Žene i muškarci

30 siječanj 2013

Kad se kod jedne tihe i blage žene očituje ljubav predanošću,nježnošću i bezgraničnim povjerenjem,zašto se kod vatrene i strastvene ženske naravi ne bi smjela očitovati nepovjerenjem, slijepim bjesnilom i nepravilnim sudom o čovjeku koji je drag njenom srcu!

Kako sam bio lud!Trebao sam slušati samo ljubav,a nipošto riječi, koje je govorila! (L.Granghofer "Rakela Scarpa")



Image and video hosting by TinyPic

Nisam sklona ljubavnoj prozi no kako su me privukle romantične korice ,s unutarnje strane su nježni ružičasto crveni cvjetići , nadala sam se da u ne nosim kući neki klasični ljubić i pročitala sam je onak s guštom.Pa ne znam jel na kraju to neki klasični ljubić no ima happy end . Ovaj gornji izdvojeni ulomak zamislio me i bacio u neka šašava razmatranja muško-ženskih odnosa i međusobnog shvaćanja između istih.Nisu to nikakve dubokoumne analize ,štoviše sve se svodi na neki bedasti humor kao što su vicevi o plavušama ,policajcima ili Chuck Norrisu. Smijem se zadnjih dana više nego inače ali ne onako na glas nego više očima koje reflektiraju to šašavo stanje vragolastim pogledom razigrane mačke.Veljača dolazi ...

Razmišljam o muškarcima koji su ostavili neki značajan trag u mom životu.Nije ih bilo previše.Neki stvarno više nisu vrijedni spomena ni prisjećanja.No jedan će se zasigurno još dugo provlačiti kroz moje misli pretvarajući se u riječi koje će postati tugaljiva pjesma ili oproštajno pismo, strastvena noć ili romantična šetnja kroz duboku mračnu šumu u kojoj rastu vrganji.S njim se dogodilo sve bitno.Postala sam žena ,supruga,majka,raspuštenica,upoznala sam smijeh,suze,izdaju,opraštanje,odlaske i dolaske,čekanje i nadu koja se nikad nije ugasila.I on je proživio sve to kao muškarac,na svoj način.Bili smo ravnopravni u igri u kojoj smo dobili priliku da učimo jedno od drugog.Još uvijek smo tu ,polomljeni ,izgubljeni ,zbunjeni, iznenađeni i još uvijek postojani.Kako da se ljutim,kako i što da zamjeram?!

Život nam je postavio kulise ,a mi smo isprobali sve role koje su se nudile,od ljubavnika,pokajnika,ratnika,prijestupnika do učenika i učitelja.Nekako mi izgleda da sada više gledamo taj film ,a manje igramo u njemu.Ne postoje očekivanja koja sputavaju slobodu oba bića u međusobnoj vezi ,postoji samo prihvaćanje i svjetla i tame koja ga slijedi u stopu.Kad si s obje noge na zemlji i razmišljaš o ljubavi otvore ti se neka sasvim nova prostranstva u kojem nema mjesta za dramu i dramatiziranje,valjda je takvo vrijeme,novo doba kako kažu.... Sloboda je u glavi !Sloboda od sebe na prvom mjestu.Tu negdje unutar slobode počinje ljubav samo je treba slušati što govori,a meni se čini da nam se popravio sluh ...

Sada mi je došla misao koju sam pročitala u postu jedne blogerice:

" Ljubiti znači ostati prisutan. To znači izroniti iz svijeta mašte u svijet u kojem je moguća održiva ljubav, licem u lice, kostima uz kosti, odana ljubav. Ljubiti znači ostati kad svaka stanica u tijelu viče : bježi !" ( Estees)


Nekako sam dobre volje zadnjih dana i moram čestitati sama sebi što sam pobijedila neke svoje slabosti o kojima sam pisala proteklih mjeseci i što se osjećam poprilično zdravom u domeni glave i prilično protočnom u domeni srca koje veselo poskakuje osunčano bojama mojih energetskih kotača koji se nakon dugo vremena vrte ujednačenom brzinom u pravom smjeru.


P.S. Ipak dok dišem ,nadam se (neočekivanom ) happy endu! Takva sam.

Dum Spiro,Spero !


