Okusni pupoljci svibanjski

31 svibanj 2013

Volim kad mi se vrati apetit. Guštanje ukusne hrane povezujem s guštanjem života.I ne nisam luda za kuhanjem valjda zato jer moram kuhati svaki dan no kad kuhamo u dvoje ne da bi se prehranili nego da bi uživali u zajedničkom vremenu priča postaje nekako romantičnija,puna arome koja draži okusne pupoljke,misli i one zaboravljene perivoje unutar mene kojima već dugo nisam šetala.I baš sve počinje kao u priči:

U vrt po salatu i jagode treba otići....


Image and video hosting by TinyPic

Zatim cijeli brijeg u šumi obići...koliko vrganja vidite na slici ?


Image and video hosting by TinyPic

usput ljubovati s makovima ....

Image and video hosting by TinyPic

i s vrganjima kući stići....


Image and video hosting by TinyPic

ovi zaljubljeni vrganji u lungić će ići da doprinesu ugođaju u ovoj priči...

Image and video hosting by TinyPic

....traminac ili malvazija?


Image and video hosting by TinyPic


i na kraju crvena rapsodija jer crveno je boja ljubavi...


Image and video hosting by TinyPic

Otpuhujem poput parne lokomotive ,u očima mi se traminac smije,fino je,fino je...srce poskakuje, od sinergije ove osjećam se bolje zbog svih onih začina,okusa ,mirisa dodira, pogleda i želje koja žudi da nas proguta ...

O vi razuzdani,okusni pupoljci svibanjski...mazni


Bijela suknja moje drage

30 svibanj 2013

Pokušavam ne misliti na nju i u tom svom nastojanju potpuno sam atrofičan kao i svi moji mišići i ukočeni udovi od kad ih ona ne dodiruje svojim malim,uljem namazanim rukama.Upoznali smo se neki bi rekli bi slučajno no danas kad ponovno oživljavam uspomenu na naše zajednički provedene trenutke znam da je to bio kismet,sudbonosni susret srodnih duša.Do toga dana mislio sam da imam sve,dom ,obitelj,posao,komfor, sigurnost i išijas.Ona je imala sobu za masažu i vješte ruke.Kad sam prvi puta došao u njen salon stopio sam se s mirisom lavande, pačulija i umirujućom glazbenom kulisom.Dok sam čekao u predsoblju da se pojavi trudio sam se dokučiti važnost svih njenih drangulija i rekvizita kojima se služila tarot karte,poludrago kamenje i kristali ,eterična ulja ,plakati s čakrama i bojama i veliki broj različitih knjiga.Lagano je odškrinula vrata i pozvala me da uđem u drugu sobu gdje se nalazio masivini masažni stol i dvije fotelje.Odmah sam se uvalio u jednu i krajičkom oka promatrao kako priprema posudice sa uljem i pali svijeće.Imala je dugačku bijelu ,lepršavu suknju ,bijelu majicu s obrubom od čipke ,neukrotivu kosu i bosa stopala.Osjetio sam neku nervozu u preponama nastojeći se usredotočiti na pitanja koja mi je postavljala,a to su bila pitanja vrlo intimne prirode no ona je smatrala da kao terapeut mora znati sve detalje jer se bol skriva u bolnim mislima koje nam se zavuku pod kožu.

Sklepala mi je dijagnozu pa smo umjesto masaže odradili bioenergetski tretman i dogovorili da naredna dva mjeseca jednom tjedno provodimo energetske masaže i aromaterapiju.U pauzi između tih energetskih masaža često smo zajedno pili kavu i razgovarali do neiznemoglosti i osjećao sam ,dobro se sjećam tih trenutaka, kako mi postaje neobjašnjivo draga ta pomalo luckasta žena.Primjetio sam da i ona mene malo drugačije promatra i da mi se zavodljivo smiješi očima no nastojao sam to ignorirati(trudio sam se svim silama) tu čaroliju u koju sam se sve više uplitao. Sve više vremena provodili smo zajedno, a ja sam samo želio zalediti svaki trenutak i odvuči ga u vječnost.

