02

utorak

prosinac

2014

Ne pitaj me da li mi nedostajes....

Ne pitaj me da li mi nedostajes.....
….svaka ulica na tebe slici sa onim tajnim sjenicama u kojima se skrivas od mene....
….tvoja noga ostavlj trag plocnikom hrleci u susret najljepsem cvijecu....
....neki nepoznati prozor mase mi tvojim zavjesama u suncana nedjeljna jutra.....
….prepoznah te u djecjom rukom nactranim oblacima na plocniku moje ulice.....
….uzalud tvoj odlazak...
…tvoj miris ostat ce vjecno samnom...

Oznake: nedostajes

30

nedjelja

studeni

2014

...nedostajes mi....

Svaka basca koju zalijevam u rana jutra tvojom nedodirljivoscu mi uzvraca ….
….nista ne rasate tako dobro bez tvog pogleda....
...ni ja vise ne pijem kavu u 5.30 u tvome vrtu zaraslom u zbunje jorgovana....
....nema vise onih tvojih marelica da me bude u rana jutra mirisima ljubavi...
....ni kasnih voznih redova za odlazak.....
….nikada me vise neces gledati pogledom grljenja.....
...i moja ramena ostat ce vjecno sama kao dva mala otoka u oceanu daleko od svih obala...

Oznake: nedsostajes mi

29

utorak

srpanj

2014

Smotana

Kupovina osnovnih namirnica I potrepstina petkom uvecer, poslije posla I skole poprima uvijek neuroticka svojsta. Ljudi mile iz jedne trgovine u drugu, muzika preglasno svira iz raznih trgovina i restorana, maleni u kolicima I narucjima placu, vriste, ljute se malo veci, pobunjeni teens frkce na roditelje, sapucu zaljubljeni uranjajuci jedno drugom u oci, svjetla bljeste. Svi moguci jezici oplahnjuju usi, a u nasem kraju Melbourne-a ima preko 130 raznih jezika. U jednoj prodavnici vidim sal, bas po mom ukusu. Ulazim. U susret mi ide mladi bracni par sa djetetom od 7-8 mjeseci. Mlada mama jedra i prijatnog izgleda, ljepuskasta. Otac izrazito svijetao, plave oci, nos malo prcast, poveci, mesnato, ugojeno lice odaje izraz prezira. Maleni u kolicima cista kopija oca samo mu oci nevino gledaju u svijet. Ona ima u rukama vrecicu sa nekom robom, tek kupljenom, vesela. On vozi sina u kolicima. Izlaze. Zavlacim pogled na prvu policu. Moj sal, tu je. Visi savrseno, mek I njezan na opip. Bit ce divno imati ga oko vrata u hladna jutra dok idem na posao. Topim se od srece na dodir sa njim. U tom uzivanju trgne me necij glas, medju stotinama glasova razaznajem na nasem jeziku neciju porugu; "joj kako si smotana.....pa kako si mogla tako.....pa pred cijelom si se trgovinom osramotila....pa gdje ti stavis tu karticu....svi normalni ljudi drze u novcaniku samo ti pustis karticu u torbu i onda poslije prevrces....kako si ti smotana.....kako mozes takva smotana zivjeti....sramota me da imam zenu tako smotanu..". Grizle su me njegove rijeci na tom “mom” jeziku. Grizle su mi usi i grlo, i sake, i utrobu. Okrenem se da vidim tko je to i ugledam onu malu porodicu sa ulaza. Lice oca I supruga puno prezira koje bljuje mrznju i svoje srahove u usta mlade zene koja je majka njihovog djeteta. Mlada zena se crvenila, sutjela. Bilo joj je neugodno. Vjerujem da se osjecala krivom jer ni momenta mu se nije nicime suprotstavila. Zagledah mu se u oci. Odmah je reagirao. Pogurao je kolica u drugom smijeru i kroz zube nesto promrndzao mladoj zeni koja ga je slijedila u korak.
Koliko je takvih mladih zena koje trpe uvrede i ponizavanja svojih "ljubavi". Doveli su ih ovdje jer su nase zene sa balkana “bolje od ovih sto su tu odrasle i poprimile zapadni stil”. Za koju godinu kada ove mlade zene dobe drzavljanstvo i nauce jezik bolje, oduprijet ce se siledjiji koji ih zlostavlja. Rastava ce biti brza i skupa, a on ce ubrzo ponovo po drugu zenu, jos mladju. Mozda ovaj puta u Maleziju ili Tajland. Blize je I manje kosta.

