Gdje sada postojim

19 listopad 2013

Kad sam već pristala na poeziju
možda da napišem pjesmu,
pjesmu o mjestu gdje sada postojim.

Jesenas.

Pritisak magle na sljepoočnicama. Danima.
To ljepljivo,gusto sivilo.Niti beznađa utkane u
auru propadanja.

Prolaze godine,nonšalantno,
ne mare kako se osjećam.
Može li sav taj umor na meni
izgledati šarmantno?

Trebao bi.
On ipak dolazi od snova,
čekanja,traganja i svih onih vjetrenjača.

Jesen.

Lišćem su prekriveni poznati puteljci
i ceste kojima sam naučila koračati.
Svud uokolo tih cesta
duboka je i hladna
oku nevidljiva voda
koja te može progutati.

Stojim tamo na samom rubu tih voda
i držim cijeli svijet na dlanu
uronjena u osjećaj potpune beskrajnosti.

Kroz sivilo svoje sanjam
kako se magla s kojom plešem
pretvara u boje.

Anđeli mi govore kroz ljude.
Uplašim se ponekad snage koja me obuzme
u takvom trenutku spoznaje,
u trenutku kada prepoznajem odgovore na svoje molitve.

Zahvalnost.
Mir u nemiru,hihot u spokoju,
između sna i jave,u bunilu,
na rubu vlastite rascvjetanosti
u jesenskim bojama.Baš ovdje.
Sad kad sam tu gdje postojim.
U pjesmi u kojoj se gubi svaki trag.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se