Sjećam se kako ju je taj put kad sam se skinuo oblila ona ženska sramežljivost pa me brzo prekrila narančastom plahtom čim sam se ispružio na stolu.I nakon što je stavila svoje vrele ruke na moja leđa pokrenula se lavina oko mene.Jedva sam disao dok je lagano klizila po mojim bicepsima,lopaticama ,vratu pa sve niže...gledao sam postrance kako joj se njena bijela suknja njiše na bokovima,masirala je onako cijelim tijelom kao da pleše oko mene, bio sam strašno napet,strašno i ona je to osjećala.Obično bi tretman završavali čišćenjem čakri i reiki tretmanom.Tada bih sjedio u fotelji dok bi ona rukama prelazila po ključnim točkama.Stala je ispred mene vrlo blizu,osjetio sam miris ulja na njenoj koži ,ruke mi je stavila na glavu ,a moje lice uronilo je u njene grudi.Zavukao sam ruke ispod lepršave suknje i klizio prema njenim bedrima,zadrhtala je i ja sam zadrhtao kad sam shvatio da ne nosi gaćice, pa sam ustao i zadigao njenu suknju do struka i bilo je nešto jebeno erotično u tome dizanju suknje i sprijeda i straga ,nešto što već dugo nisam osjetio, a preplavilo je moje cijelo tijelo.Podigao sam je na masivni masažni stol i ušao u nju onako mazno ,nježno dok su mi tijelo lomili drhtaji. Peglajući svojim raspamećenim udom nabore njene vulve shvatio sam smisao energetskog iscjeljenja ,protočnosti i svega onog o čemu mi je pričala.Stopio sam se s njom,njenom pričom i idejama,s njenom kosom i nogama koje su me snažno obgrlile oko kukova. Stenjala je prodorno, sisajući mi ušne resice i jezik.Kakva nemirna ženska,uvijala se poput zmije gledajući me ravno u oči.Kako mi je mala dobro legla na cijelu priču.Svršio sam prerano , a ona je odmah skliznula sa stola i poravnala suknju.

Sav zbunjen i smotan nakon što sam navukao bokserice dohvatio sam novčanik, a ona je onako malo podignula obrvu i vrlo tiho uz osmijeh prokomentirala da možda nije zgodno da joj sada platim masažu i nestala u drugoj osobi ostavljajući me da se odjenem ,saberem i shvatim što mi se upravo dogodilo.Postali smo prijatelji i ljubavnici, život je napokon prštao iz mene,kakva bol,kakav išijas,lebdio sam poput pegaza siguran da sam nepobjedivi gladijator sve dok se u tu prekrasnu priču nije uplela moja žena.

"Uhvatila me za jaja" i nije puštala sve dok mi se nije ukliještio živac. Iako je jako puno plakala kupila si je i bijelu suknju i nosila je svaki jebeni dan s pobjedničkim osmijehom na licu.Nikada nisam osjetio potrebu da je pokušam podignuti ni sprijeda ni straga ,da joj ogolim bedra i guzove ,nisam se ni pokajao ni ispričao,čak sam joj rekao da moje srce pripada drugoj ali nije odustajala da me zadrži uz sebe pod bilo koju cijenu.Nisam pronašao pravi način da je ostavim,ni dovoljno grube riječi, nisam jednostavno mogao,bio sam pizda i kukavica. Unatoč tome i dalje sam¸želio nekako zadržati nju koja se tako iskreno topila u mom zagrljaju,koja mi je pokazala raj na zemlji u kojem se duša tali na plamenu ljubavi.