Oznake: odnosi zene i muskaraca, brak, Migranti

19

subota

srpanj

2014

Plesala je jedno ljeto...

Ustala je u 4 sata, umila se, popila solju mlijeka i pozurila da ne zakasne. Nece nju nitko cekati. Otici ce na njivu bez nje a onda ce morat pjesaciti sat vremena sama kroz polja.
Usla je u njihovu ulicu gotovo trceci u laganoj ljetnoj haljinici vitlajuci po zraku tankom vestom. Nije joj trebala vesta. Ugrijala se trceci. Pluca su joj se nadimala od reskog predjutarnjeg zraka. Stigla je natjecuci se sa suncem, bas na vrijeme, bas u tren prije no sto ce sunce cijelo izaci.
Skakutala je kao u nekoj prelijepo bajci sto joj je majka citala dok je bila malena. Suncane zreke su se lomile I odbijale sa kapjlica rose na tisucama travki. Paukova mreza je vijorila sa kristalima cistih kapi. Izmaglica se pretvarala u violinske strune Bartokovih concerata, a onda je Paganini zamahnuo palicom i zrake su zaplesale, iskrile, okretala se njena haljina a noge vjesto plele male uvertire. Vitko tijelo lomilo se kroz sunceve zrake. Cas je bila mlada zena, cas djevojcica. Violine su ciknule na svaki skok, udaraljke ju snazile....
Skripa vrata ju trgne....stajao je na kapiji i gledao ju smjeskajuci se. Vidjela ga je vec nekoliko puta da se tako smjeska sa kapije. Njegova kcer je isla u cetvrti razred. Zna tu malu. Isle su zajedno na sate pjevanja. Bilo joj je neugodno sto ju je vidjeo dok plese po ulici. Stisla je vestu na grudi i posla prema onoj kuci postidjena. On joj se isprijecio na plocniku. Ispruzenom rukom koja je trazila da ju uhvati I prigusenim glasom joj je rekao "udji" i pokazao na kapiju. Gledala ga je zbunjeno."Udji" ponovi naredjujuci osornim glasom. Pokusala ga je zaobici, ali ju je on naglim skokom obuhvatio za tek porasle grudi, stisnuo ih u sake grubo. Zaboljelo ju je ali nije vrisnula iz straha. Gurnula ga je ali je on uspio jos da ju zgrabi svojim grabljivim rukama oko struka i po bedrima. Otkinula se nekako gurnuvsi ga svom snagom. Iznenadjenje ali I ljutost mu je vidjela na licu. Potrcala je do one kuce koliko je noge nose sve bojeci se da ce ju stici. Kada je usla na kapiju pogledala je niz ulicu. Nije ga bilo iza nje. Usla je u dvoriste zadihana I prestrasena. Cekali su je. Na srecu svi su mislili da je samo trcala da ne zakasni na njivu. Nadala se da nitko nije vidjeo da ju je onaj stari drzao za grudi I po bedrima dirao. Da su vidjeli, rugali bi joj se, zadirkivali ju. Odmah su krenuli na njivu. Obukla je vestu. Sad je sjedila I bilo joj je hladno. Sutila je I po tko zna koji puta vrtila joj se ona nemila scena pred ocima. Svaki puta je ponovo pokusala pobjeci I svaki puta je ponovo osjetila one grube, nemilosrdne ruke. Svaki puta se stresla kada ih je ponovo I ponovo osjetila. Strah od tog covjeka je rastao poput grmljavine ogromnog kotrljajuceg kamenja niz planinu. Pitali su ju sta joj je, da nije bolesna. Ne samo joj je hladno jer se oznojila trceci. Dugo se jos tresla. Kako ce se vratiti kuci predvecer sama? Nikome ne smije reci sto joj je uradio jer bi joj se smijali. Rekli bi da je dobila sto je trazila. Koga vraga je plesala u ranu zoru u njegovoj ulici, pred njegovom kucom.......

