Natuknica

27 siječanj 2017


Poželim zaplakati al progutam suzu kao grumen soli
da mi izgrize tugu iznutra tamo gdje me boli
I progutam je ,a sol na rani ipak zaboli
Kao da bol drugu bol voli
Do boli

Tuga je slana kao more
Sreća je slatka kao šećerna vuna u lunaparku
U kojem nikad nismo zajedno bili jer
Iz nekog razloga svi drugi bili su važniji i mili

Meni je samoća uvijek kao dar bila dana
Da se nosim sa životom
kao prava odrasla dama
a moje srce kao razigrano dijete
želi poljupce,vatromet i konfete
i zagrljaj u smiraj dana
kako ne bih osjećala
da sam na ovom svijetu
sasvim sama
Nisam ljuta samo tužna
I ne tražim ništa
Što više nije moje
Mirim se da moram odrasti za oboje

Dragi moj
Ljubav naša svemirom putuje
Kao oblak prepun nježne kiše
U proljeće

Tko zna hoće li nas biti više ?
Osjećam onako duboko u sebi
Ne mogu biti sama
Ne mogu više...

Darujem ti grumen soli
Da se sjetiš nekad , netko te još uvijek voli
Al taj netko tvoju ljubav više ne moli
Jer ga sve baš sve boli....me
(kužiš ne ?)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se