Nakon što su njih dvije porazgovarale više me nije željela ni vidjeti,ni čuti niti se pobrinuti za moj išijalgični živac.Mislim da je od početka slutila da nikada neću ostaviti svoju ženu pa je nestala iz mog života neočekivano naglo i bez objašnjenja.Valjda su sklopile neki svoj ženski pakt solidarnosti ili neki još iritantniji savez .Preko noći raj mi se pretvorio u pakao ,a pakao u moj život.

Što mi je ostalo na kraju svega?Imam sve baš kao i prije dom ,obitelj,posao,komfor, sigurnost i išijas,ali nemam nju.

U mamurnim noćima kad previše popijem ,a pijan sam često ,sanjam bijelu suknju moje drage kako joj se njiše na bokovima,u naručju je držim onako naivno zaljubljenu,snenu , ljubim joj umorne vjeđe i priznajem sam sebi poraz jer jedino što mi vrijedi još u životu je što volim tu ženu.

Bilo bi mi lakše ,puno lakše kad bi znala koliko mi nedostaje

Opčinjena

25 svibanj 2013

Meni je tužno gledati te
kako se gubiš u površnosti
koju si mi ponudio kao jedini izbor
koristeći je kao opravdanje
za tvoju bezizlaznu situaciju,
(sam si je tako nazvao)
dok bih ja to okarakterizirala
kao pravo lice kukavice
koja pristaje na manje.

Zasmetala me je ta tvoja površnost
kojom misliš da mi podilaziš,
i sva ta tvoja inferiornost i kukanje
i odlučila sam da ti vratim tu boljku
i nemoj da gledaš na to kao na
osvetu,ne ,to je zbog ravnoteže među nama,
među zvezdama kako bi rekao
dobri stari Đole...

No budući da si mi drag
razmišljala sam kako da ti olakšam boli,
da me više ne gledaš tim puppy eyes pogledom
koji me prema tvojim očekivanjima
nimalo ne razoružava već naprotiv
pobuđuje kod mene
vrlo neprimjerene ideje
kojima bih voljela da ti napakostim
tako da barem malo osjetiš okus
mog raskomadanog srca,
da osjetiš koliko boliš.

No pustimo sad to ludilo.
Tko bi shvatio kako na mjesto ljubavi
dođu prezir i mržnja.

Noćas je pun mjesec,dramatičnost
dodatno naglašava pomrčina.
Noć je snažna za magiju
no moje bijele sestre zabranile su mi
da bacam ljubavne čini.
Nakon onog lapsusa s tobom,
sjeti se se kad je sve otišlo bestraga,
rekle su mi da sam više crna nego bijela
jer previše izazivam vraga
pa su mi uzele i knjigu i kazanče i metlu,
a mačka kojeg si mi poklonio
pogazio je auto
tako da sam potpuno nemoćna
bez svojih ljubavnih čini i svojih rekvizita i muceka
u nastojanju da se ponovno zaljubim u tebe,kukavico.

No nekako sam pomislila da bi ti mogao malo glumiti maga?
Mjesec je pun,noć je još mlada,a ja bih ponovno voljela biti opčinjena
s tobom kao nekada.Sjećaš se ?

Dakle kad iza ponoći nastupi Venerin sat,
(dala sam ti onu malu tablicu sa magijskim satima)
upali svijeću i na crvenoj vrpci ispiši slova mog imena
pa kraj njega zaveži jedan čvor.

Izgovaraj moje ime toliko dugo koliko ti ga stane u jedan dah,
a zatim zamisli moje tijelo kako se savija oko tebe
u spiralnoj crvenoj ekstazi dok je oko tebe sve gušći mrak.

Sedam večeri ponavljaj ovaj ritual, još sedam čvorova
oko mog imena ispleti i onda samo vjeruj,vjeruj,vjeruj
da ću ti doći...



Crna svijeća dogorijeva,sašivena lutkica,pribadača bijela

directament al cor d'un covard a xisclar


Crna ili bijela ,u bojama ,vesela,

samo da sam malo opčinjena,samo to bih htjela.


P.S. Molim te nemoj ovo prakticirati ako si pijan!