Oznake: djeca, Pedofilija

12

subota

srpanj

2014

Dva para savrsenih ruku

Kratki rukavi I golisavi stomaci mladih hvatali su posljednje tople zrake i zaostalog ljetnog dana u sred jeseni.
Ozednjela nakod duge voznje zaustavila sam se da kupim bocicu vode u obliznjem shoping centru. Birala sam vodu kad osjetih taj divan miris deodoransa pomijesanog sa mirisom muske koze....mmmm. Osvrnem se pazljivo. Stajao je iza mene na metar razdaljine. Namijestao je siroku I prilicno dugu, obicnu, pamucnu, bedz boje majicu bez rukava koju je netko prekrojio I dopunio uzorkom namjerno napravljenih rupica poput cipke na lijevoj strani ledja. Unikatna majica ocrtavala je njegovo prelijepo mlado tijelo muskarca u ranim dvadesetim godinama. Tamnija put zlatila se barsunasta I glatka. Bila sam zatecena tolikom ljepotom. Spretno sam povukla pogled prije no sto me on spazio kako ga gledam kraickom oka. Krenuo je ispred mene prema kraju polica. Tijelo mu je bilo pomalo isprseno, elegantnog drzanja. Ruka mu je brzo prosla kroz crnu, ostru kosu kavu vecina azijata ima.....njegova je bila osisana znalacki i vrlo profesionalno. Mogao je ispasti iz kakvog modnog zurnala. Model? Maneken? Ne, prije bi bio designer. Na kraju reda zastao je kao da nesto trazi na polici i onda iznenada pogled mu sijevnu u pravcu blagajne. Blago se zanjise na mjestu i brzo spusti pogled ponovo na policu. Obrazi su mu poprimili blago rumenilo. Obliznuo je usne kratko i onda ponovno namjesti majicu koja je padala savrseno i ponovo na brzinu pogleda u pravcu blagajne. Blag smijesak mu nije silazio s lica.
U jednom momentu me pogledao. Oci su nam se sastale i on se nasmijesi poput djeteta uhvacenog sa kolacicem za kojeg nije trazio dozvolu. Njegove oci su iskrile poput probudjenih zvijezda. Uzvratih mu osmjehom. Uzeo je sa police cokoladnog zecica, stavio ga u kosaru I krenuo prema blagajni korakom manekena koji pred publikom pokazuje najnoviji kroj majice i ljepotu svog gipkog i lijepo oblikovanog tijela. Stao je u red ali malo vise u desno da moze bolje vidjeti one ispred sebe. Starija zena ispred njega vadila je posljednje predmete iz kosare. Blagajna je bezsumno izbacivala ukucane brojke na ekran. Mladic je digao pogled sa novca kojeg je davala zena I gotovo kradom pogledao u njega. Oci su mu se blago na tren rasirile. Otvorila se ladica sa novcem uz zvonak zvuk. Brzo je povukao pogled na novac da izbjegne opasnost. Vratio je nekoliko kovanica zeni....i onda se njihov pogled ponovo susreo. Neopisiva sreca I zbunjenost istovremeno iskrila je iz njihovih ociju i pokreta tijela. Pogled im je doticao tijelo i vracao se na traku sa robom, pa opet se vracao na njegovo lice,.... ruke koje su pruzale robu komad po komad sa trake …...ruke koje su stavljale kupljene sitnice u vrecicu izvodile su zavodljiv ples......nisu se doticale ali su plesale zajedno vodjene istom muzikom ….ritmom prepoznavanja I otkrivanja....
Stajala sam poput lopova izmedju tih pogleda I igre dva para savrsenih ruku mladih muskarca I osjecala to njihovo ushicenje tek probudjene ljubavi.