528 Hz

23 siječanj 2013

Započeo je taj proces preispitivanja koji se pretočio u riječi koje su ispisale dijagnozu s istovremenim terapijskim učinkom.Postovi su ugušili očaj ,a prohibicija unutarnjeg dijaloga natjerala je u bijeg nataložene traume.

Slutila sam fatalističko prepuštanje usudu s mirisom predaje i bespomoćnog prepuštanja .Tako mi je to izgledalo dok sam ubirala pomahnitale glasove ,vagala ih na srcu koje je ponekad krvarilo od težine ,neutješno.Tražila sam mir u nemiru svojih misli koje su glodale moje kosti i trgale s njih meso poput pomahnitalih zvijeri oduzimajući mi spokoj za kojim sam tragala.I kad se više nisam imala snage opirati odjednom je sve utihnulo.Poneki glas , jeka što bi povremeno zazvonio u daljini kao lažna uzbuna uzburkao bi na tren tek spoznati mir u želji da potvrdi nametnute sumnje.Zamahnula bih na taj odjek kao na dosadnu muhu koja bi smeteno oteturala prema svjetlosti , pretvarajući se u plutajuću točku sve do nevidljivosti.

Sa mislima su nestala očekivanja zajedno sa željama ,a nada je poprimila sasvim drugo značenje jer se više nije imalo što čekati.Sve je bilo ovdje ,u meni zakopano kao skriveno blago koje donosi oslobođenje. Okovi su se slomili . Robinja opsesivne ljubavi postala je gospodarica svojih suza.Njeno tiho žalosno pojanje pretvorilo se u cvrkut ptica i žubor potoka , žamor u kojem nastaje radost bivanja.Zakoračila sam iz blata na polje čiste ljubavi na kojem ne ostaju tragovi življenja već samo predivni osjećaj ljepote u kojem spoznajem da sam tek titraj svjetla u oku bogova koji zadirkuju obmanama ovaj iluzorni svijet u kojem postojim.Kako nadmudriti bogove ,kako ih nadigrati?Budnicom sadašnjeg trenutka u kojem se život sam ispisuje bez ikakvog povoda,samo tako,nehajno,naizgled slučajno.

Osjećam neko olakšanje u duši i u tijelu pa i u riječima jer uviđam da nakon svega što nosimo u sebi, od onog mrklog mraka u kojem se spotičemo sami o sebe pa do one stidljive, rumene zore u kojoj se iznova rađamo i svega onog između što nas određuje ,ostaje Ljubav.Samo to.



Potraga / LBD

15 siječanj 2013

Proteklih sedam dana provela sam u svojoj najomraženijoj aktivnosti,šopingu odjevnih predmeta. Zato je ovaj post neka vrsta ispričnice jer me danima nije bilo na blogu i ujedno raritetni primjerak s obzirom na temu koju obrađujem jer pisanje doživljaja o obleki i šopingiraju je zadnje što se nalazi na mojoj listi prioriteta.No evo me tu sam gdje sam.Početkom veljače svjedočit ćemo velikom obiteljskom veselju i red je prikladno se odjenuti.

Budući da ne hodam po trgovinama ne znam što se u kojoj nalazi ( ne čitam ni letke) morala sam obići apsolutno sve trgovine u gradu i za to mi je trebao cijeli tjedan.Prva tri dana oblačila sam klince.U jednoj trgovini nemoguće je naći sve što ti je potrebno da obučeš dijete i moraš ih obići pet šest da im im dizajnirao svečani outfit .Bili su dobri i strpljivi.Pronašli smo u svakoj trgovini po jedan odjevni predmet ,a jedan cijeli dan smo samo isprobavali cipele. A.si je uspio pronaći košulju koja mu savršeno odgovara,a meni se usput dopala mala kožna narukvica sa srebrnim ornamentom.

Image and video hosting by TinyPic

Ostala četiri dana predala sam se potrazi za malom crnom haljinom i ostalim modnim dodacima.Nakon što sam dva dana isprobala milion kombinacija i izludjela prodavačice svojim komentarima da u ovom izgledam kao seljančica,u ovom droljasto,dok razmišljajnje o looku mafijaške udovice još razmatram ,pronašla sam savršenu čipkastu krpicu za" samo" 500 kuna.Skoro mi je stalo srce kad sam s onak usijanim okicama od oduševljena što sam se uvukla u nešto u što bih se mogla zaljubiti,ugledala cijenu. Negodovala sam oko cijene dobrih pola sata nakon čega je njegovo gentelmansko odmjeravanje mene u haljinici prevagnulo zdravo razumsku odluku i haljina je s užicanih deset posto popusta,kupljena .Vrlo darežljivo i apsolutno romantično.Zaslužio je poljubac.