Životne površnosti

23 svibanj 2013

Mnogo toga bih pojasnila sebi
u ovom trenutku intenzivne
emotivne angažiranosti samo
kad bih pronašla prave riječi,
jednostavne,jasne i moćne riječi
koje bi obuhvatile sve one uzdrmane
zidove unutar mene koji žude za snom
u morem natopljenom pijesku.

Image and video hosting by TinyPic

Oko mene pejzaži u pokretu,šume postaju rijeke,
duboke su njihove krošnje i blistave,a kora glatka.

Svileni makovi utiskuju žarke poljupce
na ružičaste obraze neba koje me gleda
velikim dječjim očima prepunim kiše.

Upijam sve to pa me trzne bol u izgaženom tkivu bivanja,
zabrinutost zbog složenosti životnih površnosti i neka
prašnjava nostalgija za svim onim
neobuhvaćenim trenucima istinskih radosti.

Pokleknem pred ljepotom trenutka...prekasno...

Na paperju pepela, žarom žudnje paljena,
mirtom i tamjanom ispisujem obiteljsku kletvu,
nemoći svojom i strahom hranim krvoločne bogove
polažem ovaj život koji znam za jedan novi,bacam ga u vatru svetu.

Pa da u miru krenem ispočetka i sagradim nove kule u pijesku
i u njima nastanim svoje nadražene snove koje želim živjeti
u ovom trenutku,sada...

Barem dok ne naiđe plima,dok ih ne proguta more...

Image and video hosting by TinyPic


Elegy

Incense

16 svibanj 2013

Na stolu me dočekao buket od dvadeset kutijica raznovrsnih mirisnih štapića.Teško mi je bilo odabrati jedan pa sam ih palila jedan za drugim sve dok nisam nestala u slatko oporom zraku prepunom dima koji mi se provlačio kroz odjeću i kosu. Pačuli mi pokrene korijensku čakru.

Poželjela sam odjenuti sari,onaj predivni sari koji mi je sestra poslala u paketu iz Njemačke da me iznenadi za Božić.Dobro je znala u kakvom sam filmu i svim silama se trudila da proživim jednu svoju ideju koju sam opsjednuto vukla za sobom iz nekih prošlih života. Ona je kužila te stvari i potpuno me razumjela.Ona je jedina osoba na svijetu za koju sa sigurnošću mogu reći da me bezuvjetno voli i ima živaca za sve moje hirove i pretjerivanja.

Sjećam se kako smo se upoznale prije pet godina na Petrolovoj pumpi, a zatim dugo zainteresirano razgovarale jedna s drugom uživajući u toplini proljetne noći i ukusnoj večeri ,zavaljene u ugodan rustikalni ambijent poznatog restorana.

Upletene u vibraciju pripadanja,prepoznavanja i povezivanja ,otvarajući jedna drugoj srce lomile smo kariku karmičkog lanca grleći neku duhovnu slobodu jedna u drugoj.Dvije godine kasnije nakon dugačke šetnje uz Rajnu,zapalile smo nargilu i omamljene dimom s okusom jagoda maštale kako ćemo zajedno otputovati u Indiju i očima se nasititi bijelog kamena Taj Mahala.

Sandal i indijski začini natjeraju me da odjednem sari. Namatam svjetluckavo platno oko struka ,pažljivo nabirem tkaninu oblikujući ukrasne nabore.Zveckaju narukvice dok brojanica klizi među prstima. Mahashivaratri. Glad za bogom.Glad za sobom. Shivoham Shivoham Shiva Swaroopoham...Om namah Shivaya,Om namah Shivaya...

Ruža je posve drugačija.Odjevena u lepršavost svibnja paučinastim laticama golica probuđeni nemir mojih osjetila koja slute oluju i toplu pjeskovitu kišu.Ruža je uvijek blaženstvo koje otvara srce nježno ružičastim bojama pomahnitale zore ,najavljujući novi početak na kraju promašenog dana.

