DAV&D
utorak, 11.04.2017.
Nije bitno vidjeti, bitno je osjetiti!
Ejj ljudeki :D
Današnji post posvećujem danu koji je bio zaista očaravajuć.
Naime, u našoj školi zadnjih 2 mjeseca provodila se radionica pod nazivom "Odglumi-nauči-primjeni!".
Ta radionica je u sklopu HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH, dakle u toj radionici mi smo pripremali dvije različite predstave.
U takvim predstavama radnja je napeta, a na vrhuncu problema radnja se zaustavlja.
Mi smo uz pomoć slijepih glumaca iz kazališta "Novi život" odradili dvije vrlo zanimljive scene.
Prva scena je govorila o diskriminaciji između osoba različitih vjeroispovijesti, a u drugoj sceni govorilo se o razlici između stupnjeva školskog obrazovanja, u našem slučaju to je bila razlika između gimnazije i strukovne škole.
Predstave smo odradili savršeno. :) (nije da se hvalim :P).
Međutim tu bih Vam htio istaknuti naše mentore, tj. glumce iz saveza slijepih koji su nas oduševili svojim talentima u glumi bez obzira na to što ne vide.
Zapravo oduševili su nas svojim načinom života, Oni u nekim situacijama djeluju potpuno isto kao i mi.
Njihova sljepoća nije nikakva prepreka u njihovom životu, pomirili su se s time i priviknuli na život koji je takav kakav je.
“Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.”
Upravo ta poslovica govori da su slabovidne osobe istog srca kao i mi, te da imaju jednak osjećaj ljubavi, emocije i sreće.
Jedino u čemu se razlikujemo je to da Nama jedna slika govori tisuću riječi, no Njima tisuću riječi govori kakva je zapravo slika.
Još jednom Im veliko HVALA! :)