Image and video hosting by TinyPic

Cipele su mi zadale prilično glavobolje jer inače teško nađem što mi se sviđa .Isprobala sam svakakve modele i stvarno mi nije jasno kako žene hodaju u onim užasno visokim potpeticama koje inače zovem cipele do kreveta. Cipele koje sam odabrala nisu bile moj prvi izbor ali su bile zadnji budući da nisam uspjela pronaći čizmice o kakvima sam maštala.Doduše ove su mi se jako dopale i mogu reći da su to moje prve prave salonke i da se sasvim dobro osjećam u njima.Torbica je upala u priču jer je bila na popustu i koštala je svega 30 kuna.

Image and video hosting by TinyPic

I na kraju trebalo je ubaciti nešto toplo preko haljine.Dugo sam birala između bolera,vestica,sakoa i pašmina i na kraju sedmog dana sam odabrala ovu jaknicu:

Image and video hosting by TinyPic

S obzirom da nemam puno garderobe već vučem nekoliko omiljenih komada odjeće u svakoj sezoni bila sam zadovoljna sa cjelokupnom kombinacijom jer mi je izgledalo da sve to mogu fino kombinirati s drugom odjećom koju već imam .Moja praktična strana osobnosti morala je opravdati ovaj ludi sedmodnevni šoping .Znam da je sve crno ali to je boja u kojoj se trenutno najbolje osjećam.

Image and video hosting by TinyPic

Iako sam se izmučila da spojim nespojive kombinacije moram priznati da je čisto gušt imati ovako nešto u ormaru.Sad sam mirna za duži vremenski period jer se haljinica može odjenuti u svako godišnje doba ako se iskombinira uz neke druge modne dodatke i to je ono što me izrazito veseli.

Osim toga sve skupa na hrpi mi uopće ne izgleda tak loše. Sinac mi je rekao da izgledam kao prava rokerica i da mi samo nedostaje električna gitara.Primila sam to kao kompliment i na kraju svega dobro sam se osjećala,kao prava žena.

Image and video hosting by TinyPic

Evo došla sam do kraja svog prvog i zadnjeg modnog posta i vraćam se normalnom životu u kojem mi je najveći šoping izazov otići do obližnjeg supermarketa po klopu. Sada idem pročitati što se događalo kod vas ovih dana dok me nije bilo.Uživajte !!!

Brojanica

07 siječanj 2013

Željela sam te prešutjeti u ovoj ispovijesti kao manje bitan dio mog postojanja no istina u meni glasno je protestirala da ne bih smjela pristati na takvu obmanu jer sve što dodirne naše klupko života ostane kao upletena nit koju valja pripojiti postojećem tkanju da ne viri kao neka izvučena očica iz nedovršenog toplog pulovera u koji sam se namjeravala skloniti nekoliko narednih godina za koje sam duboko u sebi maštala da će se pretvoriti u vječnost. Moram te spomenuti jer samo tako mogu otpustiti taj sada već nepotrebni dio sebe.

Gledam je kako razasuta leži preda mnom ,brojanica koju si mi darovao ,još uvijek je umotana u esenciju palisandera koji me tada podsjećao na najljepšu bajku koja postaje moj život.Kroz prste provlačim svaku kuglicu pokušavajući oživjeti sekvence u kojima smo postojali kao jedan organizam kroz koji se ogledala ljubav koja je sazdala univerzum.

Razmatao si moj sari kao da otvaraš dar koji ti je Krishna položio u naručje ostavljajući na mom trbuhu cjelove s okusom chillia i slatke riže.Osjećam neku nelagodu zbog spoznaje da samo bili uhvaćeni na gozbi u kojoj se sladimo zabranjenim voćem no priznajem sebi da je u tom trenutku osjećaj bio božanstven. Moja unutarnja boginja plesala je od radosti gubeći svaki sram i razum.Bili su to trenuci u kojima sam osluškivala puls svemira u sebi,nešto što sam mislila da više nikada neću osjetiti i na trenutak mi se učinilo da sam istinski sretna.

