Teško mi je sasvim jednoznačno iznijeti svoj stav, o nečemu što me podosta iznenadilo i nagnalo na razmišljanje. Naime, slušajući neki dan jednu reklamu na radiju uzviknuh onako za sebe “o tempora o mores!”. Ugledni i ozbiljni jezikoznanac Tomislav Ladan, onako pompozno, ozbiljno i učeno objašnjava zašto je fantastično kupovati u veletrgovištu City One u Zagrebu. Čak štoviše konstruira i nove riječi u toj prigodi i svojim autoritetom poziva sve nas “malene” da pristupimo tom hramu potrošnje.
Što je neobično? Nije mi neobično da se u reklamama za sportsku opremu pojavljuju poznate sportske face, mogu razumjeti i to da sportaši reklamiraju vodu, mogu shvatiti i da Vlatka Pokos reklamira potrošačke kartice i slavi shopingiranje kao siguran tretman protiv stresa, mogu razumjeti i brojne zubare kad reklamiraju zubne paste i četkice za zube. U glavu bi mi ušlo i to da neki tomislav ladan poziva na kupnju rječnika, enciklopedije ili odlazak u operu. Ali da reklamira trgovački centar, butike s donjim vešom, cipelama, špecerajem i sl., e to mi nije previše shvatljivo.
Kako nisam baš konzervativan, kako volim originalne i kreativne ideje u svemu, pa tako i u marketingu, činjenicom da ugledni znanstvenik i intelektualac nešto reklamira, mogao bih biti zadovoljan. No, ipak nisam. I to ne zato što bih znanost i znanstvenike smatrao onostaranim, ezoteričnim ili sankrosantnim, već zato što sam nekako intimno to doživio kao nekakav kolektivni pad cijeloga društva u trivijalnost, površnost, potrošačku prolaznost. Kao da sveopća merkantilizacija društva nije ostavila intaktnim baš niti jedno područje. Još je ostalo da se kardinal Bozanić uslika u nekoj reklami za pivo i sve će se pretvoriti u jednu veliku i svepreplavljujuću reklamu. Politika je u nas (i ne samo u nas) već odavno postala estradna djelatnost. Političari, od premijera i saborskih zastupnika, do župana i gradonačelnika, cijele mandate potroše ne na rješavanje ozbiljnih društvenih problema, ne na vizije i projekte koji će unapređivati život ljudi, već na glumatanja, prenemaganja i jetseterska pojavljivanja. Slikaju svoje strine, tekte i djedove, vozaju se avionima i brodovima, žene se i razvode pred kamerama, kupaju se, plešu i pjevaju pred građanima. I prodaju se kao i svaka druga roba. Svoje obličje, ambalažu, doajam. I tako postaju kao i svaka pasta za zube. Za potrošiti i ispljunuti.