* ispricavam se sto nemam svih slova iz naseg jezika....tastatura mi je engleska i cesto i pretvori u I....

Oznake: prica o ljubavi

04

petak

srpanj

2014

Ljubav je njihovo ime

Kroz naše kuce i dvorista prošle su razne zivotinje.
Bilo je onih uobicajenih; psi, macke, zecevi, zamorci, hrcak, kanarinci, vodene kornjace,...ali bilo je i neuobicajenih …zabe, puzevi, mongolski misevi, hrustevi,gliste, itd.
 
Prije puno godna kupi moja kcer terarij i dvije smedjkaste misice. Bile su neobicno simpaticne i cesto smo stajali i promatrali ih kako grade svoje gnijezdo, tunele, spremiste hrane. Imale su sve lijepo organizirano i bilo ih je divno gledati kako idu tunelima. Nakon par mjeseci umrla je jedna. Da misica ne ostane sama kcer kupi drugu bijelu, uvijek cupavu i nervozno nemirnu. Poslije 
umre ona starija (smedja) i kcer kupi neku crno bijelu.
Otkada je dosla crno-bijela u terariju je nastao pravi salon za uredjivanje i masazu. Vjecito je nesto cupkala I uredjivala na bijeloj cupavici. Bijela misica je postala urednija, smirenija. Naprosto je zasijala ljepotom. Vidim ja tu promjenu i pogledam tu crno-bijelu malo bolje. Eh, nije cudo, već je crno-bijela muskog roda, a bijela je skotna. Ubrzo je dosao i podmladak. Sedam malih 
sarenih zamotuljaka koji su brzo rasli. Pa ubrzo opet novo leglo...
Bilo ih je uskoro u terariju 21. Svi smo ih voljeli gledati, jer imaju veoma organiziran porodican zivot. Ako gurnete ruku u terarij muzjak prvi dolazi da vas onjusi i izvidi situaciju. Nas macak ih je takodjer gledao. Bila je to za njega najbolja macja TV. 
Psi su promatrali sa puno uzbudjenja. Lijepo ih je bilo gledati, ali kako je doslo ljeto i vrucine, poceli su da smrde. Cistili smo ih ujutro i uvece. Sve uzalud. Da bi se smanjio neugodan miris premjestimja njih iz dnevnog boravka u vesernicu.Tamo je bilo hladno a nikome nisu smetali zbog mirisa.
Jedan dan bilo je otprilike 41'C. Moja kci isla da im promijeni vodu i vidjevsi da je vruce u terariju ostavi gornji dio terarija sasvim otvoren i samo prebaci preko njega gustu mrezu.
Kako mi ostali nismo znali sto je uradila netko je pustio macka u kucu. I sve bi bilo dobro da taj nas macak nije znao da otvara vrata bez problema.
Sjedimo mi tako u dnevnom boravku i nešto diskutiramo, kad odjednom se sruci u hodnik macak skacuci i ispustajuci poznate zvuke dobrog lovca. Pogledamo u njegovom pravcu kad on taman opet hvata ustima misa, onog tatu misa, crno-bijelog. Uplasila sam se da ce tu pred nama napraviti masakr i u panici mu viknem: "Pljuni Tomi".
Za divno cudo on ispljune misa. Sigurno se sjetio sprice za ves sa kojom, sam ga spricala kada bi radio nepodopstine. Sin uhvati macka a ja uzmem misa i onako mlitavog I nepokretnog vratim u terarij. Mislili smo da će umrijeti od unutarnjih povreda. Lezao je na ledjima i ubrzano disao. Prvo mu je prisla misica i njuskala ga....a onda pocela masirati i trijebiti. Zatim su izmilili i maleni....svi su ga okruzili i lizali, trijebili i masirali. On se ubrzo poceo pomicati, opustio i poceo normalno disati. Nakon izvjesnog vremena okrenuo se na stomak i poceo da njuska. Gledali smo zadivljeni tu mnogobrojnu porodicu kako brinu o unesrecenom koji je dozivjeo sok. Koliko je brige i ljubavi bilo u svakom tom malenom njeznom dodiru. Od te paznje mis-tata se oporavio i kao i uobicajeno sjedio na vrhu njihove kucice ili trijebio misicu.
Od tada imam poseban respekt prema misevima i njihovim porodicama. I sad kada netko kaze briga i paznja za porodicu, sjetim se njih. Sto mi ljudi uopce znamo o tome.....
Pitajte miseve...:)

