"Merci, monsieur"

utorak , 30.07.2013.

Večer razvučena između boce skupog Plavca i jeftine Sky cole.Razgovor živahan, začinjen cannabis sativa esencijom kao opuštajućim lajt motivom. Teme za razgovor iskaču random odabirom.On je pri tom muva ,a ona ga zadirkuje jer čita njegove namjere. Veliki,okrugli mjesec kao prava romantična kulisa podržava nastojanje ponovnog spajanja.Pitanjima pokazuje da ga ona i dalje zanima.Želi joj nekako pomoći.

-Što zapravo želiš raditi u životu?Evo recimo da imam dovoljno mogućnosti da ti pomognem da započneš vlastiti posao ,reci mi što bi radila?

-Misliš onako,što ću biti kad odrastem?Pa....voljela bih biti Mata Hari-veselo se hihotala izvijajući bokove s jedne da drugu stranu u tročetvrtinskom ritmu poput prave orijentalne plesačice.Ipak je tečaj tribal belly dancea ugradio senzualnost na prije spomenuti dio njenog tijela.

-Dobro ,što ti treba da bi započela -pitao ju je pokušavajući je uhvatiti za ruke i privući prema sebi dok se ona pokretima povukla prema vratima ispisujući bokovima pravilnu osmicu.

-Treba mi...nekoliko prisluškivača,seksi odjeća,zatim oružje i veze, za početak-veselo se smijala vrteći se u krug.

-Inače nisam te pitao ,jesi li otkrila sve što te zanimalo?

-O da ,nisam znala da si takav ženskaroš !

-Nešto drugo?

-Da,jako su ti hladne ruke!

-A tebi su tak tople cice....sunce moje...






P.S

U čast mojem novom alter egu postam jedan nepravedno zanemareni post,osim što mi se fino uklapa u pozadinu i tema mi aktualna ,trebam neki dodatni posao ...

Razglednica s mora

petak , 26.07.2013.

"This is my church This is where I heal my hurt..." (Faithless)

Ovaj post pišem u množini, jer doživljaj koji želim prenijeti bio je značajan za našu obitelj, posebno za nas dvoje. Tako si dugo nismo dopustili da zajedno osjetimo nešto lijepo i nije to bilo zbog recesijskih godina već zbog brodoloma koji smo doživjeli na moru života. Preživjeli smo tu oluju, sol još uvijek grize naše rane, ali poželjeli smo se iscijeliti i otputovali smo na more. Ono za čim žudim na ovakvim destinacijama je čuti unutarnju tišinu. Život je bučan i iznutra i izvana. Vanjsku buku kako tako podnosiš no ona unutarnja buka može te izludjeti, kao mene moja i zato jedino o čemu sam razmišljala kad smo jurili po autocesti je bilo upravo to:čuti tišinu u njoj pronaći sebe i osjetiti koliko su dragocjeni ljudi sa kojima dijelim ovaj život.

Kad smo stigli na ne viđeno mjesto koje nije zabilježeno na karti okruženi netaknutom prirodom dok se ispred nas prostiralo more, spustili smo se do plaže i tada su u meni su zasvirali Faithlessi i došlo mi je da vičem i skačem God is a Dj,God is a Dj....

Ležala sam na pijesku, sjećam se oblika i zvukova kroz koje se melodiozno gibalo more, bila sam prisutna, budna i tada se tišina polako uselila u mene, u nas, poput lopova ušuljala se tiho kroz prozračnost pjeskovitih zidina sa kojih smo pozdravljali zalazeće sunce. Smijala sam se ljubavi koja je tekla kroz nas, usidreni jedno drugom u očima osvjetljavali smo put našim dušama koje su žudjele da upiju svaku kap sunca, da upale mrak...