blutige hölle!
eoga.. drugi post u vrlo kratkom roku počinje mi se sviđat ovo... samo da ne moram pisat.. da recimo samo onako mislim i slova piču po ovom prostoru za pisanje, a da se kategorija sama odabere i da voda prestane kapat u sudoper pritom iritirajuć moj čekić nakovanj te stremen al to nema veze ni sa čime pa ću preći na glavnu temu današnjeg baljezgavanja. svijet u kojem živimo je nadasve okrutan i dosadan, a to je najgora moguća kombinacija zato što iz dosade radimo nešto što nas dovodi do okrutnog dijela svijeta i onda nam to drobi jaja, da prostiš. priča prva: dogodilo se to prije dvije tri godine... moj sićušni želudac se pobunio i poviko: nahrani mee kruuulj... i tako ja odem do kuinje, izvadim kruh, paštetu i glavni dodatak ovom kompliciranom jelu... šunku koja je baš taj dan bila ne narezana! ah.. fock it.. uzo ja nož i veselim pokretom istog preko suhe svinjske guzice počeo sam stvarati jestive komade.. nakon drugog uspješnog komada odlučio sam uzet još jedan malo tanji jer mi je taman malo trebalo da pokrijem četvrti sengvič. i tada se dogodilo to... nož je pobjego.. prst je preletio preko masne šunke i podletio pod nož... i to ljevi palac isprva nije izgledalo strašno, a kasnije kad sam ispro vodom uočio sam svoju slabašnu košćuru kroz rascjep načinjen oštrim nožom.. dan danas ožiljak stoji na junačkom palcu.. priča druga: (isti uvod ko i u prvoj) samo što još nisam došo do šunke... sječem kruh, svježi fini, hrskavi.. i upravo ta hrskavost je uzrokovala proljevanje junačke krvi.. naime, jedna hrskava mrvica se odlomila od kruha i završila ni manje ni više ispod mog nokta te me posjekla.. ovo nije tolko bolno kolko je bizarno i glupavo. priča treća: paaa prije neka 2 tjedna veselo sam se probudio sa spoznajom da moram na faksić u osijek.. jolly baš sam bio uzbuđen i u silnoj žurbi otvaram vrata i taman da pohrlim drugom rukom zatvoriti ista zapnem za ono malo govno što drži vrata zatvorenim, a što se uvuče u vrata kad se pritisne kvaka brave... opsovao sam par puta i pogledao ruku i ugledo posjekotinu.. krasta je još na prstu, a brava je i dalje oštra... zaključak: jebemti faks! |