Cannabis. Ne miriše uobičajeno pa dodajem ljiljane i nešto što se zove Lord Buddha. Pleše mi se...kuda ova priča odvrluda...

Bittersweet Me

08 svibanj 2013

Kad sam bila djevojčica stanovali smo kraj groblja u dugačkoj Šenoinoj ulici u kojoj nije bilo djece.Moja majka je otišla bez objašnjena ,a ja sam dugo zurila u visoku ogradu i čekala da se pojavi iza vrata da joj se bacim u zagrljaj.Često sam sjedila na dvorištu i vodenim bojama slikala leptire i drveće koje pleše na kiši.Dugo sam se igrala sa lutkama i mijesila torte od blata.I neprimjetno sam rasla u svom izmišljenom svijetu prepunom boja.

Kad sam bila tinejđerica preselili smo se u novu kuću ,u ulicu koja je bila prepuna djece i mladih ljudi.Pokušavala sam se uklopiti na razne načine,hodala sam sa svim dečkima iz ulice, no sa svima vrlo kratko.Cure me nisu voljele.Ne znam zašto.

Kad sam krenula u srednju znala sam prolaziti tom ulicom u svom punkerskom izdanju izazivajući podsmijeh mojih nekadašnjih prijatelja koji su svi odreda hodali po seoskim zabavama.Nisam marila,često bi im pokazala srednji prst kao našu jedinu moguću komunikaciju i nastavila dalje.U tom periodu voljela sam piti pivo,ne samo jedno na dan.

Ulazak u dvadeste obilježile su ogromne količne ledo sladoleda s okusom čokolade i vanilije i dobri stari R.E.M koji me izvlačio iz mojih depresija u kojima sam se utapala.Guza mi je u tom periodu poprilčno narasla pa sam se dokraja zatvorila u svoj svijet tražeći Boga ,smisao i izlaz.Uz sva moguća religijska izdanja osjećala sam se potpuno izmanipulirano,poput marionete.

Zato sam željela postati nadčovjekom i prevazići sva ta intenzivna svakodnevna umiranja .Zapalila sam joint, sa njim.Često razmišljam o tome i mislim da se u tom trenutku moj svijet promijenio i po prvi puta imala sam osjećaj da sam napokon u raju okružena bogovima.Zaljubila sam se jako,u njega u samu sebe ,u svijet.Sve je bilo tako jednostavno i lako.Bila je 1998.,cijeli svijet mi je bio pod nogama,a ja sam mu se smiješila sa svog ljubavnog,pobjedničkog trona.

Sinoć smo se nezgodno zakačili , bez dijaloga ,poetski, kada sam mu sve što mi leži na duši izrekla pjesmom,gadnom,prostačkom, sirovom pjesmom koju se sramim objaviti ili pročitati naglas. I nakon toga više nisam ništa rekla.I on je ostao bez riječi.Sjećam se da se negdje usred noći privio uz mene ,a ja sam se nemoćno koprcala ostajući bez zraka.




Oblaci namirisani svibanjskom kišom razvlače svemirom novi dan u 2013.Trenutno slušam R.E.M. i ližem sladoled.Glava mi je prazna. Kreativno se ispucavam dizajnirajući vrlo ukusan ručak koji će mu razmaziti nepce.Rado bih zapalila joint ali poslijepodne moram na posao.Pivo se hladi, popit ću ga uz večeru,ako pronađem barem jedan dobar razlog da se vratim.Guza je taman .Hvala nebesima.


Maske

07 svibanj 2013

Visoka škola života.
Kolegij gluma.
Ponavljaš godinu godinama,
dok smireno pišem doktorat
inspirirana tvojim ulogama.

Izborni predmet su ti maske
koje navlačiš preko lica
ni ne slutiš kakva si na tom području neznalica,
raskrinkam te pogledom
i dok se bespomočno prenemažeš
s dvije tri rečenice popraćene dokazima
uvjerim te kako ispod traljave maske loše lažeš.