02

srijeda

srpanj

2014

Posljednji skok andjela

Temperatura se jedva primjetno spustala sa 40*C prema 39. Sveze nanesena krema na rukama se mijesala sa znoje. Podigla sam kosu na zatiljku I cvrsto pritisla taj smotuljak na naslon sjedista. Svakodnevna guzva poslije posla petkom dobija posebnu aromu umora i nervoze. Dole u daljini kolona je zastala na raskrscu. Usporila sam I kazaljka je lagano prelazila sa 80 prema 60. Vidjela sam ga u daljini zbog neke cudne kretnje koju je cinilo mi se na tren uvjezbavao. Bilo mi je na tren proslo glavom kako je cudno mjesto na kojem stoji I te kretnje. Jos mi ta misao nije se potpuno ni uoblicila kad vidjeh veliki tegljac u dvoristu iza njega kako je krenuo i u tom momentu on je poskocio I krenuo da predje ulicu. Na tren je nestao ispred tog auta. Zakocila sam naglo. I auto ispred mene je zakocio isto tako silovito. Stajala sam na 5-6 metara od njega. Izgledao je kao da je prilegao tu na sred ceste. Lice je bilo polu okrenuto prema asfaltu. Trazila sam pogledom njegove oci. Pogledaj me. Gledaj bilo gdje. Gledaj! Daj mi znak da zivis. Ugledah njegovo koscato malo stopalo ispruzeno kao da se zeli oduprijeti o nevidljivu stepenicu, kao da mu ta stewpenica treba da se odrazi I ustane I veselo odskakuce dalje. Lezao je nepomicno. Automobili su obilazili mjesto gdje je lezao. Ja sam stajala kao da gledam u mog cupavog malisana. Grc u grlu stiskao je tako jako da sam sa naporom disala. Kako se grle mala mrtva tijela koja ne poznajemo? Kako se grli zivot koji nismo poznavali? Izasla sam I uzela ga u narucje. Odnijela sam ga kraj ceste na travu I tamo polozila. Njegovo meko krzno I lomno tijelo predali su mi svoju posljednju toplinu. Tamna mrlja na ustima I u jednom uhu jedini znak odlaska. Na livadi I u velikom industrijskom dvoristu preko puta njegova rodbina mirno je drijemala u rupama u zemlji. Predvecer kada se promet smiri I temperatura spusti netko ce od njih otkriti malisana u travi. Hoce li plakati za njim? Hoce li uciti druge malisane da ne prelaze cestu? Vjeruju li I oni da ce jednom se naci svi u nekom raju. U pakao nemaju zbog cega vjerovati, zecevi su tako nevina stvorenja, pravi mali andjeli koji veselo skakucu.

Da ti kazem....

Koliko toga dozivimo a da ne kazemo nikome jer smo u zurbi tokom dana, jer mislimo da to nikoga iz nase okoline nece zanimati, da ce im biti dosadno ili jer mislimo da ce nas krivo shvatiti...... eh....i tako to ostaje u nama a tako rado bismo to nekome ipak rekli.
Moj razlog pisanja ovdje je slican a opet malo drugaciji.
Ja rijetko pisem na nasem jeziku a i pricam sve manje, a opet to je moj jezik,..... jezik kojim najlakse prenosim emocije i misli, iako moje pisanje nije uvijek jako dobro.....imam blazu dislexiju....dok sam bila dijete bilo je tesko....ali i sada unatoc paznji izmijesam slova a ni konstrukcija recenica mi nije bas jaca strana.....pa ipak.... volim pisati.....volim komunicirati.......volim pricati price i evocirati dozivljaje.....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se