Gdje sada postojim

15 kolovoz 2014

Pritisak magle na sljepoočnicama danima,
to ljepljivo gusto sivilo niti beznađa
utkane u auru propadanja.
Prolaze godine nonšalantno
ne mare kako se osjećam.
Može li sav taj umor na meni
izgledati šarmantno?Trebao bi
jer dolazi od snova, čekanja,
traganja i svih onih vjetrenjača…

Jesen mi dolazi.
Lišćem su prekriveni poznati puteljci
i ceste kojima sam naučila koračati.
Svud uokolo tih cesta duboke su i hladne vode.
Stojim tamo na samom rubu i
držim cijeli svijet na dlanu uronjena u
osjećaj potpune beskrajnosti .
Kroz sivilo svoje pojem da se magla s kojom
plešem barem na tren pretvori u boje,
da osjetim mir u nemiru, hihot u spokoju,
neku slatku pokoru ,odmorena između dva sna,
tu gdje postojim,u pjesmi u kojoj se gubi svaki trag

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se