Mislili smo da nam se dogodila ljubav i da nas blagoslivlja svjetlost nebeskih dvora ne shvaćajući da smo bili zavedeni Lilom,božanskom igrom u kojoj smo poput marioneta ,koračajući tamnom stranom naših duša ,odigrali predstavu karmičkog pročišćenja plačajući dugove koje smo vukli iz nekih prošlih života kojih se ne sjećamo.Shvatila sam prije tebe da smo prevareni.

Bilo ti je teško gledati kako zamahujem na bogove oštricom ljutnje i bijesa no do tada nisi ni znao da imam uobičjenu naviku povremeno ratovati sa njima naročito kad osjetim kako mi se smiju u lice stavljajući na test moju izdržljivost.Ponudili su mi da biram, a svaki izbor je bio gori od drugog.Ti si šutio podvijenog repa strahujući od kazne luckastih bogova.

Od svega ponuđenog izabrala sam smrt za nas.Dramatičnu,odbojnu i hladnu smrt među zidovima našeg osobnog Taj Mahala u koji sam nas sahranila zauvijek zajedno s onim osjećajem da sam napokon živa.U zagrljaju Shive ,mog kozmičkog ljubavnika ,otplesala sam razaranje jednog neobičnog spajanja zapisanog u knjigama vječnosti.

Ponekad osjetim tvoj miris utkan u svih 108 kuglica brojanice ,onda se uhvatim za onu još jednu dodatnu koja predstavlja Boga i započnem novi krug sa novom mantrom ...

...zaboravi ovu sladunjavu priču,zaboravi čatni od jabuka , Darshana...

Umjesto wish liste i novogodišnjih odluka

04 siječanj 2013



Zagrljaj

Dogodio se taj neočekivani reset u domeni srca.U nastojanju da sačuvaš podatke trudiš se zapamtiti moje ruke sakrivene u ljubičastom moheru ispod kojeg namiguje onaj svileni negliže koji voliš.

Pogledom loviš plave uvojke koji padaju preko ogoljelog ramena i privučen nekom silom upijaš mi kosu kao da mirišeš cvijet kojeg će svakog trenutka slomiti rani mraz svitanja.Na grudima tvojim utjehu tražim,moj šamanski bubanj,ritam koji ukorjenjuje postojanje i daruje savršeni osjećaj jednine.

U zagrljaju kao na odru položeni,ispraćamo nešto što zovu ljubav ,nježno i bez riječi. Ne stidim se priznati da je ovaj život u kojem su se ispreplela naša iscrpljena tijela i naše raskomadane duše najbolje što smo mogli dobiti od vječnosti.

Sada plivamo na obalu novog svijeta u kojem je odvojenost samo iluzija smrtnika.Mi znamo tajnu kako preživjeti ispraznost bivanja.Okus soli na usnama gasi svjetiljke ispod mojih vjeđa dok ispijam miris tvog tijela naiskap.

Dok nestajemo u ponorima naših paralelnih svjetova osjećam neko olakšanje što odlaziš ...

Iz dubine svemira dodiruje me jeka tvog glasa:

...samo u ovoj pjesmi draga,samo u ovoj pjesmi....








Usputna revizija

03 siječanj 2013

Kada sam napisala post na temu Dobar seks u lošim vezama nisam imala u planu poremetiti naš uhodani seksualni život koji je bio jedina čarobna dimenzija našeg odnosa.Vrag s tim pisanjem je upravo to što kad neke stvari staviš pod znak pitanja,razmisliš malo o njima ili ih promotriš iz drugačije perspektive one se automatski nađu u vrtlogu promjene koja nije uvijek ugodna.

