Nagost slutim

29 travanj 2013

Pod trešnjom ležim u rosnoj travi, kroz krošnju dodirujem nebo dok mi ljupke latice padaju na lice skrivajući se u vjetrom uvijene pletenice.Dolaziš mi tiho ,na prstima,privučen sunčevom zrakom koja ti namiguje sa broša,haljina na boku zakopčana,a tvoja ruka razigrana putuje svilenim šarama.Nagost slutim.

Ušnu resicu mi šapatom ljubiš kao nakit mi na nju utiskuješ riječi...Vodit ću ljubav s tobom draga,sada!Pod ovom trešnjom izgledaš tako sretna i mlada,srcem se smiješ kao nekada.

Poljupci zreli,trešnje sočne.Ispod pupka drhtaj zarobi tijelo,ekstazom proljeća odjevena, milujem trenutak bliskosti duša.

Šapućeš mi da me voliš dok se lomim u kukovima ,usnama sakupljam latice koje ti spavaju na licu,penjem se na vrh snježnih planina,sa visina ,stihom me mazi Pablo Neruda ,nailazi plima..

Image and video hosting by TinyPic

Isprepleteni u zagrljaju , kroz krošnju jašemo na oblacima,na tijelima nam utisnuti poljupci zreli ,trešnje sočne ...kako volim biti sva tvoja,otvori me do kraja,položi me u naručje Boga,ljubavi moja.

...vjerujem ti sve dok nagost slutim...




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.