04

petak

srpanj

2014

Ljubav je njihovo ime

Kroz naše kuce i dvorista prošle su razne zivotinje.
Bilo je onih uobicajenih; psi, macke, zecevi, zamorci, hrcak, kanarinci, vodene kornjace,...ali bilo je i neuobicajenih …zabe, puzevi, mongolski misevi, hrustevi,gliste, itd.
 
Prije puno godna kupi moja kcer terarij i dvije smedjkaste misice. Bile su neobicno simpaticne i cesto smo stajali i promatrali ih kako grade svoje gnijezdo, tunele, spremiste hrane. Imale su sve lijepo organizirano i bilo ih je divno gledati kako idu tunelima. Nakon par mjeseci umrla je jedna. Da misica ne ostane sama kcer kupi drugu bijelu, uvijek cupavu i nervozno nemirnu. Poslije 
umre ona starija (smedja) i kcer kupi neku crno bijelu.
Otkada je dosla crno-bijela u terariju je nastao pravi salon za uredjivanje i masazu. Vjecito je nesto cupkala I uredjivala na bijeloj cupavici. Bijela misica je postala urednija, smirenija. Naprosto je zasijala ljepotom. Vidim ja tu promjenu i pogledam tu crno-bijelu malo bolje. Eh, nije cudo, već je crno-bijela muskog roda, a bijela je skotna. Ubrzo je dosao i podmladak. Sedam malih 
sarenih zamotuljaka koji su brzo rasli. Pa ubrzo opet novo leglo...
Bilo ih je uskoro u terariju 21. Svi smo ih voljeli gledati, jer imaju veoma organiziran porodican zivot. Ako gurnete ruku u terarij muzjak prvi dolazi da vas onjusi i izvidi situaciju. Nas macak ih je takodjer gledao. Bila je to za njega najbolja macja TV. 
Psi su promatrali sa puno uzbudjenja. Lijepo ih je bilo gledati, ali kako je doslo ljeto i vrucine, poceli su da smrde. Cistili smo ih ujutro i uvece. Sve uzalud. Da bi se smanjio neugodan miris premjestimja njih iz dnevnog boravka u vesernicu.Tamo je bilo hladno a nikome nisu smetali zbog mirisa.
Jedan dan bilo je otprilike 41'C. Moja kci isla da im promijeni vodu i vidjevsi da je vruce u terariju ostavi gornji dio terarija sasvim otvoren i samo prebaci preko njega gustu mrezu.
Kako mi ostali nismo znali sto je uradila netko je pustio macka u kucu. I sve bi bilo dobro da taj nas macak nije znao da otvara vrata bez problema.
Sjedimo mi tako u dnevnom boravku i nešto diskutiramo, kad odjednom se sruci u hodnik macak skacuci i ispustajuci poznate zvuke dobrog lovca. Pogledamo u njegovom pravcu kad on taman opet hvata ustima misa, onog tatu misa, crno-bijelog. Uplasila sam se da ce tu pred nama napraviti masakr i u panici mu viknem: "Pljuni Tomi".
Za divno cudo on ispljune misa. Sigurno se sjetio sprice za ves sa kojom, sam ga spricala kada bi radio nepodopstine. Sin uhvati macka a ja uzmem misa i onako mlitavog I nepokretnog vratim u terarij. Mislili smo da će umrijeti od unutarnjih povreda. Lezao je na ledjima i ubrzano disao. Prvo mu je prisla misica i njuskala ga....a onda pocela masirati i trijebiti. Zatim su izmilili i maleni....svi su ga okruzili i lizali, trijebili i masirali. On se ubrzo poceo pomicati, opustio i poceo normalno disati. Nakon izvjesnog vremena okrenuo se na stomak i poceo da njuska. Gledali smo zadivljeni tu mnogobrojnu porodicu kako brinu o unesrecenom koji je dozivjeo sok. Koliko je brige i ljubavi bilo u svakom tom malenom njeznom dodiru. Od te paznje mis-tata se oporavio i kao i uobicajeno sjedio na vrhu njihove kucice ili trijebio misicu.
Od tada imam poseban respekt prema misevima i njihovim porodicama. I sad kada netko kaze briga i paznja za porodicu, sjetim se njih. Sto mi ljudi uopce znamo o tome.....
Pitajte miseve...:)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.