Postajem pravi statista,
kad te vidim s novom maskom na licu
više ni riječ ne kažem,samo se smješkam
postajem kao ti ista i sve ispite iz glume s peticom polažem.

Postajem majstorica teatralnosti i melodramatike,
gluma mi uz tebe postaje vrlo bliska,
a naša egzistencija u tom kabareu postaje vrlo skliska.
Što ako nas progutaju naše role i u njima postanemo nestvarni,
pitam se hoće li ispod maske tvoje i moje
ostati neko sveto mjesto u kojem smo se iskreno voljeli nas dvoje.

Zabavljam se i smijem u kabareu koji smo stvorili
no maska mi pritišće sljepoočnice ,skinula bih je kao teret sa sebe,
sigurna sam da neću još dugo izdržati.
Tada bi bilo dobro da pronađeš neko sigurno mjesto
jer ću i tvoju masku noktima okrutno pocijepati
svjesna da ispod nje neću više naći stvarnog tebe.




Nestabilna

02 svibanj 2013


Poigravam se ludilom,nonšalantno
no duboko u sebi znam da orem brazdu
koje se bojim,mislim da ljudi ludilo biraju svjesno
bježeći od nekih svojih dubokih boli.

Isprva se igraju ludilom,a onda samo jednog dana
zagrizu komadić stvarnosti i iznenađeno gledaju sebe
kako stigmatizirani dijagnozom
utrnulim koracima godinama mjere hodnike umobolnice.

Možda se ludilo u tome i sadrži? U pristanku na mimosvijet, u tome da se čovjek u njemu dobro osjeća. U svijetu u kome osim njega nema nikog. Nikog mimo tvorevina slobodne i suverene imaginacije." (Pekić,Atlantida)


Image and video hosting by TinyPic
Corridor in the asylum - Vincent van Gogh.

Promatram na dlanu točku na kojoj mi se linija života dijeli na dva puta
Na tim rašljama zna stajati ona promiskuitetna,zlobna ,prevrtljiva kučka.

Dok ona druga sjedi u svom kutu ,inficirana mesijanskim sindromom
zaziva boga,zapravo kuka.

U procijepu između njih ona istinska i jedina prava
uvijek razmišlja o nekim dubokoumnim stvarima
priželjkujći trajanje skriveno u krhkosti skupocjenog porculana.
Čini se da duboko spava.

"Ludilo se često sastoji od previše razvijenih crta karaktera." ~ Vivian Green, Ludilo kraljeva


Glas nevidljivi muti joj san i raspliće vjeđe.
Koračaj oprezno!Tanka je granica između budnosti i ludila.

Vještinom akrobata klizi po tankoj žici s jedne na drugu stranu
drž se u kontroli jer ako jednom padneš u mrežu što nad ponorom stoji
kao prividni spas , gledat ćeš zauvijek svijet iz perspektive svoje,
a u vječno trajanje nestabilnosti tvoje vodit će te neki nepoznati glas.

"Svaka ludost mora imati kraj, inače će nas odvesti u ludilo, a veće ludosti od vezivanja misli uz neostvarivo nema." ~ Ivan Aralica, Duše robova


Utrnulim korakom mjerim hodnik umobolnice
čovjek sa kravatom miluje mi podlakticu
stigmu mi utiskuje na čelo
njegovog razuma veličanstveno ali krivično djelo.

-Željela sam samo trajanje skriveno u krhkosti skupocjenog porculana,Sigi ,ima li tome lijeka?

Da draga moja,ima lijeka, na kraju hodnika, moja te soba čeka...


Gotovo posvuda ludilo je ono što utire put novoj misli, što kida stege nekog štovanog običaja i sujevjerja." ~ Friedrich Nietzsche, Misli o moralnim predrasudama


Svim pritajenim luđacima ma gdje bili,s ljubavlju D.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se