Kratka apstinencija uz pozorno praćenje promjena ponašanja s obje strane rezultirala je poražavajućim otkrićem da je seks na neki način ipak precijenjen u našoj vezi.Dobra stvar je što sam shvatila da je u mojoj situaciji u slučaju prepuštanja vratolomijama bilo potrebno napraviti emotivni odmak ,a prije odmaka trebalo je moju ovisnost o njemu nazvati pravim imenom.Kad se sve to pomiješalo u nekom dvadesetminutnom deliriju ostalo je samo ono trenutno fizičko zadovoljstvo olakšanja.Nešto kao one night stand varijanta u kojoj možda nema onog uzbuđenja koje donosi osvajanje i odvlačenje u špilju jer ipak već dobro poznaješ put koji vodi do vrhunca što u ovoj verziji s vremena na vrijeme nije uopće loše ,pogotovo ako si lijenčina poput mene i teško pronalaziš razlog da izađeš iz stana među ljude,a kamoli tek da zbariš nešto.Zamišljati sebe u nekoj stvarnoj one night stand verziji stvarno mi je nedokučivo i nepoznato.Nije isključeno da bi jedan istraživački pohod u tom smjeru otklonio mnoge nedoumice po tom pitanju no o tome trenutno nema mjesta u ovom postu.

Ustvari razlog pisanja ovog posta je sasvim drugačije prirode nego što na prvi pogled izgleda.Meni su se u protekla dva mjeseca odvrtjeli poprilični filmovi u glavi i iako ih je većina bila dobro poznata uhvatila sam neke sekvence koje su mi promicale tokom svih ovih godina i napokon sam ih mogla razumjeti.

Način na koji sam pokušavala voljeti sebe kroz njega ,bio je poražavajuće glup .Nisam bila svjesna u kakvom limbu igram sve dok nisam shvatila da kao osoba zapravo uopće više ne postojim.Mi smo osjetili onu opjevanu ljubav na prvi pogled,kismet,susret starih duša koja su se dogovorile još na onom svijetu za zajednički život.Osjetili smo sve ono o čemu pjevaju pjesnici kad se dotiču ljubavi ,a u proteklih par godina shvatili smo što znači bol i raspadanje.

Kad razmišljam o onim meni još uvijek čarobnim riječima, volim te, pokušavam proniknuti u njihovo pravo značenje. Na primjer ako se sjetim onih dugih noći u kojima sam plakala zbog nekih sada manje bitnih razloga,mirila se,opraštala i kretala ispočetka,jesam li u tim trenucima iskreno voljela ispunjena nekim strašnim strahom i očekivanjima ?
Ili recimo ovaj trenutak u kojem ne osjećam nikakav strah pa čak ni tugu dok je podnošljivost zajedničke blizine svedena na razumnu mjeru ljudskosti i razumijevanja,volim li sada iskreno i stvarno?Možda sam samo indiferentna pa ću se s vremenom pretvoriti u kučku s kojom je bolje ne imati posla.Postajem li mekša ili otvrdnjujem ?Da i što je s povjerenjem na kraju krajeva ,kojeg gotovo pa i nema?

Pokušavam biti iskrena sa sobom kad razmišljam o tim stvarima.Voljela bih se osloboditi svake drame kad obrađujem tu temu i onako istinski reći i glavi i razumu što zapravo osjećam i u kojem smjeru želim ići.Načitala sam se svakakvih knjiga o tome od jeftine psihologije do šamanskih uvida i slobodno i bez srama mogu zaključiti da nisam skužila ništa.Mene još uvijek proganja pitanje ispunjenog i sretnog odnosa sa drugim ljudskim bićem koji je sam sebi dovoljna zagonetka.

Ta riječ ljubav je poprilično potrošena riječ i odavno je izgubila svoje pravo značenje.Voljela bih upoznati to nedokučivo stanje svijesti u kojem mogu voljeti dušu čovjeka u kojoj zrcalim sebe.Osjetiti sreću zbog drugog bića samo zato jer ga nešto veseli i ujedno sve više udaljava od mene.Hoću li ikada imati snage ponuditi strahu nagodbu kojom ću napokon razotkriti svoje stvarne želje.Želim znati volim li još ili fejkam sebe u nekoj niskobuđetnoj drami u kojoj kao život piše čudne priče.Ne tražim iskrice zaljubljenih parova,ne čeznem jer je tijelo umorno i pomalo starim ,ne padam u zanos i ne očekujem gotovo ništa .

Pitam se gdje je to blaženstvo,paperjasti mirisni jastuk pun ljubavi u koji mogu spokojno utonuti mažena ,pažena i voljena od same sebe i od drugih ne tražeći ništa ,ne očekujući ništa,nemati ništa i istovremeno imati sve,cijeli svijet na dlanu beskrajnog univerzuma unutar mene ,u kojem caruješ Ti.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se