je riječ o društvenoj pojavi. Riječ je o nama, a ne (samo) o Ladanu. Kao student filozofije, čitao sam njegove prijevode Aristotela, Ovidija, Descartesa, ali i Marcusea i Horkheimera, čija su razmišljanja o potrošačkom društvu i divljoj kapitalističkoj dehumanizaciji društva do danas nepremašena. Ako je to prevodio, a jest i to dobro, onda je i svojim približavanjem tih razmišljanja i sama sudjelovao u davanju nekih poruka. I to baš onih koji su ovom reklamom provocirani. Što je nagnalo jezikoznanca, jezikotvorca, leksikografa i polihistora, kako ga predstavljaju, na ovaj tip javne komunikacije, da li novac, da li egzibicionizam i samoreklamerstvo ili je pak motiv nešto sasvim drugo, ja ne znam. Mogao bih pretpostaviti da je gospodin Ladan, sklon netradicionalnim jezičnim strukturama, izričajima i iskazima, još jednom u svom ludičkom, zaigranom, pristupu jeziku, u kojemu prepoznaje vrijednost i vica i psovke i aforizma, i sam isprovocirao i poruzi izvrgnuo našu pretjeranu anglizaciju vlastitog jezika i nasprdao se našem oduševljenju novovjekovnim hramovima- trgovačkim centrima. Volio bih da je riječ o tome. Bila bi to zvonka pljuska društvu i bačena rukavica, koja nadilazi trivijalnost jedne reklame.

Davorko Vidović
02.10.2007. u 11:57
ponedjeljak, 01.10.2007.

Dan starijih osoba

Danas, 1.listopada u svijetu se obilježava kao Dan starijih osoba. Prigoda da se i glasnije progovori o ljudima, koji čine sve veći postotak stanovništva modernih društava, a čiji su socijalni položaj i životne prilike, nerijetko vrlo tegobni. O tome smo dosta,između ostaloga, govorili na međunarodnom skupu Europske seniorske organizacije, koju je Socijaldemokratski forum seniora SDP-a organizirao od 27-30. rujna u Krapinskim Toplicama.
Image Hosted by ImageShack.us
Iako sam planirao ostati samo pola dana, sjajna izlaganja i odlična atmosfera sudionika iz trinaest država Europe, mudrost, iskustvo, ali i optimizam i entuzijazam tih ljudi, me zadržao cijeli vikend. Odlično odabrane teme i kompetentnost izlagača, kako naših (pored moje malenkosti, akademik Šlaus, prof. dr. Rajko Ostojić, prof. dr. Gvozden Flego, prof dr. Drago Droždjek, dr. Vesna Čulinović Konstatinović, Anđelka Buneta, Regina Jager, dr. Ante Klobučar, Jasna Lesički, Ljiljana Kuhta, Mr. Marija Orlić, doc.dr. Damir Župčić, prof.dr. Ljubo Jurčić I brojni drugi), tako i inozemnih, uključujući i prdsjednika ESO Karla Bleche, ovaj su (nepreorganizirani) skup učinili vrlo zanimljivim.
No, da ne prepričavam što je tko rekao (bit će objavljen zbornik), impresioniran sam svježinom ideja koje iznova afirmiraju potrebu za dnevnim potvrđivanjem naših temeljnih socijaldemokratskih vrijednosti: slobode, jednakosti, pravde i solidarnosti. Predlažući da se svi zajedno, bez obzira na različita povijesna, kulturna i druga iskustva okupljamo na aktualnom projektu socijalne kohezije u našim zemljama, zagovarao sam upravo proaktivnost kao naše prvo načelo i dostojanstvo svakog čovjeka kao vrijednost. U onoj mjeri u kojoj budemo sposobni dizati kapacitet naših društava da osiguravaju nediskriminatornost za bilo koju društvenu skupinu, utoliko će se i problemi starijih osoba lakše rješavati. Iako o tome nisam govorio niti ja niti drugi, prisjetio sam se s velikom nelagodom činjenice sramotnog manipuliranja umirovljenicima u Hrvatskoj, kojima se dva tjedna prije izbora osigurava polovica dodatka za izjednačavnje mirovinskih primanja i to sam za polovinu, kojima se isplaćuje samo polovina duga i to opet samo polovini, a da se u cijelom mandatu nije napravilo ništa da se mirovine povećaju, nego dapače da im realna vrijednost padne, i da se sve više smanjuju u odnosu na plaće. A da o 130 000 starijih od 65 godina bez mirovine i ne govorimo. Potcjenjivanje, ponižavaje i manipuliraje starijima doista je sramotno i nadam se da će uskoro postati tek sjećanje na predeuropsku povijest Hrvatske. Do tada će Dan starijih biti još jedna prigoda za demonstraciju licemjerne brige za starije i demagoškog mlaćenja prazne slame.

Davorko Vidović
01.10.2007. u 08:34

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se