Glava iznad vode

31 srpanj 2014

potpuno se pustim
osjećaju da tonem
u postelju prozračne vode
bez težine u udovima
obavijena mjehurićima
kojima predajem
sav svoj preostali zrak
kotrljam se po hridi
zavedena morskim biljem
koje mi obavija oko stopala
mazi me pripaja sebi čvršće
tijelo odijeva ogrtač od pijeska
zlatno je tijelo,u kosi mi male ribice i školjke
šapuću mi priče o dalekim gradovima
koji netragom nestaju
o dobroti
o mogućnostima
o ljudskosti
o istini
ziba me ziba more
lutka sam od soli
vjera drži glavu iznad vode

Image and video hosting by TinyPic


Raku keramika,2013.

Vidim te

23 srpanj 2014



Kad te pogledam vidim tugu ,
prošaranu dugu u očima
i jedno blijedo skvrčeno srce
prepuno boli.
Skitnicu s nadom u đžepu
u potrazi za komadićem modrog neba.
Lopova vidim što krade ljubav,
Kukavicu što laže i vara
Igrača koji ide do kraja.
Vidim dijete ispunjeno strahom
Sa listom želja što bacaju na koljena.
Vidim izgubljeno vrijeme u dotrajalim danima.
Mlade pupoljke okupane rosom
Što rastu ti na prstima.
Stablo javora što ti korijen pušta
kroz tvoja stopala okupana zemljom.
Vidim prazninu.Crni prazan prostor.
Vidim ništa i gledam u sve.
Gledam te i vidim sve što jesam.Vidim te .

"Similia similibus curentur"

09 srpanj 2014

Događaji koji su me potresali proteklih tjedana naveli su me da napravim odmak od subjektivnog doživljaja koji me razara i da iz neke novim iskustvom protkane udaljenosti objektivnije sagledam ono što mi se događa.Poistovjetila sam nas sa marionetama čije niti vuče neka nevidljiva sila s namjerom da nas pripremi za neka nova iskustva.Ruka se smilovala i olabavila konce te nas ostavila da obješeni bezizražajno zurimo jedno u drugo do neke nove prilike kada će se zastor ponovno podići kako bi nastavili svoju igru na daskama života.Dok tako zurimo jedno u drugo oboje bi rado pobjegli i potražili utjehu i neko sigurno toplo mjesto u kojem možemo lizati rane i odmoriti dušu.Nemamo kuda pobjeći pa mi ne preostaje drugo nego da pribjegnem tim fatalističkim promišljanjima.Stari Šani nastavlja sa svojom komedijom.Baca nas u zagrljaje jedno drugom.Priljubljeni ,bez riječi napeto osluškujemo hoće li se nešto značajno dogoditi.Ne razgovaramo,reanimiramo srca dozvoljavajući im da se ljube,da zajedno kucaju otapajući debeli sloj leda.Nadamo se iskri koja će razbuktati strast i vratiti nas u dobro poznatu sigurnost zajedničkog postojanja.

Simpatično mi je to kako se pokušavamo homeopatskim učinkom iscijeliti jedno drugim. Kažu homeopati :"Similia similibus curentur"odnosno "Slično se liječi sličnim". Po svim principima homeopatije nakon ovog kroničnog pogoršanja u koje ulazim trebalo bi doći i do samoiscjeljenja i ravnoteže na svim razinama.U konačnici postoji mogućnost da nakon što se led otopi i uspostavi ravnoteža ponovno padnemo u ljubav i dodirnemo neku novu razinu postojanja u kojoj ćemo iznova vođeni nevidljivom rukom odigrati drugačije zakulisane igre nakon kojih ćemo umorni i odbačeni poput starih marinoeta ponovno pokušavati shvatiti pouku koju smo izvukli iz ove predstave.Voljela bih da mogu prespavati barem do proljeća ovu spoznaju i tada se probuditi u nekom novom filmu.Ovo mi je prenaporno.Već stotinu puta viđeno. Zatupljujuće. Pomalo beživotno i beznadno.Trebam neki drugi lijek za bol...

Miris ozona

03 srpanj 2014

Miluješ pogledom moja sočna usta,
boginja rasplesana tijelom raspusti kose,
moja duša uznesena lebdi nad ponorom bezdana,
sanjarim da sam ponovno neizrecivo zaljubljena.

Jednostavno se uklapam u travu,u latice,
jedri prašnici moja su hrana,
treperim zvonko u ozelenjenim granama
i prizivam u misli miris ozona,
onaj osjećaj nakon proljetne oluje,toplog pljuska,
kada sunce na tren zadrijema
pa se dugom preko neba nasmiješi
kišnim kapima koje klize po meni.

Poželim se rastrgati tada, iznutra,
zbog ravnoteže u kojoj ljubav i mržnja
koju osjećam prema tebi jednako teže.

Želim se rastrgati i trgam se u sakralnoj čakri
na krpice narančaste boje koje guta modro grlo tvoje.
Svemir od nas patchwork šije ,trgani mržnjom, spajani žudnjom,
združeni u prostirku meku ,u zagrljaju vječnosti
listamo priče iz davnina
u kojima smo se dogovorili
da ćemo se i u ovom životu ponovno sresti
i voljeti kao nekada, u onim drugim životima
koje smo proživjeli puno prije nas.

Dogovor je dogovor .Bogu hvala što je život kratak!

Proganja me u ovoj mirisnoj rapsodiji jedan podatak:
ne razumijem se u kemiju ni spojeve ,
ali ugrađena u ovo neočekivano molekularno izdanje
jedino znanje koje imam ovako natopljena ozonom
da njegova prevelika koncentracija izaziva smrtonosno stanje.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se